Diskusije o šerijatu u Njemačkoj: Pogubnost jednostranog diskursa o islamu
Radi generalizacije sadašnjosti izmjenjuju se osnovna pravila islama. Današnje diskusije o šerijetu u javnim raspravama su i danas nošeni pozivima na reformu, promjenu i pozivom za islamskim Luterom (u nadolzaećoj 500-toj godišnjici reformacije će se ti pozivi sigurno još pojačati). Primjetno je tu da su to većinom nemuslimanski akteri, ili takozvani kritičari islama iz muslimanskog kulturnog društva, koji se kriju pod plaštom legitimne kritike religije i dobijaju medijsku pozornost i zahtjevaju prilagođavanje današnjem duhu vremena, bez da su se pozabavili dijalektikom prosvjetiteljstva Adorna, Horkheimera, ili Vogelinga. Generaliziranjem sadašnjosti i njenih premisa, negiraju dijelom osnove vjerovanja islama izvrčući činjenicu da religija nije „muzička želja“, ili zamjena za sveukupnu osjećaj lagodnosti. Većinom ti kritičari nisu teolozi, odnosno obrazovani islamski akademici, ili učenjaci, već prikazni svjedoci u javnim diskusijama, koji kritikuju islam, skandirajući i pišući ono što isprepadani Vatburžani žele pročitati. Ozbiljni islamski naučnici, teolozi i tradicionalno obrazovani učenjaci iz sredine islamskog društva, dobijanu, u najboljem slučaju neku sporednu ulogu u tim diskusijama.
„Termin šerijat se u narodnom govoru može uporediti sa našim terminom religije i neprihvatljivo je da se on svede na neki drakonski pravilnik kažnjavanja.“
Poređenje onih religioznih sa ekstremistima dovodi do marginalizacije jedne čitave grupe. To dovodi do užasnih posljedica: jer naučno potkovani, autentični glasovi islama dobijaju malo pažnje, protivkulturne debate o razdvajanju dobijaju na važnosti, koje pojačavaju tvrdoglavo razmišljanje i dovode do generalizirane slike svijeta. Rezultati takvog jednog razmišljanja na društvo se ne smiju ignorisati. Društvena atmosfera se na mnogim mjestima čini otrovanom, što se ne odražava samo na izbor glasača tokom političkih izbora, već ima i posljedice na suživot. Diskriminacija muslimanskog društva u Njemačkoj je godinama u porastu, kao i napadi desnice. Neki od njih u ovakvoj situaciji, u želji za „evropskim islamom“ idu tako daleko da od muslimana traže potpunu sekularizaciju od šerijata kao „ulaznicu u njemačku kulturu.“ To pokazuje potpuno nepoznavanje osnovnih pojmova islama, jer termin „šerijat“ ne podrazumjeva u početku ništa drugo osim puta sa konkretnim pravilama koji vodi do Boga i spasenja. Ovaj termin se u naradnom govoru može uporediti sa našim terminom religije i neprihvatljivo je da se on svede na neki drakonski pravinik kažnjavanja. Činjenica je da se abdest ubraja u šerijat, kao i bonton tokom jela, poštivanje gosta i dobrota prema roditeljima. Ostaje pitanje šta se podrazumjeva pod terminom „šerijat“ i da li se iskustva Evrope mogu prenijeti na islam. Veliki dijelovi islamskog kulturnog kruga mogu i unatoč rastućeg poziva na sekularizaciju, religijskog ekstremizma i skoro potpuno gubljenje važnosti religije ići drugim putem, nego onim, kojim ga je ide zapadnjačko društvo sve od vremena prosjetiteljstva. Stotinu godina nakon sporazuma Sykes-Picot pokazuje se da oktroisanje zapadnjačkih načela, odnosno uvođenje militarističke vlasti, njenog pomaganja, kako političkog, tako i društvenog prouzrokuje više haos, nego što smiruje regiju orijenta. Pored onih islamskih učenjaka, u islamskom svijetu postoje i oni koji žele dalje razviti autohtonu tradiciju i islamske norme sa ciljem zadovoljavanja ljudskih potreba, kao što su one koje se mogu nači o pravima čovjeka i demokratskim strukturama koje dozvoljavaju različitost, i neslaganje sa svim normama i pravilima.
Piše: Tim Schröder
Izvor: nzz.ch
Za Akos.ba preveo: Vedad Ramljak
