Egipćani u egzilu: Životi uništeni vojnim udarom
Državni udar kojim je 2013. godine svrgnut prvi demokratski izabrani predsjednik Egipta Mohammed Morsi, uništio je živote miliona ljudi, deseci hiljada Egipćana završili su u zatvorima, a hiljade onih nešto “sretnijih” uspjeli su pobjeći iz zemlje i utočište pronaći negdje drugdje.
Prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika Morsija, vojnim udarom 3. jula 2013. godine svrgnuo je tadašnji načelnik Generalštaba Egipta Abdelfattah es-Sisi.
Milioni demonstranata, protivnika vojnog udara okupili su se potom u Kairu ma trgovima Rabbiatul Adevijje i Nahda, i mirnim protestima tokom 48 dana tražili ukidanje vojne uprave i zaštitu demokratije.
Protesti su ugušeni 14. augusta 2013. godine brutalnim napadom snaga sigurnosti pod komandom Sisija na demonstrante.
Prema podacima Muslimanskog bratstva (Ihvan), u masakru na trgovima u Kairu ubijeno je 2.600 a ranjeno oko sedam hiljada ljudi.
Među žrtvama snajperista na trgu Rabbia bila je i sedamnaestogodišnja Esma el-Biltaji, kćerka generalnog sekretara Partije slobode i pravde (HAP), političkog krila Muslimanskog bratstva Mohammada el-Biltajija.
Hiljade Egipćana, većinom članova Ihvana, nakon toga su bile primorane napustiti zemlju.
I sam Egipćanin, fotoreporter Anadolu Agency (AA) Mohammad Elshamy tokom proteklih godinu obilazio je Egipćane rasute po svijetu, fotografisao ih i bilježio njihove priče.
Političari, ljekari, novinari i akademici, protjerani Egipćani, kao razlog svog odlaska iz zemlje naveli su vojni udar pod vodstvom Sisija, nesigurnost, prijetnje, nasilje.
Majka ubijene Esme, Sena Biltaji danas živi u Istanbulu, u Turskoj.
Njena kćerka Esma ubijena je na trgu Rabbia, muž Mohammad Biltaji, jedan od vođa Muslimanskog bratstva i dalje je u zatvoru.
“Odluka da napustim domovinu gdje sam rođena i odrasla, nije bila lagana. Bilo mi je jako teško ostaviti supruga Muhammada koji je u vojnom zatvoru. Teško mi je živjeti daleko od sina koji je takođe u zatvoru, osuđen zbog nečega što uopšte nije učinio”, kazala je Sena Biltaji.
Teško joj je, kako je kazala, i živjeti daleko od svih onih koji su podržavali demokratski sistem u Egiptu, a najčešće je u mislima s kćerkom Esmom.
“Moja kćerka je položila svoj život za pobjedu, za pravdu i za mir u svojoj zemlji”, kazala je Sena Biltaji.
Ona je napomenula kako tamošnja vojna uprava iz osvete prema njenoj porodici, nije nikoga ostavila na miru.
“Nakon što su uhapsili mog sina Enesa, izdat je nalog i za moje hapšenje. Nedugo zatim je dva puta privođen moj drugi sedamnaestogodišnji sin Halid. Danima je bio u pritvoru i pretrpio je fizičke i psihičke torture. Nakon nekoliko dana sam ga vidjela na sudu. Osuđen je na dvije godine zatvora samo zato jer je sin dr. Biltajija. Pokušali su zatvoriti i 13-godišnjeg mi sina Husama. Zbog svega toga bila sam primorana napustiti zemlju”, pojasnila je.
Majka fotoreportera ubijenog na trgu Rabbia Musaba Elshamyja, Iman Mahmoud Mohammad Jumah sada živi u Sudanu.
“Imali smo snove, imali smo želje, imali smo nade. Nadali smo se slobodi, miru, normalnom životu i zato je moj Musab bio na trgu Rabbia. Odlučio je da ne napušta trg s drugim ljudima koji su tamo bili. Plašila sam se da mu se nešto ne dogodi, a tog 14. augusta smo razgovarali telefonski. Šalili smo se i smijali. Nešto kasnije sam čula za nasilje na trgu i s drugim sinom Mohammadom smo krenuli prema tom mjestu. Sretali smo ljude na ulici, nisu govorili. Bili su poput zombija. Niko nije mogao da vjeruje šta se sve dešavalo. Najednom mi je zazvonio mobitel i vidjela sam da je poziv od Musaba. Kada sam se javila nepoznati glas mi je rekao da je našao telefon na pločniku. Sve mi je bilo jasno. Moj Musab je bio ubijen u masakru na trgu”, prisjetila se ona.
Kazala je da se svakodnevno moli za Musaba i da je i sama spremna, ukoliko je potrebno, poginuti na putu istine i pravde, na Božijem putu.
