Dova iz Fatihe “Uputi nas na Pravi put” bez naše promjene nema svrhu

U svojim namazima neprestano molim Allaha riječima: “Uputi nas na Pravi put”. Zašto, onda, ne vidim nikakve promjene svoje ličnosti?

Promjena, naposljetku, jeste kako smo naučili da pravilno reagujemo na nove događaje. Kako da se odmaknemo od slijepog slijeđenja i zavisnosti o drugima prema neovisnom mišljenju. To je prirodni odgovor na svijet koji, po svojoj prirodi, je u stalnom stanju promjena.

Vjera, u svojoj biti, je konstanta. Međutim, naša ljudska tumačenja i mišljenja su predmet revidiranja. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je molio Allaha riječima:

“O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje u Tvojoj vjeri”.

Međutim, on je također dovio:

“Uputi me na istinu u onim stvarima u kojima su se ljudi razišli”.

Oklonosti sa kojima su se prvi muslimani suočavali kada su bili u Mekki bili su različiti od onih koje su pronašli kada su učinili hidžru u Medinu. Poslanikovo doba je bilo različito od doba ispravnih halifa koji su uslijedili. Ako razmišljamo o fetvama velikog fakiha Šafije, pronaći ćemo da su fetve koje je izrekao u Iraku sasvim različite od onih koje je kasnije donio u Egiptu. Ibn Tejmijja je, isto tako, promijenio puno puta svoje stavove tokom svog života.

U islamskom zakonu zapovjedi imaju prednost nad zabranma, milost ima prednost nad strogosti, a osvajanje srca ima prednost nad zastrašivanjem. U mom ličnom životu, više volim osuđivati i kritikovati sebe nego nego druge. Volim otkrivati svoje pogreške umjesto da tražim greške onih koji me okružuju.

Nebo se mijenja kretanjem svojih oblaka. Rijeke se mijenjaju tokom toka njihovih voda. Zemlja mijenja svoju topografiju. Svakoga dana Sunce zalazi na različitoj tački horizonta. Ako se prestanem kretati u takvom dinamičnom svijetu, jednog dana ću se iznenada probuditi i otkriti da sam potpuno sam.

Proveo sam pet godina odvojen od utjecaja društva. To mi je dalo slobodu- slobodu da pobjegnem od uskih pogleda dobijajući širu perspektivu. Dobio sam obnovljen život koji mi je dozvolio da više cijenim dobro u drugima. Kada sam se vratio u društvo, otkrio sam da se društvo okrenulo agresivnijem stavu. Morao sam zauzeti jasan stav o njihovom ponašanju, čak iako je to značilo da izgubim njihovo pozitivno mišljenje o sebi.

U Kur’anu piše da je Musa, a.s., pitao Hidra: “Mogu li da te pratim, ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”,

Međutim, da li je neko nekada čuo nekoga da pita: “Mogu li da te pratim ali da mi budeš poslušan?” Ovo je nezamislivo. Moja sloboda je moj najdragocjeniji imetak. Sloboda ne voli biti ograničena, bilo od strane vođe ili sljedbenika. Moram se nastavljati kretati, čak ako to znači da ću se uvijek iznova spotaknuti. Moram pokušati i ustati svaki put što brže mogu.

Ponosan što je najveća konstanta u mom životu moja vjera u Allaha, moja velika ljubav prema Njemu i moja pozitivna očekivanja Njegove providnosti. Svoje brige, bol i patnju zaboravljam kada  Mu u namazu učinim sedždu.

Navest ću primjer iz svog života. U mojoj mladosti bez pogovora sam slijedioneke od vodećih alima u onome što je tada bilo najčešće mišljenje da islam zabranjuje fotografisanje samo u slučajevima nužde. Shvatio sam da je Poslanik, s.a.v.s., prokleo one koji prave slike, i stoga nisam mogao shvatiti kako fotografije se mogu koristiti kao sredstvo pozivanja ljudi Allahu.

Sada, zbog promijenjenih okolnosti, teško da ćete pronaći nekoga ko kaže da islam zabranjuje fotografisanje. Ova promjena se nije dogodila zbog novih istraživanja, već zbog promijenjenih okolnosti u svijetu. Hrabar alim je onaj koji otvara vrata koja se mogu otvoriti umjesto da čeka druge da obore ta vrata.

Zaista, puno sam se promijenio tokom godina, baš kao što sam trebao. Da još uvijek u četrdesetim govorim ono što sam govorio u dvadesetim, to bi značilo da sam dvadeset godina svog života protraćio.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba