Emocionalno iskorištavanje u braku

Svijet prepun najrazličitijih oblika iskorištavanja. Onaj, međutim, koji je prisutan od samoga postanka ljudskoga roda odnosi se na emocionalno, duševno, međuljudsko, bračno iskorištavanje voljene osobe. U tome smislu čovjeka more brojna pitanja: nisu li bračna ljubav i egoizam (jednostrano iskorištavanje) dva pojma koji se naprosto isključuju? Kako i zbog čega je došlo do toga da samo jedna strana daje, a druga prima? Je li moguće izbjeći ovakvu vrstu duševne zlouporabe najdubljih ljudskih osjećaja zajamčene bračnim obećanjima? Kojoj se vrsti osoba najčešće događaju ovakva gorka iskustva? Nije li bolje živjeti sam nego li s pogrešnom osobom?

Jednostrano samožrtvujuće ponašanje

Bolna iskustva iskorištavanih i duboko ogorčenih osoba ukazuju na krajnji oprez glede brzopletoga, bezuvjetnog davanja povjerenja, žrtvovanja vlastite intimne sfere, poklanjanja najboljega dijela sebe bez dovoljna jamstva da druga strana nastupa s istim namjerama, te uzvraća na isti način. Takve, inače vrlo drage, komunikativne, u životu uspješne osobe, poduzimaju sve kako bi se voljenoj osobi svidjele, kako bi im u svemu ugodile, prilagodile se njihovim navikama, potrebama, ispunile njihove želje, zahtjeve i očekivanja. Ukoliko početno naiđu na razumijevanje, prihvaćanje i podršku, nezaustavno i slijepo idu dokraja, dijeleći velikodušno i šakom i kapom. Njihov jedini cilj jest osigurati naklonost, pažnju i ljubav voljene osobe i moći je ljubomorno zadržati za sebe. Podsvjesni strah od možebitnoga gubitka ili okretanja leđa razvija posebnu dinamiku koja ih dodatno goni da se uvijek iznova dokazuju u pokazivanju i potvrđivanju teško osvojene ljubavi. Upravo ovaj mehanizam izaziva gubitak partnerske ravnoteže u pogledu davanja i primanja. Njegov rezultat je paradoksalna spoznaja: Što se on lošije i sebičnije odnosio prema meni, to sam se ja više trudila (ili trudio) da mu(joj) se svidim i u svemu ugodim. Nerijetko osobe-žrtve emocionalnog iskorištavanja idu do zadnje stepenice – do samoponiženja, samozatajenja, gaženja vlastitog dostojanstva i ugleda.

Dodatna otežavajuća okolnost jest činjenica da takve osobe traže odgovornost isključivo kod sebe samih, umjesto da spoznaju kako imaju posla s afektivnim parazitima.

Osjećaj prevarenosti

Uzroke za ovakav uzorak ponašanja unutar partnerstva, u kojemu osoba biva iskorištavana, katkada treba tražiti u ranome djetinjstvu, tj. u problematičnom odnosu između umišljena, nepristupačna, gruba oca i  vrlo osjetljive kćeri naprimjer. Premda je pokušavala na sve moguće načine dokazati se i biti prihvaćena, uvijek je kod oca ostajala mala, nesposobna, podcjenjivana. Traumatično iskustvo s ocem nesvjesno se prenosi na budućega partnera-muža.

Sámo uspostavljanje veze ili poznanstva donosi sa sobom dvojne, proturječne osjećaje: s jedne strane žarku želju i potrebu da osvoji muškarca, a s druge duboki strah da – kao žena – ne bude ponovno iskorištena pa odbačena. Nakon početnih izgleda, budi se nada da ovaj muškarac ipak nije kao drugi, te da će on ipak shvatiti koliko ga voli. Dapače, možda ode i korak dalje pa mu ukaže na dosadašnja iskustva gdje je bila iskorištena, ponižena i povrijeđena. Ako pak naiđe na dominantna, arogantna, egocentrična muškarca, to će izazvati još veća poniženja. Najteže od svega jest osjećaj prevarenosti: Ta, dala sam najbolji, najplemenitiji dio sebe, a zauzvrat bila sam tako grubo, bezlično, primitivno prevarena, iskorištena za zadovoljenje sebičnih, niskih pobuda, te odbačena kao prljavi otirač za cipele. Zar sam mogla biti toliko slijepa?!

