Domovina
Dolazi jesen. Prvog dana jeseni, mraka će biti koliko i svjetla. Noć protiv dana, neriješeno.
U svojoj povijesti, jesen se oduvijek suočavala sa napadima na sopstveni suverenitet. Iako potpuno autohtona, sa obilježjima koja samo njoj pripadaju, jeseni sa juga prijeti ljeto, sa sjevera zima. Ili su to istok i zapad? Ljeto bi da se produži, zima bi da jesen skrati. Sreća je da je proljeće fizički daleko, pa osim indirektno, nije u stanju ostvariti ozbiljnije uticaje na jesen.
Kao ni jedno drugo godišnje doba, jesen je proizvođač. Njeni plodovi, njeni mirisi, svjetlosti i boje, svojstveni su samo njoj. Susjedno ljeto želi ponekad da se okiti plodovima jeseni, ali ti plodovi nemaju zrelost koju će im jesen dati. Zima će, ako uspije u svojoj ranoj barbarskoj provali u jesen, uništiti plodove koji jeseni pripadaju. Zato jesen mora biti na stalnom oprezu. Ukoliko nije, dugo ljeto ili rana zima mogu joj nepovratno narušiti identitet.
Jesenje su boje žuta, smeđa i siva. Ponekad i ponegdje ima malo crvene. Borit će se za svoju dominaciju nad teritorijom koja pripada jeseni zelena i bijela, ali ako želi ostati svoja, jesen će im to dozvoliti samo u ograničenim, razumnim mjerama. Jesen nije zelena, mada jest i zelena, i nije bijela, mada jest i bijela. Razumnu je mjeru teško odrediti, ali u oku iskusnog posmatrača se, manje- više zna, koliko bijele i koliko zelene jesen može podnijeti, a da ostane jesen. Trpeljiva je jesen, osim kad udari crna, ili još crnja.
Pravi ljubitelji jeseni su posebno suptilni ljudi. Oni poštuju pravo poštovalaca ljeta i pravo poštovalaca zime. Ipak, ako ovi ponekad pretjeraju, pa na račun jeseni traže još više ljeta ili još više zime, jesenopoklonici će znati stati u odbranu svoje ljubimice, svoje jeseni. Volite vi ljeto i volite zimu, reći će, nisu ni nama ta doba mrska, ali ostavite jesen da živi u svom šarenilu. Jer da nije tako šarena, zelena, žuta, smeđa, siva, crna i bijela, jesen ne bi ni bila jesen. A mi našu jesen ne damo. Bujrum sa nama, uživajte jesen. Ljeto i zima imaju svoje mjesto i mi ih poštujemo tamo gdje jesu i tamo dokle jesu. Jesu do jeseni i jesu od jeseni, ali u jeseni nisu.
Pravi ljubitelji jeseni prepoznaju svaki jesenji dan. Može biti jesenji dan topliji od ljetnjeg i jesenji dan hladniji od zimskog, ali jesenari dobro znaju da, bez obzira na ekstreme, taj dan pripada jeseni. Oko toga nema kompromisa.
Jesen ima svoj jezik. Dobro ona razumije i zna jezike ljeta, zime i proljeća. Ti jezici spajaju, ne razdvajaju, ali su svaki svoj. Jesen to ne spori, kao što zima i ljeto spore djeci jeseni da svoj jezik govore, pišu i nose. Uzalud im trud, uzalud im muka. Jesen će svoj jezik znati sačuvati. Ako se razumijemo…
Dolazi jesen. Noć i dan, svjetlost i mrak- neriješeno.
Piše: Tarik Đođić
Akos.ba