Bivši zamjenik ministra zdravstva Egipta Abdulnasser Sakr (61) trenutno živi u Sudanu, a kaže kako je uhapšen 4. septembra 2013. godine, a oslobođen 15. maja 2014. godine.
”Potom je moje ime dodano u slučaj ‘Ennahda’ i opet je izdat nalog za moje hapšenje. Zbog toga sam bio primoran pobjeći iz zemlje i smjestiti se u Sudan“, rekao je Sakr.
Bivši zastupnik Hilmi Eljezzer, koji također živi u Sudanu, u pisanoj izjavi naveo je kako je od 1986. do 2011. godine bio član sindikata zdravstva, ali da je na prvim izborima nakon revolucije 25. januara postao zastupnik u parlamentu.
Prema njegovim riječima, parlament je nakon vojnog udara raspušten odlukom Ustavnog suda.
– Hapšenja i pritvaranja
”Ujutro 5. jula, bio sam jedan od prvih pet članova Muslimanskog bratstva koji su uhapšeni pod izgovorom lažnog slučaja ‘Bein Sarayet-Giza’”, rekao je Eljezzer.
Prema njegovim riječima, slučaj je bio toliko bez osnova, da uprkos tome što je bio prvi pokrenuti slučaj nakon vojnog udara, tužioci nisu mogli dostaviti sudu niti jedan dokaz.
Eljezzer je oslobođen nakon što je proveo tri mjeseca u samici u zatvoru Tora. No, njegovo ime je uključeno u novi slučaj, nakon čega je bio prisiljen napustiti zemlju.
”Kada je moje ime dodano na odluku koja je bila protiv mene i nesukladno Ustavnom sudu, najlogičnije rješenje mi je bilo napustiti zemlju i pobjeći od ovog tlačenja”, dodao je Eljezzer. Potom je bio direktor jednog prestižnog laboratorija u Sudanu.
Dr. Eymen Nur, koji živi u Istanbulu, kazao je kako je zemlju napustio nakon vojnog udara koji nikada nije mogao prihvatiti.
”To je bio moj prvi neželjeni izlazak van granica zemlje. Cilj mi je bio reći istinu i imati čistu savjest. U nekoliko godina mnogo puta sam hapšen, ali zatvor me nikada nije spriječio da izrazim svoje mišljenje i analize”, izjavio je Nur.
Specijalista ortopedije Muhammed Hasan Zeyn el-Abdidin, koji živi u Sudanu, kazao je kako su snage sigurnosti nakon udara izvršile upad u njegovu kliniku i napravile nered.
Nakon dužeg skrivanja i bježanja, odlučio je da napusti Egipat.
”Dok sam bio u zemlji, policija je pokrenula jedan od najvećih ‘lovova na vještice’ u historiji Egipta kako bi me uhvatili. Uvijek sam se kretao od jednog mjesta do drugog. Uprkos toj potjeri, uvijek sam izlazio na ulice da protestujem protiv udara i pučista”, rekao je Zeyn el-Abidin, koji je dodao kako je kasnije takav život postao naporan za njega zbog čega je odlučio napustiti zemlju.
Trenutno radi u jednoj zdravstvenoj instituciji, a cilj mu je da kao ortopedski hirurg, koji je musliman iz Egipta, ljudima pruži pozitivnu sliku.
Novinar i blogger Mahmud Abdulhamid el-Eneni (20) nakon vojnog udara u Egiptu došao je u Tursku kako bi se mogao nastaviti baviti novinarstvom. Kazao je kako je nasilje nad njim počelo nakon što su nekoliko dana prije vojnog udara njegovog oca usmrtili plaćenici.
”Ja sam novinar i blogger. Pučisti smatraju da je moje zanimanje zločin. Zbog toga sam krajem 2013. uhapšen i izveden pred sud. Kasnije sam osuđen na šest godina zatvora zbog pokušaja svrgavanja vlade”, izjavio je el-Eneni.
Dodao je kako je u njegovu kuću nekoliko puta vršen upad i da su privedena njegova braća. U Tursku je došao u maju 2014. godine.
– Zatvor ili bijeg
”U potpunosti vjerujem da će revolucija biti uspješna. Upravo iz tog razloga će revolucija živjeti“, izjavio je el-Eneni.
Bivši predsjednik sindikata u zdravstvu Saad Zaglul el-Eshmawy trenutno se nalazi u Sudanu, a o čežnji za domovinom govorio je za AA.
”Iako je pod napadom vlastitih ljudi, Egipat je za mene najdraže mjesto na svijetu“, izjavio je Zaglul.
Kazao je kako su mnogi učeni umovi nakon krvavog vojnog udara napustili tu zemlju.