Tko je za mene?

Promatra li se kritički ponašanje iskorištavane osobe, moglo bi se reći kako je u određenom smislu doista bila slijepa kad se radi o tome da ispravno, realno i trijezno procijeni ponašanje partnera. Potrebna joj je osoba spremna davati i primati; osoba koja ima zdrav, uravnotežen osjećaj za blizinu i daljinu, netko kadar postaviti jasne ali isto tako mekane granice između zajedništva i pojedinačnih osoba. Taj netko trebao bi moći prihvatiti jedno ne a da zbog toga odmah ne dovodi u pitanje čitav odnos.

Današnji čovjek ima dvostruki cilj: želi voditi samostalan život, a istodobno dijeliti ga s drugom osobom. Želi neovisnost i intimnost, što ne ide bez poteškoća. Ima bezbroj načina da čovjek bude sretan ili nesretan. Jedno je pak sigurno: živjeti s nekim, pa makar i po cijenu iskorištavanja, samo zato da ne budem sam, bez sumnje predstavlja pogrešan način. Jer, tako bezlično iskorištavanje nečijih najintimnijih osjećaja može značiti sve osim ljubavi! Zato treba svim silama i navrijeme spriječiti pokušaje iskorištavanja, oduprijeti se postojećim oblicima međuljudskoga izrabljivanja, te odlučno ukloniti nametnuti jaram afektivnog robovlasništva.

Četiri različita oblika ponašanja u braku

1. Otvoreno egoistično i egocentrično ponašanje: Karakteristika takva oblika ponašanja jest izravno i neposredno zadovoljavanje vlastitih potreba, isključiva zaokupljenost samim sobom, u stilu: Moje želje i potrebe su svetinja, zakon! Bračni partner nipošto nije ravnopravan, aktivan subjekt ljubavi i pažnje, već sredstvo da se dođe do cilja. On bi se mogao usporediti s non-stop samoposluživanjem, 24 sata na dan, 12 mjeseci na godinu – doživotno!

Ovakvo ponašanje moguće je ocijeniti jedino kao bračnu tamnicu, najgrublji obliku zakonite zlouporabe bračnoga odnosa u egoistične svrhe.

2. Prikriveno egoistično i egocentrično ponašanje: Odnosi se na rafiniran, kulturan, diplomatski prikriven oblik egoističnog ponašanja, bez uporabe sile, ali s istim ciljevima. Na dnu takva odnosa leži dvostruki moral: iza fasade ljubavi, altruizma, tobožnje svetosti i nepovredivosti bračne zajednice stoji dobro proračunata igra pomoću koje se nastoji što bolje iskoristiti, upregnuti bračnoga partnera a da on ili ona to uopće ne primijeti. – Možda nema ni potrebe govoriti kako je ovo lažni brak, obučen doduše u svečano ruho, ali prazan kao šupalj orah!
3. Jednostrano altruistično ponašanje: Zapostavljati svoje a maksimalno udovoljavati partnerovim zahtjevima i željama. Jedno se žrtvuje, daje, vuče, odriče se, drugo prima i uživa. No, svojim prekomjernim žrtvovanjem, odricanjem i davanjem dovodi se drugog bračnog partnera u položaj vječitog dužnika koji nikada ne zna koliko je dužan.
4. Obostrano altruistično ponašanje: Oba partnera nastoje zadovoljiti vlastite potrebe, vodeći pritom računa i o potrebama drugoga. Takav se odnos temelji na načelima uzajamnog povjerenja, dobronamjernosti, otvorenosti, ravnopravnosti i humanosti; igra se pošteno i otvorenim kartama. Zajedno se ulaže, daje, pobjeđuje ili gubi. Dvije odrasle, samostalne i ravnopravne osobe zajednički odabiru vrijeme, način i pravu prigodu za zadovoljenje svojih potreba. Umjesto sitničavosti i uskogrudnosti, u prvome planu stoje velikodušnost i izgradnja zajedništva.

Marijan Markotić,