Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Istaknuti Bošnjaci > Dr. Sejad Makić: Da smo imali više osoba poput Huseina Đoze ranije bismo se izborili naša prava!

Dr. Sejad Makić: Da smo imali više osoba poput Huseina Đoze ranije bismo se izborili naša prava!

– ističe dr. Sejad Makić koji je nedavno u Londonu obranio doktorsku disertaciju pod nazivom „Husein Đozo i islamski modernizam u Titovoj Jugoslaviji”

Nakon što je obranio magistarski rad o životu i djelu rahmetli Huseina Đoze 2005. godine na prestižnom univerzitetu Kembridž, mr. Sejad Makić je svoju tezu proširio i u doktorskoj disertaciji koju je obranio 30.06.2011. godine na čuvenoj londonskoj školi za orijentalne studije – SOAS (The School of Oriental and African Studies).  Sejada Makića, novog doktora islamskih nauka, susreli smo u Sarajevu i tim povodom sa njime sačinili razgovor. Smatrajući da naše čitaoce može interesirati to kako funkcionira sistem školstva u Velikoj Britaniji, te kakav je tretman islamskih nauka u njima to smo razgovor sa dr. Mekićem počeli od toga. On nam kazuje:

– Univerzitet u Kembridžu je jedan od najprestižnijih univerziteta u svijetu. Svi njegovi odsjeci su kvalitetni što potvrđuju imena profesora koji su u svojim oblastima priznati u cijelom svijetu. Prisutna je disciplina, red i rad. Odnos studenta i profesora je na jednom visokom nivou. Ponekad, u nastojanju da dublje istraže teme koje izaberu, na predavanju bude samo po četiri studenta. Tokom istraživanja taj odnos u traženju znanja bude još intenzivniji. Na univerzitetu postoji i Faculty of Divinity na kome se izučava i islamska nauka. Ipak najveći broj predmeta je vezan za kršćanstvo. Najviše se izučava pismo sv. Pavla, ali pošto se radi o svjetskom univerzitetu, izučavaju se i druge religije kao što je jevrejstvo,hinduizam, budizam i islam. Iz tog razloga Kembridž univerzitet upošljava najmanje tri profesora islamskih nauka koji su se specijalizirali u svojim oblastima. Obično se oni bave islamskom teologijom i filozofijom, a ima i onih koji se interesiraju za islamsku etiku i tesawuf. Tako je i na Oksfordu i ostalim univerzitetima u Velikoj Britaniji, a slično je i na univerzitetima u Americi. Na tim univerzitetima se posebno naglašava  međureligijski dijalog , te je studentima dostupna sva potrebna literatura. Svaki taj univerzitet posjeduje ogromnu bibliotečku građu, najvrjednija izdanja knjiga u svijetu.

Profesori su najbitniji

Ipak, u učenju i pristupu islamu postoji li eventualne devijacije? Pretpostavljam da se koriste samo fakti?

– Da. Nema takvih nastojanja. Ističem, najbitniji su profesori. Oni su ti koji već svojim znanjem garantiraju objektivan pristup. Oni kroz svoj rad i djela imaju ugled i uspjeh kod šire čitalačke publike. S te strane mogu reći da profesori na Kembridžu nemaju loše namjere. Orijentalizam je davno ugašen. Osim toga, profesori koji predaju islamske teme su većinom muslimani. Ima čak i jedan broj Engleza koji su prešli na islam. U domenu islamske teologije i morala nema mogućnosti iskrivljivanja istine. Činjenice se mogu u izvjesnoj mjeri iskriviti kada se radi o historiji ili političkim naukama. No, što se tiče teološkog fakulteta u Kembridžu svi su profesori teološke provinijencije.

Kako ste dospijeli na Kembridž univerzitet?

– Po završetku fakulteta u Velsu, pošto sam imao najveće ocjene i prosjek, te uz preporuke profesora koji su me ujedno i usmjerili ka Kembridžu aplicirao sam i bio primljen. Prije toga sam, na savjet jednog broja profesora iz Bosne, razradio temu magistarskog rada koji se isključivo odnosio na život i rad rahmetli Đoze i fetvi na Balkanu. Tokom ramazan-i šerifa 2004.g. predstavio sam elaborat magistarskog rada profesoru Abdul-Hakimu Muradu kome se to svidjelo. Njegova podrška i savjeti su mi mnogo značili te sam uskoro i poslao aplikaciju sa traženim dokumentima. U maju 2005.g. sam saznao da sam bio primljen.

Sigurnost promišljanja

Šta vas je to osobno privuklo ovoj temi, odnosno djelu Huseina Đoze?

