Društvene mreže i ljubomora

„Gledajte u one koji su niži i slabiji od vas, a nemojte gledati u one koji su veći i jači od vas (u dunjalučkim pitanjima); tako je bolje po vas, kako ne biste potcijenili Allahove blagodati prema vama!

“(Muslim)

Ove riječi Poslanika, a.s., kao i one kojima nas upozorava da je od ljepote vjerovanja da se ostavimo onoga što nas se ne tiče, možda nikad nisu imale veću težinu kao u ovom vremenu u kojem je gledanje i bavljenje životima drugih ljudi postalo toliko jednostavno. Na pokrete prstom preko ekrana naših pametnih uređaja serviraju nam se najintimniji detalji tuđih života.

Bez imalo promišljanja listamo fotografije s proslava, porodičnih druženja, godišnjih odmora, iz ureda, pa čak i domova ljudi koje poznajemo, ali i onih koje nikad nismo sreli. Vrijeme na društvenim mrežama je nezaobilazni i sastavni dio naše svakodnevnice do te mjere da na njima vodimo paralelne, ako ne i glavne živote.

A šta na njima vidimo? Sjaj, glamur, osmijeh, savršenstvo. Što više gledamo ta sjajna i nasmijana lica, to više osjećamo bol i gorčinu u grudima. Dolazimo do zaključka da svi imaju bolji život od nas. Počinjemo da se poredimo s drugima i brzo uvidimo da nikad nećemo biti dovoljni. Ni dovoljno dobri, ni lijepi, ni uspješni, ni bogati, ni sretni. Poredimo svoje nedostatke i poteškoće s njihovim blagodatima. Zaboravljamo, nažalost, da su društvene mreže svijet iluzija, svijet u kojem se dijele samo pozitivne, nerijetko nerealne i iscenirane, slike života. Vidimo samo jednu stranu medalje: mlade i uspješne osobe, sretne parove, nasmijane porodice, poslovno ostvarene ljude – a naša stvarnost je daleko od toga.

Kako poređenje s drugima utječe na nas

Javlja se ljubomora koja tišti naše srce. Svi ponekad osjećamo ljubomoru, ali je važno da osvijestimo tok svojih misli i osjećaja. Problem je ako ta ljubomora preraste u zavist, pa ne samo da želimo blagodati koje drugi imaju, nego želimo da drugi te blagodati izgube. Plemeniti Poslanik, a.s., nas je upozorio na ovu bolest srca rekavši: „Čuvajte se zavisti, jer zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.” (Ebu Davud)

Nadalje, omalovažavamo i zanemarujemo blagodati koje imamo, jer smo fokusirani samo na ono što nemamo. Osjećamo tugu, ljutnju, bespomoćnost, te postajemo nezadovoljni svojim životom.

Ovo utječe na naš odnos s drugim ljudima, raste netrpeljivost prema onima koji imaju više od nas. Nismo u mogućnosti da se iskreno radujemo tuđoj sreći.

Postajemo nezadovoljni ljudima koji nas okružuju, jer imamo nerealna očekivanja od njih. Naši supružnici nisu pažljivi kao nečiji, naša djeca nisu uspješna kao tuđa, naši poslovi nisu dovoljno sjajni, naši roditelji nisu dovoljno cool itd.

Nažalost, ovo ide tako daleko da utječe na naš odnos s Allahom. Pitamo se zašto je Allah nekome dao blagodati a nama nije? Dovodimo u pitanje Njegova imena El-Hakim (Mudri) i El-’Adl (Pravedni), jer sumnjamo da je najmudrije i najpravednije raspodijelio blagodati. Osjećamo razočarenje pa čak i ljutnju, jer nas iskušava. Mislimo da nas Allah ne voli i da nas kažnjava. Nemamo povjerenje u Njega, jer da imamo, znali bismo da postoji razlog zašto nam nešto (ni)je dao. Nezahvalni smo Mu na blagodatima koje imamo i potcjenjujemo ono čime nas je iz Svoje milosti počastio. Zbog toga Milostivi u Kur’anu kaže: „I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali – Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.“(Ibrahim, 34)

Da li su društvene mreže toksične za nas

Da bismo odgovorili na ovo pitanje razmislimo kako na nas utječe vrijeme provedeno na njima? Ako izaziva neugodnost, nemir, tugu i nezadovoljstvo – znak je da korištenje mreža nije zdravo za nas. Ovo posebno vrijedi ukoliko konstantno provjeravamo (uhodimo) određene osobe.

Provođenje vremena u gledanju života drugih je zapravo vrijeme koje bismo mogli investirati u popravljanje svog života: da učimo za školu/studij, tražimo posao, popravljamo odnose u porodici, produbljujemo svoju vezu s Kur’anom i Allahom.

Jedan sat dnevno na društvenim mrežama je sedam sati sedmično, a 30 sati mjesečno. A mnogi od nas provode mnogo više vremena. Zamislimo šta bismo sve postigli kada bismo ovo vrijeme posvetili nečem produktivnom i ulagali u ostvarivanje nekog hairli cilja. Ovaj princip vrijedi i u svakodnevnom životu izvan ekrana ukoliko se pretjerano fokusiramo na živote drugih ljudi.

