Enciklopedija začina- biber
Biber je uz so najrasprostranjenija začinska biljka i praktično nema jela u koje se ne stavlja. Stavlja se čak i u neke vrste kolača.
Porijeklom je iz Indije, a danas je njezin najveći proizvođač Brazil, biber je trajna loza koja se uz podlogu savija i čini visoke grmljaste biljke. Plodovi su mu kuglaste bobice tamnozelene boje, a zrenjem dobivaju narančastu, pa crvenu i na kraju žutocrvenu boju. Promjer bobica je oko 5 milimetara.
Moreplovac Vasco da Gama dopremio je biber na brodovima krajem 15. vijeka i od tada je u svakodnevnoj širokoj primjeni, najčešći začin uz so.
Jedno vrijeme služio je i kao platežno sredstvo. Tako je Alarik I., vizigotski kralj, 410. godine, tražio od građana Rima tonu i po bibera kako bi poštedio grad. Vrijednost biber nekad je bila tolika da se mijenjao za istu količinu zlata. Danas je sveprisutan, ali pomalo zanemaren – kao da je dostupnošću izgubio dio svoje draži.
Ekstrakti bibera već vjekovima se propisuju kao lijek u narodnoj medicini. Glavna bioaktivna komponenta zaslužna za oporost i nadražujuća svojstva je piperin.
Naučna istraživanja pokazuju kako biber ima ulogu u poboljšanju rada probavnog sistema stimulirajući probavne enzime i lučenje želučanih sokova te ubrzavajući prolazak hrane. Brojne studije su pokazale da crni biber ima antioksidativna i protuupalna svojstva.
Jedno istraživanje pokazalo je njegov neobičan učinak na ljude. Udah bibera osim što izaziva kihanje, stimulacijom dišnih puteva može pomoći pri smanjenju apstinencijskih simptoma prestanka pušenja. Postoji više od 2000 vrsta, no najčešće se koriste crni, bijeli, zeleni, crveni i jamajkanski biber odnosno piment.
Sve o vrstama bibera
Zanimljivo je to da različite vrste nastaju zbog različitog vremena berbe i postupaka prerade. Zeleni, bijeli i crni plod su iste biljke, latinskog naziva Piper nigrum.
Bobice zelenog bibera beru se još nedozrele. Čuvaju se u salamuri, stoga im je ukus nešto blaži, sočniji, ali slabije ljutine. Sušenjem zelenih bobica dobiva se crni biber koji je i najrašireniji kao začin. Sušenjem kod bobica stvara se naborana crno-smeđa kora, a dobiva na pikantnosti i ljutini.
Bijeli biber se dobiva od potpuno zrelih crvenih bobica koje se natapaju u vodi, a zatim im se guli vanjska kožica. Tako dobivene bobice su bijele boje. Nešto je manje pikantan i ljut od crnog.
Na tržištu se može naći i biber sa zrelim crvenim bobicama – crveni. Ima blag, smolast okus. Veća mu je vizualna vrijednost.
Kako koristiti biber
Strogih pravila nema, ali uvriježilo se da se bijeli koristi za svjetlija jela poput piletine i ribe, a crni za tamna jela. Crveni se može upotrebljavati cijeli ili usitnjeni prilikom pripreme ribe, za mediteranske delicije…
Osim što je neizostavan u kuhinji, crni biber ima antibakterijsko djelovanje pa je vrlo efikasan u borbi protiv kašlja i prehlade, otklanja simptome poput mučnine ili gastritisa, a neka su istraživanja pokazala i da pozitivno utječe na vid, na bolesnu jetru, prilikom visoke temperature.
