Vijesti iz zemlje

Džemat Gubavica: Primjer vrijednog i radinog imama

Bošnjački džemati uistinu imaju divnih, vrijednih i radinih imama koji svojim zalaganjem i ličnim trudom i primjerom uspiju zasjeniti one svoje kolege koje to nisu. Abaz ef. Tule je jedan od tih vrijednih i uzoritih imama.

Otkako je sa porodicom prije tri i po godine došao u džemat Gubavica (medžlis IZ Mostar), Abaz efendija je na površini od 5,4 dunuma posadio veliki broj raznovrsnih voćki kao trajni hajrat koji će krasiti sami prilaz džamiji, ali i u narednim godinama koristiti džematu i džematlijama prelijepe džamije u Gubavici.

Nisu samo voćke bile hajrat za koji su se založile džematlije i vrijedni imam. Sređen je i imamski stan, kao i spomen-soba, te prostorije u kojima se obavlja nastava za predškolske mališane.

Na svakom prilazu džamiji zasađeno je cvijeće. Džematlije sa ushićenjen pričaju o ovom mladom i vrijednom imamu. Dive se njegovoj volji da počesto sam i po nekoliko sati radi na čišćenju, ukrašavanju i uređenju džamijskog dvorišta ne tražeći ni od koga bilo kakav vid pomoći i angažmana.

Efendija Tule kaže da ga rad na vakufskom imanju odmara i da od ranog djetinjstva gaji veliku ljubav prema hortikulturi.

S ciljem animiranja svijesti svih džematlija sa područja Medžlisa IZ Mostar, isti je ovog ljeta raspisao konkurs za najljepše uređenu džamiji i džamijsko dvorište.

Prvu nagradu na ovom Medžlisovom konkursu nazvanim ”Ukras mog džemata”, dobio je upravo povratnički džemat Gubavica, što dovoljno govori o vrijednom imamu i njegovim džematlijama.

Neka nam primjer ovog imama i ovog džemata bude bar mali poticaj da i mi, članovi drugih džemata, budemo kreativni i radini, više nego smo to do sada bili.

Nastojmo se aktivirati u ime Allaha Uzvišenog, te ojačavati svoje džemate, želeći isključivo Allahovo zadovoljstvo. Ukoliko budemo iskreni u svome radu On Uzvišeni će dati da naš trud i zalaganje prepoznaju i Njegova stvorenja na Zemlji.

Da je tako govori nam i primjer ovog džemata, te nagrada kojom su darovani od svog Medžlisa.

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Povezani članci