Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Nauka i tehnologija > Djeca progovaraju sve kasnije i to na “nerazumnom” jeziku

Djeca progovaraju sve kasnije i to na “nerazumnom” jeziku

Logopedi i dječji psihijatri upozoravaju da sve veći broj mališana od dvije ili tri godine nije izgovorio prve riječi. Većinu vremena provode ispred televizora, pa i kad progovore to je mješavina maternjeg i engleskog jezika

LOGOPEDSKE ordinacije prepune su dvogodišnjaka i trogodišnjaka koji još nisu progovorili ni riječ. Drugi problem su djeca koja su progovorila na izmišljenom jeziku, nekoj mješavini engleskog ili nekog drugog jezika i maternjeg. To je posljedica pretjerane upotrebe tehnologije i nekomunikacije sa djecom, što kasnije može da utiče na sposobnost čitanja i pisanja čak i tokom cijelog školovanja, upozoravaju logopedi i psihijatri.

Normalan jezički razvoj podrazumjeva da dijete koje je napunilo godinu dana polahko počinje da “brblja”, imitira zvukove ili već koristi jednostavne riječi. Do 18. mjeseca, već bi trebalo da postoje i kratke, jednostavne fraze.

– Sve češće roditelji dolaze na prvi logopedski pregled sa dvogodišnjacima koji znaju svega pet ili deset riječi, svoje potrebe izražavaju upiranjem prsta i nisu razvila rečenicu. Tada roditelji primjete da se njihovo dijete razlikuje od svojih vršnjaka. Umjesto da im svakodnevno čitaju, zajedno gledaju slikovnice imenujući predmete i životinje, imitirajući zvukove, roditelji sve češće ostavljaju djecu ispred televizora ili računara. Djeca mnogo toga ne znaju, jer ih niko tome nije naučio – objašnjava, za “Novosti”, logoped Jelena Ivanović iz Doma zdravlja “Dr Đorđe Kovačević” Lazarevac.

Umesto učenja reči, pojmova i zvukova, kroz pesmu ili čitanje priča, roditelji sve češće deci od godinu ili dve, dopuštaju da većinu vremena provode ispred televizora i računara. Posledica preterane upotrebe tehnologije u ranom uzrastu su poremećaji u razvoju govora, o čemu svedoče pune ordinacije dece koja su prve reči progovorila na nekom svom, izmišljenom jeziku.

TEPANJE I “ČITANJE MISLI”

RAZLOG za to koji takođe doprinosi nepravilnom razvoju govora kod djece, jeste takozvano bebeće tepanje i nepravilno izgovaranje riječi kada se obraćamo malom djetetu. “Linija manjeg otpora” i dopuštanje djetetu da dobije na šta pokaže prstom, takođe nije dobro riješenje.

– Kada dijete dobije sve na šta pokaže prstom, niko ne traži od njega da izgovori riječ i bukvalno mu se “čitaju misli”, to može da smanji potrebu djeteta da komunicira sa okolinom – kaže Jelena Ivanović.

– Često se dešava da dijete ne progovori razumljivo i razgovjetno, već kombinuje riječi sklopljene od maternjeg i engleskog jezika. To se dešava jer dijete nije dovoljno zrelo da napravi razliku između stranog i maternjeg jezika, pa uči pogrešno. Ono praktično ne zna nijedan jezik i taj problem je potrebno shvatiti izuzetno ozbiljno.

Isto misli i doktorica Olivera Aleksić, dječji psihijatar iz Instituta za mentalno zdravlje.

– Ekran je često interesantniji, bučniji, brži i veseliji od stvarnih događanja. Zbog toga se mala djeca navikavaju da šute i da sve što žele dobiju pokretima prstiju. Ukoliko nema nikakvu stimulaciju da priča, da ponavlja riječi, imitira zvuke, to može stvoriti problem u daljoj komunikaciji – objašnjava dr Aleksić.

Ukoliko dijete nije progovorilo do svoje druge godine, potrebno ga je odvesti kod logopeda koji će utvrditi da li postoji potreba za tretmanom. Treća godina je granica do koje dijete treba odvesti stručnjaku, kako ne bi nastale dugoročne posljedice u jezičkom razvoju, pišu Novosti.

– Najprije se utvrđuje da li dijete kasni u razvoju govora i jezika i sprovodi se testiranje kojim se utvrđuje zbog čega dijete ima problem. Potrebno je sprovesti određene vježbe i razgovarati sa roditeljima kako da pravilno stimulišu dijete da progovori u porodičnoj sredini, kako bi se problem riješio. Tretmani mogu da traju nekoliko mjeseci, ali u nekim slučajevima, potrebno je i nekoliko godina – kaže logoped Jelena Ivanović.

Ukoliko postoji dobar vaspitni obrazac i jezička stimulacija, a progovaranje kasni, ne treba zaboraviti da je svako dijete “svijet za sebe”, zbog čega je nekima potrebno malo više vremena. U tom slučaju, najvažnije je isključiti fizičke prepreke, kao što je oštećen sluh ili vid, ali i izvršiti procjenu intelektualnih sposobnosti.

– Ankiloglosija ili “sapet jezik” je urođeni problem, zbog kojeg dijete može da kasni sa govorom. Riješava se vrlo jednostavnom stomatološkom intervencijom, nakon čega dete može normalno da razvija svoj govor.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top