Kud ti pogled ide

Najjednostavnije bi bilo reći da se čovjek odrekne društvenih mreža, međutim to nije rješenje. Cilj nam je da dođemo do srži problema, a ne kanalima njegovog manifestiranja. Društvene mreže itekako mogu biti kanalom dobra, informiranja, učenja, inspiracije, pokretanja na učestvovanje u dobru, onda kada mi imamo zdrav odnos prema njima. Najprije je važno da razumijemo zašto Allah, dž.š., različito iskušava i daruje blagodati.

U predaji koju od Poslanika, a.s., prenosi Ubej bin Ka’b opisan je razgovor između Adema, a.s., i Allaha, dž.š. Vidjevši svoje potomke različitog izgleda, na nekima primijetivši tragove bogatstva i rahatluka, a na drugima tragove poteškoće i siromaštva, Adem, a.s., poželi da svi njegovi potomci budu jednaki. Na to mu Gospodar odgovori: „Volim da Mi se bude zahvalno.“

Kada bi sva stvorenja imala iste blagodati i kada bi jednako bili iskušani, izgubio bi se smisao šukra (zahvalnosti). Ne bismo blagodati percipirali kao takve niti bismo ih cijenili. Uzmimo primjer vida, sluha, govora ili funkcioniranja bilo kojeg organa. Postanemo svjesni ovih blagodati tek onda kada nam bolešću budu privremeno narušene ili uskraćene. Istinski šukr možemo spoznati samo onda kada uvidimo prolaznost i nestanak blagodati.

Lijek

Poznajući ljudsku prirodu i slabosti srca, Poslanik, a.s., nas podsjeća da ne postoje dvije osobe s istom sudbinom, da smo svi blagoslovljeni i iskušani na jedinstven način. Nadalje, uči nas da svako živo biće ima nešto na čemu treba biti zahvalan svome Gospodaru. Za početak je važno promijeniti smjer gledanja.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ako neko od vas gleda u nekoga ko je bolji po imanju i držanju – onda neka pogleda i u onoga ko je slabiji od njega po tom pitanju!“(Buhari)

Ovim nam nipošto ne poručuje da se trebamo osjećati bolje jer je neko u lošijoj situaciji od nas. Nije poenta da privremeno promijenimo perspektivu. Naprotiv, Poslanik, a.s., želi da se promjena desi na nivou razuma, jezika a zatim i djelovanja. Drugi korak je zahvalnost. Najprije zahvalimo Gospodaru jer nas je blagoslovio blagodatima koje je drugima uskratio, a potom zatražimo utočište od iskušenja kojima je druge iskušao. Allah nas podsjeća da korist od zahvalnosti imamo samo mi: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.“(Ibrahim, 7)

Treći korak je u angažiranju naših blagodati na putu pomaganja drugima. Poslanik, a.s., nas uči da je najbolji vid zahvalnosti Gospodaru u činjenju dobročinstva drugima. Cijeli ovaj proces u potpunosti mijenja našu perspektivu, izvodi nas iz stanja pasivnosti, vraća nam radost i zadovoljstvo vlastitim životom. Vođeni Poslanikovim kredom, najbolji smo kada smo šakirin (Allahu zahvalni) i kada smo dobročinitelji drugima.

Suština svega

Da su i blagodati test, iščitavamo iz kur’anskih kazivanja o ljudima koji su se upravo zbog blagodati udaljili od Allaha i skončali u vječnoj kazni. Njihova srca je ispunila ljubav prema dunjaluku ne ostavljajući mjesta za ljubav prema Gospodaru. Stoga, nijedna blagodat nije istinska blagodat ako nismo na njoj zahvalni i ako nas ne bude vodila u Džennet. Nijedno iskušenje nije zlo i tragedija ako otključava vječni užitak na budućem svijetu. Da li je nešto blagodat ili tragedija ovisi o tome da li nas približava ili udaljava od Gospodara.

Ljubomora i zavist radi dunjaluka nas parališu i uništavaju. Umjesto toga, iskrenim nijjetom i trudom nastojmo postići od dunjaluka ono što nam nedostaje, pritom ne gubeći iz vida da su vjernici u utrci za visokim položajima kod Gospodara na ahiretu.

Onog trenutka kada osjetimo tugu ili ljubomoru, jer drugi imaju nešto što nama nedostaje, prisjetimo se da dunjaluk nikada nije ni trebao biti mjesto beskonačnih blagoslova i sreće, što je po sebi blagodat, jer nas usmjerava ka onome što je vječno, bez nedostataka i bez roka trajanja – ka ahiretu, ka Gospodaru. Ova spoznaja nas oslobađa od zatvora dunjaluka.

U međuvremenu, svoje misli pretvorimo u dovu za druge, zamolimo Allaha da podari dobro i bereket ljudima u svim blagodatima. Ovaj pristup je protuotrov za ljubomoru, smekšava srce, približava nas Allahu, te biva razlogom da meleki dove za nas. (Amela Melkić/IIN Preporod)

akos.ba