Deset je adaba spavanja: Abdest, zikr, dove

Adab – potiče od arapske riječi “edeb” – koja sadrži više značenja kao na primjer:

-činiti nešto na pohvalan način
-lijepo ponašanje
-odgoj

Deset je adaba spavanja:

Prvi: Abdest i misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek legne pod abdestom, njegova duša se uzdiže do Arša i njegovi snovi su istiniti, a ako legne bez abdesta, njegova duša ostaje pri zemlji i njegovi snovi su zbrkani i netačni“ (Ibn Mubarek, Bejheki i Taberani).
Ovdje se pod čistoćom podrazumjeva i unutarnja i vanjska čistoća, a čistoća nutrine uzrokuje otkrivanje zastora Gajba.

Drugi: Da blizu sebe stavi misvak i ono čime će se oprati, i naumi obavljanje namaza kada se probudi, a kada god se prene neka upotrijebi misvak, jer tako su radili pojedini od Dobrih prethodnika.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često, noću, upotrebljavao misvak  i koristio bi ga svaki put kada bi lijegao i kada god bi se prenuo iz sna. Ako čovjek ne bi bio u stanju da se opere, onda neka makar mokrom rukom potare dijelove tijela, a ako i to ne bi mogao, onda neka sjedne, okrene se prema Kibli i neka spominje Allaha dž.š., razmišlja o Njegovim blagodatima i neka upućuje dove Allahu dž.š.. To će mu biti kao da je i noćni namaz obavio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da se probudi i klanja noćni namaz, pa ga san nadvlada do zore, biće mu upisano ono što je naumio, a san će mu biti sadaka od Allaha dž.š.“ (Ibn Ebi Dunja)

Treći: Onaj ko treba ostaviti oporuku, da ne liježe dok oporuku ne napiše i stavi uz glavu, jer niko nije siguran od smrti u snu. A onaj ko umre ne ostavivši oporuku, neće mu biti dozvoljeno da u Berzehu progovori i riječ sve do Kijametskog dana. Njemu će u posjetu dolaziti ostali umrli i svi će govoriti a on će šutjeti, pa će onda jedan drugom govoriti: „Ovaj jadnik je umro, a nije oporuku ostavio“.
To je mustehab uraditi zbog moguće iznenadne smrti. Iznenadna smrt je olakšica svakome ko nije opteretio svoja leđa mnogim grijesima.

Četvrti: Da legne spavati kajući se za svoje grijehe, iz svog srca izbacivši sve ružne misli o bilo kojem muslimanu i želeći svakom muslimanu samo najbolje. Da bude odlučan da neće činiti grijehe kada se probudi. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da nikome ne učini nepravdu i ne mrzeći nikoga, biće mu oproštene njegove greške“ (Ibn Ebi Dunja)

Peti: Da ne pretjerujete tako što ćete tražiti udobnu postelju, nego da budete umjereni u tome. Neki od Selefa su smatrali da je to tekulluf, bezrazložni trud. Ehlu sofe su spavali na goloj zemlji, govoreći: „Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti“.
Smatrali su da će takvo njihovo ponašanje imati veći uticaj na njihova srca i poniznost. Onaj ko ne može ovako, onda neka bar ne pretjeruje.

Šesti: Da ne spava osim kad ga san savlada i da ne liježe na spavanje osim ako svojim spavanjem želi da bude u stanju noć probdjeti u ibadetu. Naši Dobri prethodnici su spavali onda kada bi ih umor i san u potpunosti savladali, jeli bi samo da utole glad i pričali samo onda kada je to bilo neophodno. Zbog toga su i opisani kao oni koju noću vrlo malo spavaju. Ako ga drijem savlada u tolikoj mjeri da ne zna šta uči na namazu i kakav zikr izgovara, onda neka spava onoliko koliko mu je potrebno da bi se odmorio i da bi bio svjestan svoga učenja. H. Ibn Abbas je prezirao spavanje sjedeći. U jednoj predaji stoji: „Ne opirite se noći“ (Ebu Mensur Dejlemi).

