Država se gradi od pojedinca, porodice…
Napredak ljudske civilizacije temelji se na akumulaciji i nadogradnji znanja i iskustava. Jedno od najvećih dostignuća čovječanstva jesu institucije čiji je vrhunac država koja predstavlja građevinu satkanu od mnoštva stubova, zidova, cigli…
Država i narodi opstaju kroz svoje institucije koje su sredstva i instrumenti za realizaciju državnih ciljeva i za zadovoljavanje potreba građana.
Bošnjaci su narod koji nažalost nema jesno definisanu nacionalnu strategiju, crvenu liniju u komunikaciji, institucije i ličnosti koje se ne dovode u pitanje. Zbog toga su nam više nego ikad potrebna nacinalna i nadstranačka udruženja koja će biti društveni katalizator i korektiv.
Bez obzira na snagu, moć, uređenost i bogatstvo države, u svakom društvu postoje “rupe u sistemu”, ili prazan prostor koji na najbolji način popunjavaju formalne ili neformalne grupe, odnosno udruženja građana, tj. nevladin sektor (NVO sektor). Svjestan i savjestan pojedinac ili organizirana grupa (udruženje) brže će od “vladinog sektora” uočiti i reagirati na određeni specifični društveni problem, pojavu ili izazov jer su bliži narodu, dijele njegovu sudbinu, osjećaju njegov puls i nisu opterećeni administracijom i procedurom.
Navedeno se odnosi na stabilna društva, a u slučaju bosanskohercegovačkog, NVO sektor predstavlja sudbinski i odlučujući segment koji je odigrao historijsku ulogu u pozicioniranju države Bosne i Hercegovine u zadnja dva stoljeća.
Preteča Osmanlija bili su pripadnici tarikata koji u islamskoj civilizaciji djeluju slično udruženjima građana. S druge strane, civilizacijski razvoj za vrijeme osmanlijske vlasti na Balkanu u najvećoj mjeri unaprijedili su vakufi koji funkcioniraju kao fondacije u modernim društvima.
Nacionalizacija bosanskohercegovačkih pravoslavaca i katolika izvršena je kroz NVO sektor, odnosno kroz kulturne i religijske institucije koje su, između ostalog, imale svoje medije.
NVO sektor bio je poligon negativnih i pozitivnih utjecaja koji su Bosnu i Hercegovinu doveli u žižu svjetske javnosti. Prvi slučaj jeste pojava pokreta “Mlada Bosna”, čije je najveće (ne)djelo ubistvo austrougarskog prestolonasljednika, što se uzima kao početak Prvog svjetskog rata.
Drugi primjer koji ovom prilikom želimo posebno naglasiti jeste uspjeh pokreta “Mladi muslimani”, koji je osnovan 1939. godine, prije 80 godina. Ovaj pokret, iako je pretrpio ogromne gubitke članova, a mnogi su veći dio života proveli u zatvoru, uspio je kroz borbu za slobodu i ljudska prava, kroz narodni pokret Stranku demokratske akcije i angažman Alije Izetbegovića, za 53 godine izboriti nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine.
Ovo je jedinstven primjer u svijetu da grupa, udruženje, pokret izbori i odbrani nezavisnost svoje države.
Dvadeseto stoljeće obilježile su ideje i ratovi. Ideje (utopije) fašizma i komunizma doživjele su uspone i padove te konačnu propast, ali njihovo prisustvo danas se najviše u Evropi osjeti upravo kroz NVO sektor i neformalne grupe koje usko sarađuju s desno orijentiranim strankama.
S druge strane, na nama je odgovornost kako da univerzalne islamske vrijednosti afirmišemo kroz NVO aktivizam.
Najveći i direktni benefit od učešća u civilnom sektoru kroz projekte i akcije udruženja i neformalnih grupa imaju njihovi članovi, srednjoškolci i studenti. NVO sektor najbolji je put da mladi steknu nužna životna iskustva, znanja i vještine koje će im trebati kroz školovanje, na poslu i u porodici. Razvijanjem svijesti o altruizmu, volontiranju te pomaganju ugroženih dijelova društva u kombinaciji s proaktivnim učenjem i takmičarskim duhom, NVO sektor odgaja mlade generacije koji su odgovorniji članovi društva prema sebi, porodici i državi. Tu su osobe koje su veoma potrebne našem društvu.
Kvalitetan i odgovoran NVO sektor potreban je svim nivoima vlasti, a posebno općinama kako bi se više otvorile prema građanima. Kroz princip javnog i privatnog partnerstva udruženja građana i država mogu biti najbolji partneri u zajedničkoj borbi za opće dobro.
Piše: Voloder Sanadin
Akos.ba
