Islamske teme

Dnevna obaveza – zarađivanje za život

Ademovi potomci po prirodi su vezani za zemlju, njeno obrađivanje, ubiranje njenih plodova, kao i za bilo kakav drugi oblik rada vezan za zemlju. Sve se vraća na zemlju i ono što njome hodi. Kao takva, zemlja je simbol rada i privređivanja, što samim time ukazuje na to da je u čovjekovu prirodu ugrađen instinkt za radom i kretanjem.

Uzvišeni Allah stvorio je Adema, alejhis – selam, od zemlje. Ademovi potomci po prirodi su vezani za zemlju, njeno obrađivanje, ubiranje njenih plodova, kao i za bilo kakav drugi oblik rada vezan za zemlju. Sve se vraća na zemlju i ono što njome hodi. Kao takva, zemlja je simbol rada i privređivanja, što samim time ukazuje na to da je u čovjekovu prirodu ugrađen instinkt za radom i kretanjem.

 Uzvišeni kaže: „Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima; ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, rasnim konjima, stoci i zemlji za obrađivanje.“ U komentaru ajeta: „Zar mi nismo Zemlju posteljom učinili?!“, mr. Ahmetović rezimira nam govor učenjaka u dvije koncizne rečenice: „Zar Mi nismo Zemlju učinili poput prostirke, pogodnom i mirnom za stvorenja da stanuju na njoj, da na njoj siju i ubiru s nje raznorazno bilje i druge koristi da na njoj uživaju?! Zar nismo Zemlju pogodnom za ljude učinili kao što je kolijevka udobna za novorođenče pa u njoj spava.“

Allahovi vjerovjesnici, salavatullahi alejhim, privređivali su radom svojih ruku i zarađivali za sebe i svoje porodice. Mnogi poslanici su bili pastiri, mada su se bavili i drugim zanimanjima, kao što je slučaj sa Davudom, koji je izrađivao pancire, Sulejmanom, koji je bio vladar i revnosno se posvetio svom poslu, dok je naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj mladosti bio pastir, a nakon toga trgovac.

Mnogobrojni čovjekovi poslovi počinju u jutarnjem periodu, stoga bi se trebao potruditi da se duhovno i fizički pripremi za svoj posao. Zavisno od vremena koje može izdvojiti, neka uči Kur’an i spominje Allaha. Što se tiče fizičke pripreme, ona podrazumijeva da čovjek nešto pojede i u većini slučajeva, što je i običaj u našoj sredini, da popije kahvu. Svako jutro na ispijanje kahve utrošimo petnaest – dvadeset minuta, pa i pola sata. U tom vremenu ne uradimo nešto posebno. Savjetujemo da se tom prilikom jutarnja kahva okiti ciklusom predavanja na određenu tematiku, kao što su: „Sa Kur’anom upućen“ i „Putujte“, Fahda el- Kanderija, „Iz života ashaba“ i „Iz života ashaba“ i „Iz života tabiina“ (audio knjige), „Ne gubi nadu“, Enesa Julardžije, „Poslanikova pedagogija“, Šefika Kurdića, „Djela srca“, Hajrudina Ahmetovića, a tu je i aplikacija u kojoj je snimljena knjiga u vidu audiozapisa Čovjek kojeg treba voljeti, u kojoj se po poglavljima mogu skinuti audiozapisi i slušati ne samo ovom zgodom već i kada nemamo pristup internetu. Pokušajte bar jednom na ovakav način započeti svoj dan.

Jedan od faktora prema kojem će čovjek ravnati svoj dnevni plan i program jeste njegov oblik posla. Shodno periodu zima – ljeto i čovjekovim obavezama, da li radi, studira ili ima slobodan dan, tako će i organizirati svoj dan, svoje vrijeme. Nije prirodno da čovjek cijeli dan ljenčari ili ibadeti, a da pritom porodicu izlaže siromaštvu, a ima mogućnost da radi i privređuje.

Nijedan čovjek ne posjeduje iste mogućnosti, a ni svaki posao nema istu težinu. Teži fizički posao zahtijeva više napora i truda od drugih, posebno ukoliko su takvi poslovi vremenski ograničeni ili pogodni za obavljanje u određeno vrijeme. Naprimjer, kada je ljeto, farmeri imaju mnogo posla na livadi koji je mnogo lakše uraditi u svježem jutarnjem hladu. Farmer na taj način hrani ne samo sebe, već i svoju porodicu, bori se za propisanu nafaku. Njegove mogućnosti se razlikuju od mogućnosti nekog drugog, da uči i ibadeti, mada ni oni kojima je Allah podario blagodat slobodnog vremena ne iskorištavaju je u potpunosti.

