Dan maternjeg jezika: Bosanski jezik u dijaspori se čuva kroz dopunske škole

Jedan od načina očuvanja bosanskog jezika u bosanskohercegovačkoj dijaspori su dopunske škole koje su organizovane na različite način shodno lokalnom zakonodavstvu i kapacitetima zajednice. Povodom 21. februara, Svjetskog dana maternjeg jezika osobe koje organizuju nastavu na bosanskom jeziku iz Danske, Velike Britanije i Katara razgovarale su za Anadolu Agency (AA) i prenijele svoja iskustva i dobru praksu.

– Pozitivni primjeri iz Skandinavije –

Bh. dijaspora je brojna u skandinavskim državama i jedna je od najbolje integrisanih zajednica. Brojni su primjeri uspješnih pojedinaca od kulture do politike koji na najbolji način predstavljaju svoju domovinu.

Jasna Hasanbašić je jedna od ključnih osoba za očuvanje bosanskog jezika u Danskoj koja, između ostalog, oraganizira seminare za nastavnike u dijaspori i vodi Facebook grupu Čuvari bosanskog jezika u Danskoj.

“Procjenjuje se da u Danskoj živi oko 28.000 građana bh. porijekla. Najveći broj ih je došao u izbjegličkim talasima tokom 90-tih, a prvi doseljenici su bili radnici tokom 70-tih godina prošlog stoljeća. Nedavna istraživanja pokazala su da su mladi iz Bosne i Hercegovine procentualno jedna od najobrazovanijih manjinskih zajednica, kao i najintegrisaniji doseljenici u Danskoj”, kaže za AA Hasanbašić, predsjednica Odbora bosansko-hercegovačkih učitelja u Danskoj.

Veliki broj mladih ljudi porijeklom iz BiH univerzitetski je obrazovano i zauzimaju značajna i važna mjesta u danskom društvu.

“Naša djeca se dobro snalaze u danskom društvu, ali je isto tako neophodno da ta djeca uče i znaju bosanski jezik, običaje i kulturu Bosne i Hercegovine. Nažalost, sve više je djece i mlađih osoba koji ne znaju ili vrlo slabo komuniciraju na bosanskom jeziku”, dodaje Hasanbašić.

Nastava na bosanskom jeziku počela je u izbjegličkim kampovima, a nastavila se kroz škole, centre, udruženja, džemate…

“Na samom početku, još dok smo živjeli u izbjegličkim centrima, nastavu na bosanskom jeziku je organizovao danski Crveni krst. Predavači su bili školovani prosvjetni radnici ili oni koji su imali slično obrazovanje u BiH. Od 1993. do 1995. godine osnovane su 53 osnovne škole i 12 gimnazija na bosanskom jeziku. Poslije izlazaka iz izbjegličkih centara, nastava na bosanskom jeziku se organizuje na državnom nivou u danskim školama, sve do 2000. godine, kada je, zbog intenzivne integracije u dansko društvo, opalo interesovanje za pohađanje nastave. Danski Parlament je tada prekinuo finansiranje i predao sve u nadležnost općina. Kasnije su komune zbog uštede, obustavile nastavu bosanskog jezika u danskim školama”, pojašnjava Hasanbašić.

Nažalost, interes bh. dijaspore zadnjih godina za bosanskim jezikom je u opadanju.

“Stanje je danas, nažalost, takvo da o značaju upotrebe bosanskog jezika vlada podijeljeno mišljenje kod roditelja. Veliki dio starije generacije kao i jedan dio srednje i mlađe generacije, komuniciraju na maternjem jeziku, usađuju svojoj djeci ljubav prema domovini, dok veliki dio mlađe generacije koristi bosanski jezik u međusobnoj komunikaciji sve rjeđe ili nikako”, dodaje Hasanbašić.

U pojedinim udruženjima i džematima organizuje se dopunske škole ograničenih kapaciteta gdje nedostaje kvalificirane radne snage, prostora i opreme.

“Do 2019. godine je postojalo sedam dopunskih škola koje su brojale oko 160 učenika, dvije škola se zatvaraju krajem 2019. godine. Jedna zbog nedostatka djece ili nezainteresovanosti roditelja, druga zbog nedostatka kadra. Adekvatne predavače je jako teško naći. Većina onih koji rade s djecom su volonteri koji nemaju obrazovanje za rad sa djecom u nastavi. Ipak, bilo je upornih entuzijasta koji su poduzeli različite aktivnosti da se djeci omogući učenje bosanskog jezika”, zaključuje Jasna Hasanbašić.

– Tri desetljeća nastave na bosanskom jeziku u Britaniji –

Iako je bh. zajednica u Velikoj Britaniji mala vrlo je dobro organizovana i upravo godišnja druženja učenika i predavača u dopunskim školama su najbrojnija okupljanja.

“U Velikoj Britaniji, svoj novi dom našlo je oko 10.000 bh. građana. Po dolasku na Ostrvo mnoge familije i prijatelji našli su se udaljeni jedni od drugih. Ubrzo nakon toga uslijedilo je samoorganizovanje i osnivanje udruženja. Od svakodnevne želje da se više druže donešena je jednoglasna odluka da se oformi BH UK Network 1996. godine kao krovna organizacija za bosanskohercegovačka udruženja u Velikoj Britaniji sa sjedištem u Birminghamu”, kaže za AA Anes Cerić iz Bosnia and Herzegovina UK Network.

Zbog potrebe očuvanja maternjeg jezika, kulture i tradicije počele su se organizovati bh. dopunske škole u okviru udruženja širom Britanije, a njihov rad koordinira BH UK Network.

“Prve bh. dopunske škole su organizovane devedesetih godina prošlog vijeka. U proteklim godinama one su uspjele spasiti mnogu našu djecu od zaborava svog maternjeg jezika te im omogućile da za vrijeme godišnjih odmora mogu razgovarati sa svojom rodbinom i prijateljima na jeziku koji razumiju, a ne kao stranci”, ističe Cerić.

U početku je zainteresovanost za dopunskim školama bila velika kada su djelovale u jedanaest engleskih gradova, a danas ih radi šest (London, Hertfordshire, Derby, Coventry, Birmingham i Manchester).

“Dobijanjem britanskog državljanstva, ali i nedostatkom finansija, opada i interesiranje za dopunskim školama. Pohađanje škole nije samo opismenjavanje, ono je istovremeno i socijalni faktor jer pomaže djetetu da se upoznaje sa svojim vršnjacima i da ima svijest o pripadnosti jednoj zajednici. U doba kada krenu s pohađanjem dopunskog obrazovanja, sva djeca su već redovni đaci u engleskim školama. Većina njih je već savladala englesku abecedu, a treba tek učiti i abecedu u dopunskoj školi”, pojašnjava Cerić.

Dopunska nastava se održava sedmično i fakultativnog je karaktera.

“Primarna uloga dopunskih škola jeste da djeca nauče pisati i čitati na maternjem jeziku te nakon tog temelja djeca šire znanje o našim piscima, djelima, historiji i geografiji Bosne i Hercegovine. Mnogi učenici nailaze na poteškoće prilikom pisanja i izgovaranja slova koja ne postoje u engleskom jeziku. Nažalost, mnogi učenici osjećaju teškoće u savladavanju naših padeža, glagolskih vremena, gramatičkih rodova i brojeva, te pravilnog korištenja prepozicija”, dodaje Cerić.

Jedna od tradicionalnih godišnjih aktivnosti koje organizira BH UK Network jeste skup bosanskohercegovačkih dopunskih škola u Velikoj Britaniji.

“Ovaj skup godinama je postajao sve veći pa je vjerovatno najveći skup Bosanaca i Hercegovaca koji žive na Ostrvu i kojima je ovo jedinstvena prilika da se vide i osvježe stare uspomene i sklope nova prijateljstva. Kroz bogati kulturno-zabavni program vidljiv je njihov trud i želja da što bolje nauče izgovarati bosanski jezik i prezentovati naučeno. Posmatrajući ih iz godine u godinu, slušajući ih kako recituju i pjevaju naše pjesme te pričaju našim jezikom, zaključujemo da trud ipak nije uzaludan. Zasigurno možemo reći da su dopunske škole stub raznovrsnih aktivnosti i nijedno obilježavanje državnih praznika i drugih manifestacija ne može proći bez učešća naših učenika i nastavnika”, kazao je Cerić.

Redovne aktivnosti su škole je obilježavanje Dana državnosti i nezavisnosti BiH te aktivnosti vezane za Genocid u Srebrenici i Holokaust.

“BH UK Network već godinama apelira na nadležne bosanskohercegovačke institucije za pomoć pri organizovanju dopunskih škola i primjeni zakona člana 33. o osnovnom i srednjem obrazovanju. Nažalost, u mnogim slučajevima nema odgovora na zahtjeve bh. dopunskih škola, a i na koje su dobili odgovori su negativnog karaktera”, zaključuje Cerić.

– Bosanski jezik se uči i u Kataru –

Bosanska dopunska škola u glavnom gradu Katara je najmlađa i jedina u Aziji. Škola u Dohi je pokrenuta u januaru 2021. godine, a njeni pokretači su Tahira Khan Ališić i Haris Ališić.

“Škola je besplatna, što u Kataru puno znači s obzirom na visok standard i da se sve plaća. Godinama je mekteb bio jedino mjesto gdje su djeca koristila isključivo bosanski jezik. Nažalost, većina mladih miješa bosanski i engleski u svakodnevnoj komunikaciji. Zbog pandemije prekinuta je redovna nastava i djeca su počela sve više koristiti engleski jezik. Da ne bi se izgubio maternji jezik pokrenuta je dopunska škola”, kaže Tahira Khan Ališić.

Cilj škole je da djeca dobiju znanje o svojoj domovini i da se sačuva bosanski jezik.

“Trenutno je nastava online, dva puta mjesečno. Bilo je i časova vani, u prirodi, ali zbog pandemije opet smo bili primorani na online nastavu. Na početku je bilo upisanih 35 djece u uzrastu od 6 do 16 godina. Djeca su bila podijeljena u nekoliko razreda, a nastavnici su Emina Turalić, Fatima Marić, Belma Jusić, Nasiha Šuvalić-Džakmić, Džena Berbić, Jasmina Muratović, Abdullah Buljubašić, Senad Borovac i Eldar Hodžić. Svi rade volonterski, odvajajući svoje slobodno vrijeme u cilju očuvanja jezika i identiteta naše djece u Kataru”, ističe Ališić.

Podršku ovoj grupi volontera pružio je Haris Halilović iz Saveza dopunskih škola u Njemačkoj, a uspješna je saradnja i s dopunskim školama u Skandinaviji.

“Ima mnogo djece koja još nisu uključena u školu, a ona koja jesu imaju poteškoće s usvajanjem materijala, jer udžbenici izdati u Bosni su nažalost neadekvatni za djecu rođenu u dijaspori. Nestrpljivo iščekujemo udžbenike od profesorice Azre Kadić-Hodžić iz Austrije, koja zajedno sa timom nastavnika iz dijaspore priprema nove udžbenike. Bosanska dopunska škola je jako važan projekat za našu zajednicu, jer čuva vezu između Bosne i naše djece”, zaključuje Ališić.

Dopunske škole na bosanskom jeziku djeluju i u Americi i Australiji.

Akos.ba