U Fokusu

Da li više izbora znači i više slobode?!

Psiholog Beri Švarc (Barry Schwartz) kaže kako nas je sloboda izbora učinila više nezadovoljnim. Umjesto da nam da užitak slobode, previše izbora izaziva našu paralizu. Dok njegova teorija ima svoje kritičare i ne odnosi se na sve izbore, to rezonira sa mojim vlastitim iskustvima u posljednjih nekoliko odluka.

U savremenim industrijskim društvima, popularna je uzrečica: „Kako bi u potpunosti uživali slobodu moramo imati više izbora“.

Izbor nije ograničen samo na stvari poput odjeće, hrane i tehnologije, već je taj izbor proširen i na našu individualnost: naš pol, seksualnost pa su stoga naše individualne karakteristike naša odluka. Biti drugačiji od ostalih sa svojim vlastitim izborima je postalo popularno. Čak i Barbi uči male djevojčice, da je pravi stil izražavati sebe bez straha. Sloboda izražavanja, sloboda vjeroispovjesti, sloboda misli, sloboda seksualnosti i sl., postale su odrednice civiliziranog društva.

Psiholog Beri Švarc (Barry Schwartz) kaže kako nas je sloboda izbora učinila više nezadovoljnim. Umjesto da nam da užitak slobode, previše izbora izaziva našu paralizu. Dok njegova teorija ima svoje kritičare i ne odnosi se na sve izbore, to rezonira sa mojim vlastitim iskustvima u posljednjih nekoliko odluka.

Također služi za raspravu oko utvrđenih granica propisanih relligijama. Općenito govoreći, ljudi su sretniji kada im se postave pravila i ograničenja a ne da oni budu prepušteni vlastitim željama. Švarc navodi primjer dvije ribe. Veća riba kaže manjoj: “Možeš biti sve što poželiš- bez ograničenja“. Međutim, ako se razbije akvarij u kojima su, kako bi im se dalo više izbora, riba će se suočiti sa paralizom izbora prije nego sa stjecanjem slobode.

Slično kao i ribe, mi moramo imati akvarij. Izostanak metaforičnog akvarija je recept za bijedu, propast i haos. Kakogod, ovaj argument objašnjava kako se osobi sa strane, islam može učiniti kao lista naredbi i zabrana,ali muslimanima ove restrikcije služe kako bi ih oslobodile.
Švarc tvrdi da previše izbora ima 4 posljedice: paralizu prilikom donošenja odluka,manje zadovoljstva sa ishodom, početne eskalacije očekivanja i okrivljivanje sebe.

1. Paraliza prilikom donošenja odluke

Kada je čovjek suočen sa bezbroj opcija, čovjek paničari i zatvara se u sebe prije nego da misli da ima više opcija. Previše izbora nije jednako slobodi, već prije tjeskobi i paralizi. Odluke se ili odlagaju ili se nikad izvrše, kao što je više vremena potrebno da se utvrdi da je učinjen pravi izbor.

2. Manje zadovoljstva sa ishodom

Nakon što je odluka konačno izvršena, ljudi su manje zadovoljni svojim izborom. Zbog više mogućnosti koje su u početku imali, to je lakše zamisliti da postoji još bolja opcija. Ljudi žale za svojim izborom, čak i ako je njihov izbor bio najbolji.

3. Eskalacija očekivanja

S obzirom na broj opcija, očekivanja ljudi eskaliraju. Ako imamo toliko izbora, jedan od njih mora biti savršen. Veće razine očekivanja u konačnici vode do manje zadovoljstva.

4. Okrivljavanje sebe

Nakon doživljavanja malog zadovoljstva krivnja ide natrag na vas. Uostalom, ti si bio onaj koji je imao sve ove izbore, te si donio pogrešnu odluku, zbog čega nisizadovoljan.

Dakle, Švarc zaključuje da nas je previše izbora učinilo više nezadovoljnim i manje sretnim nego prije. Njegovo rješenje nije da ne bi trebalo biti izbora, no tu je nepoznata ravnoteža između premalo i previše koji moraju biti ispunjeni. Izbor ne smije biti ni previše restriktivan, niti neograničen. Poznavanje navedene četiri zajedničke posljedice, pomaže čovjeku da pobjegne iz tog začaranog kruga i krene dalje.
Nadalje, kao muslimani, imamo načine da se borimo sa tjeskobom koja proizilazi iz previše izbora:

1. Zadovoljstvo duše i tijela

Zapamtite da istinsko zadovoljstvo duše dolazi kroz pokornost i obožavanje Allaha dž.š.
Kaže Allah dž.š. u Kur`anu:

„One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (13:28)
Biti nesretan ne mora nužno značiti da nešto nedostaje u našim materijalnom okruženju, ali je znak da je naša unutarnja, duhovna dobrobit zapostavljena.

2. Prirodna predispozicija

Imajte na umu da kao ljudi, imamo predispozicije da želimo ono što je veće i bolje. Poslanik salallahu alejhi we sellem (mir i blagoslov Allaha na njega) je izjavio:

„Da sin Ademov ima dolinu zlata, on bi poželio još jednu. On nikada neće biti zadovoljan dok ne dobije prah (tj. smrt)” (Sahih Muslim).
Ovaj svijet nije stvoren kako bi samo uživali, ali je stvoren kao poligon za sljedeći život. U našoj prirodi je da želimo više, i to je dio našeg testa da se kontrolišemo i usredotočimo na naš krajnji cilj: obožavati Allaha i zaslužiti džennet.

3. Perspektive

Moramo staviti stvari u perspektivu. Stalno u Kur’anu, Allah nas podsjeća da je život na ovom svijetu kratak, i da se ne zavaravamo.

Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete“ (102:1)
Kada se stavi u perspektivu, ovaj život ne vrijedi. Dakle, idite s odlukom koja vam daje više nagrada.

4. Dova

Posljednje, ali ne i najmanje važno: dova. Ustvari, za velike ili male odluke, Allah nam je dao posebnu dovu koja se zove istihara. Mnogi članci i predavanja su posvećena objašnjavanju ove dove. Važna činjenica koju većina ljudi zaboravljaju je da istihara nije samo za velike odluke kao što je brak, već je treba koristiti za bilo koju odluku.

U zaključku, svjesni Švarcove četiri emocije kada smo suočeni s previše opcija nam pomaže da prevladamo te osjećaje. Štaviše, kao muslimani moramo se sjetiti da zadovoljstvo i spokoj u konačnici leži u obožavanju Allaha i življenju u skladu s granicama koje nam je On propisao.

Izvor: muslimmatters.org
Za Akos.ba preveo i uredio: Moco Jasmin

Povezani članci

Back to top button