Da’wa: Obaveza pojedinca koja se timski realizuje

DEFINICIJA DA ‘IJE

            Da ‘ija je osoba koja je zadužena da poziva u Allahovu vjeru, da autentično prenese Islam drugima, i da se angažira na njegovom prakticiranju.

            Ovim terminom Allah Uzvišeni nazvao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Kur’anu, a pod tim imenom podrazumijeva se i svaki drugi čovjek koji poziva Allahovoj vjeri, na način kako je to Allah Uzvišeni odredio.

            O tome Allah Plemeniti u brojnim ajetima govori. Spomenimo samo neke.

            O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da po Njegovom naređenju pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. (El-Ahzab, 45-46.)

            O narode naš, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi. (El-Ahkaf, 31.)

            Reci: ‘Ovo je moj put, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki koji me slijedi, neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. (Jusuf, 108.)

Aspekti da ‘vestkog djelovanja

            Da ‘va ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere. Njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da ‘va tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

            Važnost i vrijednost da ‘ije može se sagledati sa više aspekata.

1. Sa aspekta onoga u šta poziva

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i Džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman.’ (Fussilet, 33.)

O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta. (El-Mu ‘min, 41-42.)

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i njegovog angažovanja

Angažman na da ‘vetskom planu apsolutno je jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

            O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar. (En-Nisa’, 165.)

3. Sa aspekta nagrade

Allah, dž.š., obećava da ‘ijama veliku nagradu. U hadisu stoji: Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosit će grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti. (Muslim)

            U drugom hadisu stoji: Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila, (Buhari) a u drugoj predaji stoji: bolje ti je nego što sunce obasja od Istoka do Zapada. (Taberani)

Utemeljenost da ‘vetskog angažiranja u Kur’anu

            Da ‘vetsko angažiranje u Kur’anu se nekada spominje eksplicite, a nekada imlicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., eksplicite je tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u Tefsiru , tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinnima i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog Boga osim Allaha, te da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju.

            I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će što žele postići.

            I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli, – njih čeka patnja velika.

            Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ‘Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!’

            A oni u kojih lica budu bijela, bit će u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati.  (Ali ‘Imran, 104-107.)

            Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da ‘ve – da li je ona fard-i-‘ajn svakom punoljetnom muslimanu, muškarcu ili ženi, ili je to fard-i-kifaje.

            U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’vetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala.

            Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.,:

            O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. (El-Ahzab, 45-46.)

            U Kur’anu opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da ‘vetskog angažiranja i ustrojnosti u tome:

            Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebala da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si uistinu na pravom putu. (El-Hadždž, 67.)

            I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. (El-Kasas, 87.)

            Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – meleku-l-mevt.

Izvor: ,,DA ‘WA, Temelji islamskog misionarstva” – Šefik Kurdić

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić

Akos.ba