Čovjek kao radno sposobno biće treba hranu za održavanje života, a da bi održao život, hrana mora da doprinosi njegovom zdravlju. Međutim, ljudi kao hedonistička bića u današnjem svijetu ne jedu samo da bi preživjeli, već prvenstveno da bi osjetili zadovoljstvo.
Većinom se reklamiraju nutricionistički nekvalitetni prehrambeni proizvodi koji ne doprinose vašem zdravlju, već samo zadovoljavaju energetsku i hedonističku potrebu. Kad ste vidjeli da se reklamira nutricionistički kvalitetna hrana koja pogoduje vašem zdravlju kao što su visokovrijedna ulja, orašasti plodovi, sjemenke, voće, povrće, sirevi, med, pravi sokovi, integralne žitarice, jaja, meso bez aditiva itd. Reklamiraju se većinom proizvodi koji zadovoljavaju vaša čula i stvaraju ovisnost zbog određenog omjera šećera, zaslađivača, soli, aroma, boja i drugih aditiva.
Kupujete nesvjesno ono što vam nije potrebno za vlastito zdravlje i održavanje života, jer se ljudska potreba za hedonizmom i ovisnost o ugljikohidratima koristi kao moćno oružje za usmjeravanje kupovine u određenom pravcu za dobrobit tuđeg profita. Zato su u Americi slatkiši i pića sa puno bijelog šećera bili godinama glavna ponuda za obroke u školama, što je dovelo do pretilosti učenika pa je time ugroženo njihovo zdravlje. Kad ti ugroze zdravlje, postaješ i kupac farmaceutskih proizvoda te zalaziš još dublje u labirint nametnute kupovine iz kojeg je teško naći izlaz. Unazad nekoliko godina, takva ponuda hrane i pića se izbacuje iz boksova u školama, a učenicima se nastoje ponuditi „zdraviji“ obroci.
Razne grickalice i pića sa puno vještačkog šećera se predstavljaju kao nešto neizbježno između obroka ili prilikom nekog slavlja. Ako to nemate na svom stolu, jednostavno niste dio društva, a u suštini vas ta hrana čini nenormalnim ovisnikom o ogromnoj količini šećera, koji na čovjeka djeluje kao droga i pri tome uništava njegovo zdravlje i ljepotu malo-pomalo. Nije problem u hedonizmu i ljudskoj potrebi za zadovoljstvom, već što se to danas većinom pretenduje kao primarni kriterij prilikom izbora hrane!
Slobodu izbora prilikom kupovine nemaju oni koji su svjesni raznih načina manipulacije ljudskog uma i time ljudskih života, već samo oni koji tu svjesnost primjenjuju u praksi, jer nije poenta u tome šta znaš, već šta radiš. Ako ne koristiš ono što znaš prilikom kupovine i uređenosti života, onda svejedno ne vladaš sa sobom, već tobom vlada neko drugi. Pamet pravi razliku između onih koji imaju i onih koji nemaju izbora prilikom kupovine ne samo prehrambenih proizvoda, već bilo čega drugog.
Može li um danas ugledati svjetlo dana pored silnih reklama i drugih metoda obrade uma? Nije nemoguće, ali je jako teško. Toliko je teško da ćete postati otuđenik od društva u želji da budete zdravi, lijepi te puni snage i volje za životom. Nažalost, došla su takva vremena kad je otuđenost jedini način da doista budete sretni i zadovoljni. A svjedoci smo toga da i otuđenici mogu pronaći svoju grupu istomišljenika i tako imati prijatelja u borbi za zajedničko „bolje sutra“.
Sa druge strane, Mujo nije svjestan toga da nije moćnik koji bira u kojem će društvu biti, već igračka koja bira u koju kutiju igračaka će upasti bez ugleda za kojim toliko trči. Ali nije bezvrijedan, jer da nema igračaka, igrači se ne bi imali sa čime igrati.
Autor teksta: Nudžejma Jamaković, mr. sc.
Za Akos.ba priredio: Sejfullah Melkić, mr. sc.
