Da se ne zaboravi: Sjećanje na sarajevsku heroinu Fadilu Odžaković Žutu

Cvijeće će biti položeno na Centralnom spomen obilježju Lav, na mezaru i mjestu pogibije Fadile Odžaković, te održan historijski čas.

Inače, Odžaković je ranjena 18. septembra, a Sarajevo je 20. septembra 1992. godine potresla vijest iz sarajevske Državne bolnice (danas Opća bolnica, op.pr.) – Fadila Odžaković Žuta preminula je od posljedica ranjavanja tokom borbe na brdu Žuč – Sarajevo.

Jedna od najhrabrijih kćeri Bosne i Hercegovine, preminula je kao vojnikinja, pripadnica 1. Motorizovane brigade.

Godinu dana nakon pogibije odlikovana je najvišim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”, dok je 1994. godine nagrađena i “Ordenom zlatnog grba s mačevima”.

Tokom velike operacije Vojske RS-a, s ciljem povratka kote Orlić na Žuči, za vrijeme koje su vojnici VRS-a ispred sebe vodili živi štit sastavljen od zarobljenih bošnjačkih civila, Fadila Odžaković Žuta bila je jedna od prvih boraca na liniji odbrane Sarajeva.

“Došla je do mene, zapalila cigaru, povukla nekoliko dimova, ponovo uzela pušku i krenula prema šumi, odakle su u isto vrijeme, pomiješano, odjekivali pucnji i glasovi naših logoraša koje je neprijatelj gurao ispred sebe”, govorio je o heroini ranije pukovnik Ibro Dervišević, zamjenik komandanta Envera Šehovića.

Ova sarajevska heroina na početku agresije Armiji RBiH priključila se kao medicinarka i borkinja, te je postala pripadnica pofalićko-velešićke brigade, koja je udruživanjem s nekim od sarajevskih jedinica preformirana u 1. motorizovanu brigadu, odnosno 1. slavnu 111. vitešku brigadu.
Pred navalom vojnika VRS-a na Žuči, tog kobnog 18. septembra 1992. godine, nekoliko vojnika Armije RBiH u panici se povlačilo, ne želeći jurišati na živi štit sačinjen od civila. Hrabra heroina nije ustuknula ni pred ovim napadom, nego je hrabrila svoje saborce da istraju u borbi.

“Šta je, gdje ćete? Naprijed za mnom. Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da k’o miševi pustimo da prodru u Sarajevo. Neka prođu kad nas ne bude.”

Ubrzo nakon toga Fadila je spasila ranjenog harmonikaša Pericu Simonovića, nakon čega se vratila u borbu bez straha.

Prema svjedočenjima očevidaca, ušla je u šumu u okršaj sa petoricom specijalaca VRS-a, koji je nisu mogli pokolebati u njenoj namjeri. Uskoro je jaka eksplozija zatresla položaj na kojem se nalazila Fadila, nakon čega se na njenoj odjeći ukazala krv usljed ranjavanja, a njeni saborci uspjeli su je evakuirati.

“Našao sam je kod saniteta. Tražila je da joj dam samo kap vode. Mislili smo u prvi mah da nije ozbiljnije ranjena. Molila me je na nosilima da ne damo Orlić i Sarajevo. Umrla je dva dana kasnije u sarajevskoj Državnoj bolnici”, kazao je Salko Hajdarević, jedan od ratnih komandanata na Žuči, prisjećajući se ranjavanja Fadile Odžaković Žute.

Heroina rođena 14. marta 1958. godine u Goraždu, voljela je Sarajevo i poklonila mu ono najvrjednije što je posjedovala, svoj život, zbog čega je njeni saborci i danas u sjećanju čuvaju kao istinsku heroinu i patriotkinju.(radiosarajevo.ba)

akos.ba