”Mi smo bili prisiljeni na izbor između toga da budemo zaboravljeni i istruhnemo u zatvoru, nakon što padnemo u ruke režima koji je stručan u pravljenju lažnih optužbi protiv dobrih ljudi, i bijega. Kada je bilo jasno da je vojni režim izgubio razum, revolucionari su pobjegli iz zemlje.”
Muhammed Sultan koji živi u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Washingtonu, kazao je kako je dvije godine svjesno potiskivao sjećanja na masakr na trgu Rabia u Egiptu.
”Pokušao sam zaboraviti svako tijelo, svaku ranu, svaki metak. Pokušao sam zaboraviti lica omladine u Egiptu, među njima Habibe, Musaba, Gude, Esme, Ahmeda i hiljada drugih na koja sam se navikao. Pokušao sam zaboraviti miris smrti“, izjavio je Sultan.
Dodao je kako je u posljednjem trenutku izbjegao snajperski napad tokom izvještavanja uživo putem društvenih mreža. Sultan je rekao kako još uvijek ne može zaboraviti mrtve ljude i miris baruta i krvi.
– Svijet ništa nije uradio
Mnogi ranjenici su ostali u zgradi koju je on napustio nakon što je te noći tu bio zarobljen 11 sati. Narednog dana je saznao da je zgrada zapaljena dok su u njoj bile ranjene osobe. Ove uspomene ga još uvijek proganjaju.
”Međutim, svijet je odavno zaboravio dešavanja najkrvavijeg dana u modernoj historiji Egipta. Svijet je gledao ubijanje usred bijela dana na hiljade nevinih žena, muškaraca i djece, ali ništa nije uradio“, rekao je Sultan.
Abdullah Asim je nakon udara napustio zemlju i dom potražio u New Yorku. Cijelog života se bavio računarima, a u Kairu su ga zvali ”mali izumitelj”. On je svoju zemlju predstavljao na programu u Californiji, u SAD-u, a kada je shvatio da će biti uhapšen ako se vrati u Egipat, donio je tešku odluku o ostanku.
U razgovoru za AA kazao je kako nije mogao prihvatiti da život provede u zatvoru.
”Nisam imao nikakav plan. Ostao sam sam u stranoj zemlji. Ostao sam u situaciji da sam odvojen od svoje porodice, djece i svih koje volim“, rekao je Asim.
Dodao je kako su život i kultura u SAD-u mnogo drugačiji nego u Egiptu i da se pokušao prilagoditi ovom novom životu. Nada se da će moći znanje iz tehnologije podijeliti sa mladima kojima je ono potrebno.
Nekadašnji novinar Al-Jazeere u Kairu Baher Mohammed (34), koji živi u Kataru, kazao je kako je u zatvoru u Kairu proveo duži period samo zato što je radio svoj posao.
Muhammed je rekao da je uprkos tome što nije učestvovao ni u jednoj nezakonitoj radnji ili što nije bilo dokaza o tome, osuđen na deset godina zatvora, ali je kasnije, nakon žalbe, ta kazna smanjena na tri godine.
– Sisi nema milosti ni prema medijima
Dodao je kako administracija egipatskog predsjednika Sisija nije imala milosti prema medijima.
”Zastrašujući mjeseci koje sam proveo iza rešetaka pokazali su mi koliko se autorkatski režimi boje slobodnih medija. Mnogi nevini novinari u Egiptu su iza rešetaka”, izjavio je Muhammed.
On je ukazao na važnost medija i slobode izražavanja.
”Informacija je snaga. Informacija će ljude osloboditi nepravde”, smatra Muhammed, koji je zemlju napustio nakon što je shvatio da nema mogućnosti da se bavi slobodnim novinarstvom.
Kazao je kako ga je granična policija zaustavila na aerodromu i rekla mu da postoji zabrana njegovog putovanja.
”Nakon nekoliko sati su rekli da mogu ići i da će me, ukoliko se vratim, poslati u zatvor te da nikada više neću izaći“, prisjetio se Muhammed kojemu nedostaju porodica, pas i pune ulice Kaira.
”Kada sam odlazio rekao sam:’Lijepa moja zemljo, vratit ću se sa svim beskućnicima i bjeguncima’. Egipat nije ničije vlasništvo”, poručuje Muhammed.
Nakon vojnog udara u Egiptu u Istanbul je pobjegao i student Halid el-Misri, koji se u posljednjem razredu srednje škole pridružio januarskoj revoluciji. Predvodio je i proteste sjedenjem na trgu Rabia.
Dodao je kako mu se potom sudilo zbog optužbi na poticanje na nasilje i u 21. godini je osuđen na doživotni zatvor. Rekao je kako nikada nije želio napustiti svoju zemlju ni porodicu, ali je bio primoran na to jer nije želio provesti život u zatvoru.
Akos.ba