U ovom kontekstu u knjizi Islam i siromaštvo, autora Jusufa el- Karadavija, nalazi se zanimljiva priča koja govori o ispravnom shvatanju i razumijevanju poimanja rada i nafake. Čovjek po imenu Belhi,  nakon što se pozdravio sa svojim prijateljem Ibrahimom b. Edhemom, krenuo je  na trgovačko putovanje. Nakon nekoliko dana Belhi se vraća kući, a Ibrahim ga upita kako to da se tako brzo vratio. Kao razlog svog brzog povratka, ovaj trgovac spomenuo je viđenje ptice koja je bila sakata i slijepa, a koju je hranila druga ptica. „Kada je Allah odredio nafaku za ovu pticu, odredit će i za mene.“, na kraju je rekao trgovac.  Međutim, Ibrahim b.Edhem začuđeno mu odgovori zašto da pristane da bude poput te osakaćene ptice, a ne poput one koja ju je hranila. Gornja ruka uvijek je bolja od donje. Nakon ovog odgovora, Belhi se opet zaputio na trgovačko putovanje. (Jusuf el- Karadavi)

Ovdje ćemo ukazati na pogrešno shvatanje onih koji kažu da ne mogu odvojiti vrijeme da se pouče Kur’anu ili da steknu islamsko znanje. Kada se pozove da nauči kur’ansko pismo, čovjek kao ispriku najčešće navodi da mnogo radi i prehranjuje sebe i svoju porodicu, i to uopće nije sporno, međutim, šta je sa slobodnim vremenom koje je provedeno u gledanju televizije, na internetu, na dugim sijelima, sa vremenom gdje se kahva ispija po sat-dva, tri. Bez sumnje da čovjek nema ispriku za navedeno. Opseg njegovih isprika veći je od opsega isprika mladića, djevojke ili osobe koja ima mnogo više vremena. Jer, svako će biti pitan za svoje vrijeme i kako ga je iskoristio. Svako od nas će zbog svog posla snositi posljedice za svoje grijehe i tako nam se obraća Uzvišeni u Kur’anu: „A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugog“. (Ez- Zumer, 7.)

Uzvišeni kaže: „I svakom čovjeku ćemo ono što radi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: ‘Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!“ (El- Isra, 13-14)

„Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve će se, zaista, odgovarati.“ ( El- Isra, 36)

Iz zapažanja Hišama el- Taliba o načinu izvršavanja posla možemo crpiti univerzalnu poruku: Završi svoj posao do kraja, 100%, a ne 99,99%. Hišam kaže: „Prema našim procjenama, oko 90% ljudi završi posao napola: 95% ljudi završi posao sa procentom od 95%, a samo 1% ljudi završi svoj posao sa procentom od 100%. To znači da, ako si direktor, samo će 1% tvojih radnika u potpunosti izvršiti svoj zadatak. Ovo vam stvara velike probleme u upravnom odboru, jer posao se mora završiti u potpunosti. Ovo je, naravno, često nemoguće. Često se čuje kako ljudi kažu da je posao završen, i imamo još samo uraditi ‘ovo i ono’. To znači da posao nije završen. Zašto ne urade ‘ovo i ono’ prije nego što dođu kod vas?

Većina ljudi dolazi vam sa isprikama da nisu mogli završiti posao. Svijet je pun isprika. Ono što je potrebno jeste pouzdan izvršilac, koji, bez obzira na sve opravdane isprike, može riješiti probleme i posao završiti sa procentom od 100%. To je vrsta ljudi koji posjeduju vlastitu motivaciju i nadzor. Ako se vaš direktor ne može pouzdati u vas, zapitajte se: ‘Jesam li ja pouzdan; da li zadatke izvršavam 100% ili 99,99%?’ Mudrost Poslanika objašnjava to ovako: ‘Ljudi su kao deve: od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje.’ Pokušaj se ubrojiti u tih 1% pouzdanih izvršilaca koji svoj zadatak završavaju 100%.“ (Hišam el- Talib)

IZVOR: DAN U ŽIVOTU MUSLIMANA, VEDAD MUSTEDANAGIĆ

Za Akos.ba pripremila: Amina B.

Povezani članci