Sedmi: Da spava okrenut prema Kibli. Okretanje prema Kibli može biti dvojako:
– okretanje onoga koji je na samrti, njega ćemo okrenuti tako da mu lice i trbuh budu okrenuti prema Kibli
– okretanje prema Kibli kada hoćemo spavati, i to tako da lice i desna strana budu okrenuti prema Kibli.

Osmi: Dova prije spavanja i to da se kaže: „ Sa imenom Allahovim, spuštam svoje lice i podižem ga..“.
Mustehab je da prouči određene ajete kao što su Ajetul kursi, zadnji ajeti sure Bekare, 163. i 164. ajet. Kaže se da će onome koji prouči ove ajete prije spavanja, Allah dž.š.,učiniti postojanim  pamćenje Kur’ana i neće ga zaboraviti.
Ajete sure A’raf, od 46.- 54. i kraj sure Isra, zadnja dva ajeta. Ako prouči ovo, onda dođe melek koji je zadužen da ga čuva i moliće oprosta za njegove grijehe dok se ne probudi. Potom neka prouči Muavvezetejn i neka puhne u svoje ruke i potare lice i tijelo, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio (Mettefek alejh).
Neka prouči deset ajeta početka sure Kehf i deset zadnjih ajeta. Ovi zadnji ajeti su kako bi se moglo probuditi na noćni namaz. H. Alija je govorio: „Ne mogu shvatiti čovjeka zdrave pameti koji legne spavati prije nego prouči zadnja dva ajeta sure Bekare, i neka 25 puta kaže: „Slavljen neka je Allah dž.š., Njemu svaka hvala, nema boga osim Allaha dž.š., i Allah dž.š., je Najveći“, kako bi zbir izgovora ovih riječi bio stotina.

Deveti: Neka mu na umi bude da je san jedna vrsta smrti i da je buđenje vrsta proživljenja. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju“ (Zumer, 42.) I kaže: „On vas noću uspavljuje (usmrćuje)“ (An’am, 60.)
On san naziva smrću, pa kako god se spavaću otkrivaju stvari koje ne odgovaraju njegovoj situaciji, u snu, tako isto i onaj koji će biti proživljen, vidi ono što mu nikad ni na um nije palo niti je mogao ikako iskusiti. San, u odnosu na život i smrt, je kao Berzeh u odnosu na dunjaluk i ahiret.
Čovjek bi trebao povesti računa o tri stvari prije spavanja: u kakvom je stanju legao; šta kod njega prevladava, ljubav prema Allahu dž.š, ili ljubav prema dunjaluku; i neka bude ubjeđen da će bti proživan u onom stanju koje je prevladavalo kod njega i da će biti proživljen u onom stanju u kojem je i umro, a čovjek je s onim kojeg voli i s onim što voli.

Deseti: Dova prilikom buđenja iz sna. Neka prilikom svog buđenja ili onda kada se prene iz sna kaže ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: „Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve potčinjava, Gospodara nebesa i zemlje i onoga između njih, Silnog, koji puno prašta!“ (Ibn Sunni i Ebu Nuajm)

LA ILAHE ILLELLAHU-L-VAHIDU-L-KAHHARU
RABBUSSEMAVATI VE-L-ERDI VE MA BEJNEHUME-L-AZIZU-L-GAFFAR

Neka se potrudi da zadnje o čemu će razmišljati i što će mu biti na srcu bude zikrullah, i prvo što će mu naumpasti kada se probudi bude zikrullah, jer to je dokaz ljubavi.
Kada se probudi, onda neka kaže: „Hvala Allahu dž.š., koji nas je oživio nakon što nam je smrt bio dao i Njemu ćemo se vratiti“.

Iz knjige „Zikrovi i dove“ autor Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić