Da li se nafaka povećava ili smanjuje?
Mnogi ljudi se pitaju u pogledu nafake da li se ona povećava i smanjuje, ili, ipak, ona ne podliježe tim stanjima uopće.
- Da li postoje neke stvari koje čovjekovu nafaku osiguravaju od propasti ili je njegova nafaka, bez obzira na kvalitet života, zagarantirana?
- Da li postoje neke pojave koje utječu da kod čovjeka prevlada stanje tvrdičluka?
- Neki ljudi, također, govore o kamenju, zapisima i talismanima koji donose sreću i povećavaju opskrbu. Šta možemo reći u pogledu toga, da li je to istina?
- Da li, kao što mnogi kažu, rađanje ženske djece u porodici znači i povećanje imetka?
Želim reći da se pod pojmom određenosti i utvrđenosti nafake želi apriori u potpunosti isključiti utjecaj ljudi na nju, jer je ona u cjelini podvrgnuta volji Uzvišenoga Stvoritelja.
Čim On, Uzvišeni, ističe da onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke, to je jasan znak kako je to Njegova apsolutna Volja.
Samo u Njegovoj vlasti je nafaka, može je povećati ili smanjiti ili obustaviti, ako htjedne.
Upravo u tom svjetlu je sljedeći kur’anski ajet: Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?- Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine. (El-Mulk, 21.)
Ako On nekome obustavi Svoju nafaku, ne postoji drugi darivatelj koji bi mu pružio ruku pomoći.
A kada je riječ o dijelu kur’anskog ajeta iz sure en-Nisa u kojem stoji: a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite, upotrijebljen je jedan od Allahovih atributa, Darivatelj, za čovjeka kome je povjerena briga oko čuvanja imetka malodobne i djece bez roditelja, čime mu je ukazana velika počast. S obzirom da se on trudi oko opskrbljivanja te djece, Allah cijeni taj napor, pa iako je samo Njemu, Uzvišenom, svojstven taj atribut, on ga je podijelio sa jednim Svojim stvorenjem.
Allah čini da neki Njegovi robovi budu izvor nafake drugima, baš kao što otac osigurava svojoj djeci i ženi opskrbu, pa su oni u potpunosti zbrinuti, ili kao što neki plemeniti čovjek daruje iz svoga imetka nemoćnima i slabima. Važno je da razlučimo da postoji velika razlika između pojmova osiguravanje nečega što uopće nije postojalo i zbrinjavanje drugoga nafakom koja je u tvojim rukama i koju mu ti daruješ.
Ono što ti daruješ drugome pomažući ga Allah naziva također nafakom, a tebe darivateljem, cijeneći tvoj trud i djelo. I budi siguran da ti On nikada neće nepravdu učiniti.
OVO JE ALLAHOVO STVARANJE
Kada čovjek napravi somun ili neko jelo pa to podijeli siromašnima, to možemo nazvati nafakom jer je neko vidio od toga konkretnu korist. Ali, to je nafaka od onoga to već postoji, što je stvoreno, a to je pšenica, koju je već Allah stvorio i koja prije toga nije egzistirala.
Sve što je u kosmosu rezultat je direktnog Allahovog stvaranja onda kada je stvorio svijet: prvo zrno pšenice, prvo stablo jabuke, prvo stablo u prašumi. Ti koristiš njihove plodove, znači nečega što već postoji, pa onda to prerađuješ i činiš konkretnom nafakom koju daruješ onima koji je nemaju.
Uzvišeni Allah je dao da od tog prvog zrna i ploda nastane na stotine i stotine klasova i plodova, a tvoje darivanje nafake je ograničeno na somun koji je konačni proizvod i brojem je od ređen.
Uzvišeni Allah je Stvoritelj života, Stvoritelj svega što se koristi kao nafaka, dok si ti samo korisnik toga, na način da to upotrijebiš za sebe ili podijeliš drugima.
Golema je razlika između onoga što je Allahovo darivanje i darivanje od strane ljudi, jer Allah iz ničega to izvodi u eg7.i- stenciju, koja je tebi tek onda dostupna i ti se njome koristiš.
Druga važna stvar je ta da je ono što Allah prvi put izvodi u postojanje podložno razvijanju i umnožavanju, dok se ono što je u tvojim rukama kao gotova nafaka može uvećavati.
Upravo na ovaj segment Njegovog djelovanja ukazao je u sljedećem ajetu: …pa neka je Uzvišen Alah, najljepši stvoritelj! (EI- Mu’minun,13.)
A u hadisi-kudsijji, Uzvišeni Stvoritelj kaže:
“Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost.”
Dakle, nafaka kao i sve druge sudbinom odre’dene stvari, ostvaruje se putem jedne savršene mudrosti koju mi ne možemo dokučiti.
ZAHVALA JE GARANCIJA TRAJNOSTI BLAGODATI
U okviru govora o nafaki treba istaći Ja postoje neki faktori koji joj osiguravaju trajnost i povećanje. Naravno, ovdje treba istaći da ci faktori, i kad budu ispunjeni, ne znače automatski ostvarenje naših želja u pogledu nafake, jer to je i na početku i na kraju samo izraz Allahove apsolutne volje, a naša je obaveza da poduzimamo sve pripreme i da se trudimo.
Prvi od spomenutih faktora je zadovoljstvo Njegovom odredbom i iskazivanje zahvale na njoj: Uzvišeni će nagraditi onoga ko je zadovoljan Njegovom odredbom tako što će mu uvećati blagodati i nafaku.
“Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati…” (Ibrahim, 7.)
Iskazivanje zahvalnosti jamči uvećanje nafake, a zadovoljstvo u dosuđenoj nafaki osigurava dobro i blagoslov u njoj.
