Drugo ubistvo Magdija Dizdarevića: Izrečene presude samo za učestvovanje u tuči
Općinski sud u Mostaru izrekao je prvostepenu presudu osobama koje su 2009. godine učestvovale u tuči u kojoj je ubijen Magdi Dizdarević. Niko nije osuđen za ubistvo rahmetli Magdija Dizdarevića, presuda je izrečena samo za učestvovanje u tuči. Erol Begović, Adnan Ivković, Nedžad Klarić, Igor Salčin, Fadil Bećirević dobili su po pet mjeseci, a Edin Prguda, Hadžija Gaš i Senaid Krhan osuđeni su na po tri mjeseca zatvora. Skender Gaš i Zenel Berića oslobođeni su optužbe.
Prema saznanjima Saffa, tužitelj je pod sumnjivim okolnostima odbio svjedočenje jednog mostarskog mladića koji je vidio ko je ubio Magdija Dizdarevića. Prema svjedočenju spomenutog mladića, te kobne noći Magdi Dizdarević je dobio udarac letvom u glavu, a ubica se ne nalazi na listi osuđenih za učestvovanje u spornoj tuči, odnosno on je oslobođen svake odgovornosti.
Ovom presudom završen je sedmogodišnji proces za učešće u masovnoj tučnjavi koja se dogodila u julu 2009. Nažalost, iz presude se vidi da Općinski sud u Mostaru nije ni pokušao da procesuira ubicu Magdija Dizdarevića koji danas slobodno šeta Mostarom.
Otac ubijenog Magdija, koji je podnio odštetni zahtjev od 52 hiljade konvertibilnih maraka, upućen je na parnicu.
Kako je ubijen Magdi Dizdarević
Bila je srijeda, 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević zajedno sa bratom Edibom krenuo u džamiju da klanja jacija-namaz.
O tom nesretnom događaju priča Magdijev brat Edib: ”Bio je proučen ezan za jacija-namaz, a Magdi i ja sjedili smo na sofama ispred samog ulaza u džamiju iščekujući ikamet za farz-namaz. Tada smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam ispred ugledao brata Harisa Dvizca. Moj rahmetli brat i ja smo izašli da vidimo šta se dešava. Tu ispred haremskih vrata zatekli sam Erola Beganovića kako se raspravlja sa Harisom i pokušava da nasrne na njega. Međutim, u tom pokušaju ga je sprečavao komšija Zukanović i smirivao situaciju. Mi smo pitali o čemu se radi, i od Dvizca saznajemo da ga je udario Erol na autobuskom stajalištu oko 20 metara udaljenom od ulaza u harem i da je on povrijedio ruku. Tu se situacija smirila i Erol i Zukanović odlaze na vrh jednog sokaka koji vodi na Hadžića liman. Auto Dvizca, u kojem su mu bili supruga i malo dijete, bilo je parkirano na autobuskom stajalištu odmah preko puta tog sokaka. Mi smo krenuli sa Harisom do auta da vidimo kako ćemo da ga odvezemo u bolnicu. Magdi je zaostajao za nama. Prišli smo Erolu i Zukanoviću koji su stajali odmah preko puta da vidimo zašto ga je udario. Tu su se Erol i Dvizac opet sporječkali i Dvizac mu je uzvratio udarcem. Na to je Erol utrčao u sokak na Hadžića liman. Za nekoliko trenutaka na vrhu sokaka pojavila se grupa od otprilike 15 mladića, pa možda i više. Za čas su napunili ulicu. U trenu su se dvije skupine sporječkale i izbila je masovna tuča.
Moj rahmetli brat je stajao udaljen od mase na sredini ulice. Prema snimku se vidi da moj rahmetli brat leži nepomičan na asfaltu. Nedugo nakon toga ja mu prilazim i vidim da je u polusvjesnom stanju i da ”krklja”. Pokušavao je progovoriti i očima mi je nešto išaretio, ”gestikulirao”. Pokušavao je da ustane na stranu, ali nije mogao. Umivali smo ga vodom. Neko je pozvao hitnu i odvezli smo ga u bolnicu, a kasnije je morao biti operisan. Operacija je trajala otprilike dva i po sata. U petak u jutarnjim satima dobio sam poziv na kućni broj. Bio je to doktor Vinković. Izjavio mi je saučešće i rekao da mi je brat umro u 7 sati toga jutra..”
saff.ba
