Etno Begovo selo blizu Sarajeva: Oaza bosanske tradicije i mjesto za odmor

Na živopisnoj Nišićkoj visoravni koja svojom ljepotom i zelenim pejzažima predstavlja specifičan ambijent, nedaleko od Srednjeg prema Tuzli, drveni putokazi i makadam vode do oaze mira koja po svom izgledu i položaju djeluje “otrgnuta” od svijeta.

 Etno Begovo selo svakom posjetiocu iz daljine djeluje kao jedinstvena bosanska kasaba omeđena starinskom drvenom ogradom, a otvaranjem kapije kroči se u svijet starina, uspomena i bosanske prošlosti.

Nakon decenija prikupljanja antikviteta povezanih sa kulturno-historijskim naslijeđem BiH, vlasnik etno sela Mirsad Nikšić podsjeća kako se prije skoro devet godina javila ideja za izgradnjom sela koje se danas prostire na 30 dunuma zemlje. U planu je da se kapaciteti proširuju s obzirom da je u vlasništvu porodice Nikšić 200.000 kvadratnih metara zemlje. 

– Džamija najautentičniji objekat 

“Ideja je pošla samoinicijativno. Napravio sam vikendicu, malo po malo gradio i evo”, kazao je Nikšić u razgovoru za Anadolu Agency pokazujući na nove zelene površine na kojima će u skorije vrijeme biti izgrađena i stara čaršija po uzoru na onu iz srca Sarajeva, a gdje će biti prikazana ljepota starih bosanski zanata.

Stara kaldrma povezuje desetak bosanskih kućica izgrađenih tradicionalnim materijalima i tehnikama koje su se koristile prije nekoliko stotina godina.

Tome u prilog idu pažljivo izloženi eksponati duž stepenica koji pripadaju davninama, a na kojima se vidi kako su ljudi nekada improvizovali prva oruđa kako bi gradili svoje nastambe. Da ljepota ovog predjela djeluje nestvarno govori podatak da većina posjetioca ovog mjesta vjeruje kako se selo na istoj lokaciji nalazilo stotinama godina prije.

Najautentičniji objekat sela zasigurno je mala seoska džamija od skoro 12 kvadrata sa drvenim minaretom do koje vode kamene stepenice. Vlasnik sela je, nakon što su u Sarajevu zamijenjene stare pločice sa nazivima adresa i poštanskim brojevima, prikupio i razvrstao ih duž uličica u etno selu.

“Ne reklamiramo se da ljudi dolaze, obično čuju od nekoga, dolaze po preporuci. Svako misli da je ovo selo uvijek bilo ovdje, jer smo mi napravili autentičnu džamiju, postavili nišane i napravili mezarje kako bi sve izgledalo autentično”, ističe Nikšić dodajući kako svoje selo voli nazvati “malom kasabom”.

 U kućicama kao iz bajke, posjetioci mogu provesti neko vrijeme u dvokrevetnim ili četverokrevetnim sobama te uživati u jedinstvenom miru koji narušava jedino poj ptica u obližnjoj crnogoričnoj šumi.

I ona, poput sela, krije bogatstvo životinjskog svijeta gdje su svoje stanište našle brojne vrste ptica, medvjed, lisica, jelen…

– Hiljade eksponata 

Pored sahat-kule i malog muzeja gdje su smješteni brojni antikviteti, svoje mjesto našao je restoran u kojem svaki dio podsjeća i vraća u davna vremena. Na visokim gredama, u jednakom razmaku poredano je bezbroj igračaka koje se zasigurno više ne mogu pronaći ni u jednom izlogu i niti jednoj polici neke moderne prodavnice za djecu.  

Cijeli ugođaj koji oduzima dah upotpunjuje hrana napravljena na bosanski tradicionalan način, poslužena uz domaća pića. Unutrašnji zidovi restorana pripadaju naslovnicama i isječcima časopisa i dnevnih listova koji su u BiH djelovali decenijama prije, a na kojima su imena i fotografije onih bh. pisaca, glumaca, političara i umjetnika koji odavno nisu među živima.

Na hiljade sličnih eksponata, kako ističe vlasnik sela, još uvijek strpljivo čeka novoizgrađene prostorije na kojima će biti izloženi.

“Volim starine, skupljam to, nisam imao gdje to sve. Ako bih vam pričao koliko imam tih starina, trebalo bi mi puno vremena. Imam preko milion eksponata. Najviše volim one iz osmanlijskog perioda”, naglasio je Nikšić.

Ističe kako u skorijem periodu planira izgradnju velikog jezera koji će dodatno uljepšati ionako lijepo selo kojem posjeta čini iskustvo kakvo je teško zaboraviti.

Akos.ba