Kroz kur’ansko kazivanje Uzvišeni nas uči kako neiska- zivanje zahvalnosti Stvoritelju ništi nafaku, a nezadovoljstvo Njegovom presudom situaciju čini mnogo lošijom i neizvje- snijom u pogledu nafake.
U kazivanju o stanovnicima Sabe nalazimo jasan primjer tome:
Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli; vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ikakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!” (Saba’, 15.)
Pogledajte okolnosti u kojima žive stanovnici Sabe: blagodati sa svih strana, potpuno izobilje, mnoštvo različitih blagodati prepušteno njihovom slobodnom izboru i uživanju. Međutim, da li su bili zadovoljni pa iskazivali Stvoritelju zahvalnost na tome?
Ne, u njihovim dušama je ponikao osjećaj nijekanja i odbacivanja osjećaja zahvalnosti na Njegovim blagodatima. I na kraju, šta im se to desilo?
Kur’an kao pouku generacijama koje dolaze iznosi njihovu sudbinu:
Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?! (Sebe’, 16-17.)
Uzvišeni nas želi upozoriti da na blagodatima Njegovim stalno iskazujemo zahvalnost, i da sva životna iskušenja propratimo riječima: Hvala Allahu.Iskazivanje zahvale znak je zadovoljstva, jer On, Uzvišeni, uvijek je hvaljen. Njegova svaka presuda je znak dobrote za čovjeka, jer od Njega ne dolazi ništa osim dobrote. Međutim, čovjek, udovoljavajući svojim prohtjevima i strastima, donosi sudove i iskazuje želje. Tako npr., što njegove strasti žele, smatra dobrom, a ono što odbacuju, smatra zlom.
Ali, strasti ne funkcionišu po principu iznalaženja opće koristi za kosmos, već isključivo radi lične koristi, pa makar to značilo i propast svega drugoga!
Časni Kur’an nam kroz svoje kazivanje skreće pažnju na faktore koji poništavaju čovjekovu nafaku, pa tako navodi primjer vlasnika vrta koji nisu nastavili svijetlu tradiciju svoga oca, a koji je redovno od prinosa godišnje ?.etve udjeljivao siromašnima i nemoćnima.
Nakon smrti, međutim, njegovi sinovi su odlučili prekinuti ovu praksu, pa je Bog za kaznu uništio njihov posjed:
“Oni krenuše tiho razgovarajući: “Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!” (El- Kalem, 23-24.)
Zbog tog postupka uskraćivanja siromašnima njihovog neotuđivog prava na dio plodova, Bog je u cijelosti poništio nafaku vlasnik vrta. I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. (El-Kalem, 19-20.)
Jedan od ključnih faktora uvećanja nafake i osiguranja blagoslova u njoj je izvršavanje obaveze prema siromašnima u dijelu nafake koja je njihovo pravo.
Zekat i sadaka čiste imetak, unapređuju ga a ne umanjuju, dok kamata i zloupotrebljavanje teškog stanja siromašnih vode uništenju imetka i gubitku blagoslova.
Tako se čini da sadaka smanjuje imetak, a da ga kamata unapređuje, Allah dž.š., kaže da se on kamatom poništava a milodarom povećava.
Također, uskraćivanje prava onima kategorijama društva koje je Allah dž.š., decidno utvrdio, rezultira gubitkom nafake.
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete ؛ bogatstvo pretjerano volite. (Rl-Fedžr, 15-20.)
Dakle, otuđivanje prava ljudima, nevođenje računa o načinu stjecanja imovine te prisvajanje imovine* jetima i siročadi faktori su koji poništavaju nafaku.
“AKO BUDETE ZAHVALNI, JA ĆU VAM, ZACIJELO, JOŠ VIŠE DATI”
Ako bismo u našem svakodnevnom životu vodili računa o ovim stvarima, Allah bi sigurno darovao Svoj blagoslov u našoj nafaci, ona bi se konstantno uvećavala, a na Ahiretu bi bila neprocjenljivo velika. Bogobojaznost i osjećaj straha pred Stvoriteljem faktori su, također, koji uvećavaju nafaku. Muhammed, a.s., u hadisu kaže:
“Ko bude želio da se otvori putevi obilja u njegovoj nafaki i produži život, neka čuva rodbinske veze.”
Čuvanje rodbinskih veza jedan je od faktora povećanja nafake i jedan od znakova čistote srca.
Allah, dž.š., želi od nas da držimo rodbinske veze, živimo u ljubavi sa rođacima, pa nas na to i motivira sljedećom porukom:
A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih… (Rl-Ahzab, 6.)
Jedan od faktora za uvećanje čovjekove nafake je i traženje oprosta od Gospodara, jer taj čin izražava pokornost i kajanje zbog učinjenih propusta. Traženje oprosta (istigfar) je razgovor sa Gospodarom, priznanje slabosti i nemoći roba pred njegovim Gospodarom, poraz oholosti i umišljenosti u duši, to je i preventivni lijek od vatre te obznanjivanje naše trajne upućenosti i vezanosti za Stvoritelja srcem i djelom.
Čovjek, šta god učini, pred njim je otvoren put traženja oprosta i kajanja za učinjeno, a Allah je moćan oprostiti i izbrisati grijehe.
Poslušaj Allahove riječi koje obznanjuje poslanik Nuh: i govorio je: “Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.” (Nuh, 1 0-12.)
A u hadisu Muhammed, a.s., kaže:
“Ko bude ustrajan u traženju oprosta, Allah će mu iz svake teškoće naći izlaz, osloboditi ga svake brige i opskrbiti ga odakle se
i ne nada.” Ovaj hadis prenosi Ibn Abbas.
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi
Akos.ba