– Način na koji je rahmetli Đozo pisao o raznim temama islama i muslimanima ovog područja bili su posebni, nisu to bili obični članci. Na primjer, dok  sam čitao njegovu knjigu „Islam u vremenu” , objavljena 1977.g. , osjećao sam uvijek kao da je on tu negdje u blizini, da je još živ i da su ti članci tek napisani i da su aktualni. Otuda su i zasluživali analizu. Osim toga, pošto je Husein Đozo bio racionalista i u svom pristupu najviše se oslanjao na razum, pretpostavljao sam da će to odgovarati zapadnom načinu mišljenja. Ustvari, imao sam namjeru da uporedim njegova razmišljanja sa tradicionalnim hanefijskim stavovima, posebno kod uleme sa Balkana. Kako je došlo do promjena? Kako je prva generacija Bošnjaka studenata otišla na El-Azhar univerzitet u Kairu i šta su naučili? Husein Đozo je bio uvjeren da su njihova mišljenja ispravna i o tome je pisao u svojim člancima. Ta njegova sigurnost u promišljanju me zadivila tako da sam odlučio ispitati- da li je to odista najispravniji put i da li je to bio najpogodniji put u ovom našem bosanskoherecgovačkom kontekstu i Jugoslavije uopće. Treba imati na umu da je to period  dolaska Austro- Ugarske i odlaska Osmanske imparije. Bošnjaci su bili razdvojeni. Đozo je shvatio taj položaj. Znao je ranija mišljenja i pretpostavljao je šta čeka Bošnjake. Smatrao je to najboljim rješenjem za izazove koje su muslimani imali i imaće na ovim prostorima.

Poseban izazov za Bošnjake bio je u periodu socijalističke Titove Jugoslavije. Koliko je Husein Đozo u tom domenu bio slobodan u promišljanju?

– Husein Đozo je bio politički zarobljenik osuđen od strane Titinih partizana. On je izašao iz zatvora i pet godina nakon toga nije se mogao baviti intelektualnim radom. Međutim, Đozo je imao toliko hrabrosti i mudrosti u svom pismenom izjašnjavanju, znači pisanju članaka, da je nekada znao napisati članak i između redova uputiti kritike na račun vlasti i režima. Kritizirao je komunizam. Naravno, bio je skučen samim time što se nije smio baviti svakom tematikom i svakim pitanjima političke naravi. No, ja mislim da je Husein Đozo u globalu imao hrabrosti i bio slobodan izraziti svoje negodovanje. Polemizirao je sa marksistima na polju teorije. Ujedno, što me je posebno zadivilo, nastojao je osvijestiti svoj narod kako u vjerskoj praksi tako i u građanskom pravu. On je pokušao kroz svoje fetve i druge članke ukazati ljudima na njihova prava i slobode za koje se trebalo itekako boriti. Drugim riječima, on se uporno borio protiv nepravde, zaostalosti i predrasuda svake vrste. Da je bilo više osoba poput njega, mislim da bismo se puno ranije izborili za svoja prava i da bismo bili umjereniji u našim stavovima i pristupima. S druge strane ne smijemo zaboraviti da su vjerski službenici za vrijeme Titine Jugoslavije trebali imati dosta opreznosti jer, na primjer icident u Porićima je donekle koštao rahmetli Đozu. Naime, nekada se ne treba otvoreno izjasniti po pitanjima nekih stvari. Đozo je bio toliko mudar da se pišući o politici doticao samo onoga što je bilo u domenu teorije. Uvidio je da su etika i moralnost vrlo bitne komponente za društvo. Uvijek je govorio da čovjek ne može biti samo materijalista, nego mora da se čisti duševno. Svaki čovjek bilo koje vjere, pa i marksista nije mogao da ga pobije u tome. Hoću reći, Đozo je nastojao uvijek imati jak argument na svojoj strani i izvrsno je koristio primjere iz povijesti čovječanstva ili historije.

Husein Đozo je često polemizirao pitanje muslimanskog napretka, unutrašnjeg preporoda?

– Sigurno. I samo pokretanje lista Preporod govori o tome. Želio je da preporodi društvo i u tom smislu je pokušao iznaći rješenja. Tako je, na primjer, ukazao na potrebu materijalne podloge u kreiranju daljeg rada Islamske zajednice. Imao je kontakte sa islamskim svijetom, a njegove fetve o zekatu i zekati-l-fitru uveliko su bile smjernice koje su pokazivale taj put. Mi možemo sada govoriti o preporodu i unaprjeđenju naših institucija, što je Đozo također potencirao, ali bez materijalnih sredstava ne bismo dalje mogli planirati. Đozo je bio svjestan toga. Upravo, njegove fetve i članci koje je napisao kako bi odbranio svoje stavove su vrlo bitni po Bošnjake i Islamsku zajednicu. Prikupljanje zekata, sadake i kurbanskih kožica su vrlo, vrlo bitni za opstojnost zajednice. Ne smijemo zaboraviti da je ministarstvo koje je davalo izvjesnu materijalnu potporu Gazi Husrev-begovoj medresi 1962.g. obznanilo iz Beograda da više neće biti te novčane pomoći. Trebalo se snalaziti i samostalno finansirati. Đozo je uvidio tu opasnost i tražio podršku. Pomogao mu je reisu-l-ulema i drugi saradnici. Od fondova koji su se potom formirali nastao je Preporod, Fakultet islamskih nauka i druge institucije. Od tada se sve počelo širiti. Teme i ideje o islamu su se širile putem glasila u koje je Đozo imao uvid. Takvim, Glasnik, Preporod . On je tu imao  velike zasluge.

Pesimizam i fatalizam nema mjesta u islamu

Đozo je posebno aktuelizirao odnos islama i fatalizma?

– Jeste. To je i dan- danas na Zapadu prisutno. Ima učenjaka koji hoće predstaviti muslimane kao fataliste. Đozo je znao da je to vrlo opasna ideologija po muslimane. To je situacija koja nije dobra. Vjera u tom segmentu može samo ugroziti pozicije muslimana. Đozo je to odmah razjasnio. Fatalizam nema i ne smije da ima veze sa islamskim promišljanjima. Zato je podsticao narod na rad. Govorio je da bez rada i truda nema uspjeha. Ukazivao je na štetnosti  ideologije i upozoravao na zamke. Ponavljao je da se samo radom može postići ono što se želi. Pesizmizmom i fatalizmom se to ne može. 

Ko je sačinjavao komisiju i da li su oni imali osnovne predodžbe o islamu u Bosni i Hercegovini?

– Komisiju su sačinjavala dva člana. Jedan je bio prof. dr. Muhammed Ferid eš-Šejjal sa King’s College-a u Londonu, čije područje je bilo polje historije, a drugi je član bio stručnjak iz islamskog modernizma, dr. Alhagi Manta Drammeh, šef katedre za islamske studije na Dundee univerzitetu. Prof. Eš-Šejjal je bio upućen u historiju Balkana, posebno moderni period, dok Dr. Drammeh je bio upućen u ratna i poslijeratna dešavanja u BiH.

Sljedbenici Đozina djela

Šta je to članove komisije najviše interesiralo u vezi rada Huseina Đoze?

– Najviše ih je interesiralo definiranje islamskog modernizma kao pokreta. Interesiralo ih je kakva je to reforma? Je li to reforma šeria’atskih izvora ili se radi o reformi, tj. unaprjeđenju, određenih poglavlja ili metoda unutar islamskog prava i jurispudencije. Pored toga, interesiralo ih je i to kakav je utjecaj rahmetli Đozo imao na ovo podneblje. Naprimjer, pitali su me kako ovaj moj rad uvezati sa današnjom situacijom, ovdje, u Bosni i Hercegovini, pa i šire na Balkanu…

A, na što ste im odgovorili?

– Rekao sam da većina današnjih alima, intelektualaca ili uleme na ovom području su istomišljenici i da slijede pravac Huseina Đoze i pravac islamskog modernizma kojeg je pokrenuo Muhammed Abduhu u Egiptu. Taj utjecaj i prisega je više nego očigledna. Takav sistem je uspostvljen za vrijeme Huseina Đoze, ali pošto se situacija u političkom smislu promijenila neke njegove stavove potrebno je preispitati. Posebno se to odnosi na islamsku teologiju i pitanje gajba. Mislim da na toj osnovi ima već pojedinih radova. Na to sam ih upozorio.

Koliko smo danas na izvoru mišljenja Huseina Đoze, odnosno koliko je njegova misao u suglasju sa modernizmom?

– Skoro u svakom broju Preporoda, Muallima, Glasnika ime Huseina Đoze se spominje. Često njegovo ime spominje i reisu-l-ulema dr. Cerić i drugi čelnici Islamske zajednice. Oni se pozivaju na neke ideje i mišljenja Đoze tako da sam mišljenja da svi oni još uvijek slijede dosta toga. Najvjerojatnije neka osjetljiva pitanja teološke naravi najpogodnija su, upravo, za Bosnu i Hercegovinu.

Kakvi su dalji planovi?

– Slijedeći cilj mi je da objavim doktorski rad kao monografiju, kao akademsko djelo na engleskom jeziku. Naravno, nastojaću objaviti i nešto parcijalno u vidu članaka iz tog rada koje bih prezentirao putem svjetskih žurnala. Ujedno, sretan sam što će ovaj rad o rahmetli Đozi biti dostupan ne samo na univerzitetu gdje sam doktorirao, nego na većini univerziteta u velikoj Britaniji koji imaju jake katedre islamske nauke i arapskog jezika. Ako Bog da imam nijjet vratiti se u Bosnu i Hercegovinu i staviti se na raspolaganje Islamskoj zajednici. Nadam se da bih mogao doprinijeti širenju dobrih ideja. Mogu reći da je vrlo bitno širiti te ideje na svjetskim jezicima kako bismo širili glas o našim istaknutim intelektualcima. Jednostavno, namjera mi je da se i dalje bavim naučnim radom.

Razgovarao:  SELMAN SELHANOVIĆ

preporod.com

Pridružite se Facebook stranici posvećenoj promociji  lika i djela rahmetli Huseina ef. Đoze: 

Husein Đozo – bošnjački velikan 20. stoljeća

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top