Dužnosti prema bližnjima: Dužnosti prema komšijama

Muhammed, a.s., je rekao: „Stalno mi je Džebrail, a.s., preporučivao da se pazim sa komšijama, tako da sam pomislio kako će doći naređenje da komšija komšiju u ostavštini može naslijediti.“

Poslanik, a.s., je rekao i ovo: „Nije ispravnog vjerovanja čovjek sve dotle dok komšija ne bude siguran da mu neće nanijeti nikakve štete.“

Ova dva hadisa odlično ukazuju na stav islama prema komšiji. Iako njima ne treba nikakvo dalje tumačenje, ipak ćemo nabrojati i nekoliko posebnih dužnosti prema komšijama koje mora da ispunjava svaki musliman:

– pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan;
– mora strogo paziti da ne uvrijedi ili napadne komšiju;
– treba da ga čašćava i dariva onim što ima;
– ne smije kvariti zidove njegove kuće, bacati otpatke u komšijinu bašću ili dvorište;
– treba da se pazi na djecu svoga komšije;
– treba da susreće svoga komšiju vedra i nasmijana lica;
– treba da mu u slučaju potrebe posudi novac ili alat i sl.;
– treba da ga u nevolji ili žalosti razgovori;
– treba da dozvoli komšiji da se služi njegovom vodom;
– treba da postupa prema komšiji onako kako bi želio da se postupa prema njemu samom;
– treba da ode komšiji na dženazu.

Ovo su samo neke napomene, neke dužnosti sa kojima se svakodnevno susrećemo. Razumije se da tih dužnosti ima još dosta. I naše stare poslovice u kojima leži vjekovina taložena mudrost, govore da komšiju treba paziti više nego rođenog brata.

Dužnosti prema rodbini

Ovo je izvanredno važno pitanje. Ono je vezano za život svake jedinke našeg druđtva. Nažalost, naročito u ovom vijeku – zbog sve veće žurbe u životu, sve razvijenijih tehničkih mogućnosti i dostignuća i, uporedo s tim, sve većih zahtjeva i prohtjeva – njemu se ne poklanja pažnja. Po islamskom učenju, međutim, obaveze i dužnosti prema rodbini svrstane su u kategoriju „vadžib“, koja je po svojoj težini odmah iza farza, dakle odmah na drugom mjestu, a neispunjavanje tih obaveza neminovno povlači sa sobom kaznu. S druge strane, nije isključeno da mnogi muslimani , naročito mlade generacije, i ne znaju kako islamsko učenje tretira pitanje obaveza i dužnosti prema rodbini. Iako je ovo pitanje kompleksno i zahtijeva posebnu, širu obradu, ovdje ćemo, radi namjene ovog djela, iznijeti samo osnovni stav Kur’ana i nekoliko hadisa, a čitaocima uputiti toplu molbu da o tome dobro razmisle.

U suri Ra’d (20. – 24.) Allah dž.š. veli: „Oni koji izvršavaju obaveze prema Allahu dž.š. i ne krše ono što su njihove duše priznale i primile (onoga dana kada ih je Allah dž.š. stvorio i zapitao: ‘Nisam li Ja vaš Gospodar?’) i oni koji posjećuju one koje je Allah dž.š. naredio da posjećuju (rodbinu) i boje se Allaha dž.š. i strahuju od teškog obračuna (na Sudnjem danu), i one koji su strpljivi želeći zadovoljstvo svoga Allaha dž.š. i klanjaju namaz i tajno i javno dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili, i dobrim djelom uzvraćaju na ružno djelo – takvim pripada vječita kuća dženneti-Adna, u koju će ući oni i njihovi očevi, njihove žene i njihova porodica – koji su bili dobri, a meleki će im ulaziti na svaka vrata (govoreći im): ‘Neka je spas vama, zato što ste bili strpljivi!’ Kako je lijepa vječna kuća.“

Muhammed, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga koji me je poslao s Istinom, Allah dž.š. neće orimiti sadaku, niti će pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji ima rodbinu, kojoj je potrebna njegova pomoć, a on joj ne bude pomogao.“

Ovo je sasvim dovoljno da se uoči kakav je stav islamskog učenja prema rodbini i kolika je važnost poklonjena ovom pitanju. Ako nam je nemoguće lično posjećivati svoju rodbinu, moguće je raspitivati se za nju, poslati joj kakvu hediju ili barem selam.

Dužnost prema gostu – musafiru

Svako ko je na bilo koji način imao dodira s islamskim učenjem i kulturom, zna da islam poklanja veliku pažnju gostu – musafiru, putniku. Musafir je, po islamu, poštovana i draga ličnost. To ide tako daleko, da u iole dobrostojećoj, muslimanskoj kući postoji musafirska soba, a gotova svaka porodica ima musafirsku posteljinu. Zna se da i dan-danas ima sela u kojima se domaćini otimaju za gosta.

A sada evo nekoliko Poslanikovih, a.s., hadisa koji se odnose na musafira:

„Kad vam dođe gost, počastite ga!“
„Kako je loše društvo u koje ne dolazi musafir.“
„Ko vjeruje u Allaha dž.š. i u Sudnji dan, neka počasti svoga gosta; ko vjeruje u Allaha dž.š. i u Sudnji dan neka posjećuje svoju rodbinu, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo istinu ili neka šuti.“

Iz ovih nekoliko hadisa izvire veliak humanost, velika profinjenost i velika kultura. To je izričit zahtjev i izričit stav islama prema gostu, putniku, musafiru.

Izvor: Pouke o moralu i bogobojaznosti
Autor: Derviš Spahić
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić