Da li je šejtan kriv kad brak proguta mrak?

Voljelo se dvoje mladih, šest mjeseci…godinu.. I ništa tu ne bi bilo sporno da on nije bio, deklerativno barem, brat musliman, naravno oženjen, a ona sestra pod hidžabom, očito (pre)slobodna. Hajd’, reći će neki, šta fali, kod njega su još tri mjesta prazna. Tri mjesta – za tri žene. Dunjalučke. A hurija će biti i više, ako Bog da. Jer ako ne da, teško da će ih ijedan muškarac na današnjem vaktu zaslužiti jačinom svoga imana. Jadničci to onda pokušavaju kompenzirati bezazlenim flertovima sa “dunjalučkim hurijama“. Čuj bezazlenim!

Zar u islamu može biti bezazlenog flerta sa ženom?

Može, al’ sa SVOJOM!

Međutim, zavodnici iz islamskog ummeta nekako taj aspekt zavođenja sopstvenih supruga zaborave čim se ožene. Misle da su obavili posao, umjesto da shvate da posao tek počinje ukoliko žele biti u istinski sretnom braku. Jok! Nekako se zaboravi da je sunnet lijepo postupati sa suprugom, ugađati joj, zavoditi je, hraniti je sopstvenom rukom, učiniti je zadovoljnom i zadovoljenom. Gospodar na više mjesta obećava neizmjerne nagrade za onoga koji tako postupa, a Poslanik, s.a.v.s., je jasno pozivao na lijepo ophođenje prema supruzi, a sam bio najljepši primjer istog.

Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji prema svojoj porodici. Prema suprugama se plemenito ophode samo plemeniti, a prema njima prezrivo postupaju samo nevaljali, nečasni.(Muslim, Ibn Asakir)

Navedeni hadis dovoljno govori o vrijednosti lijepog postupanja sa suprugom i garantuju bračnu sreću. Ali, većina i dalje “sreću“ traži izvan braka, stoga većina brakova i ‘puca’. I onda se svi čude što je to tako. Mi vjernici imamo izlaz i za takve situacije – “vadimo“ se na šejtana, šta ćemo, jadnici, nadjačao nas prokletnik. Nije bilo do NJEGA što je danima ispijao kafe sa tom i tom (prosto mu kafa slatka kad je sa njom), niti je jadničak mogao iskontrolisati višesatno dopisivanje po internetu (zaista je preteško odoljeti tim njenim okicama koje ga kroz ekran u dušu gledaju i tim napućenim usnicama premazanim drečavim karminom, sve to ispod marame, koja pokazuje kako je ona ipak čestita, da šejtan ne navede koga da šta drugo pomisli, ccc). A nije ni kriv što mu je sopstvena supruga dosadila svojim zvocanjem, što ga nema nikad kući, što je non-stop na internetu, što je ignoriše. Ona je teška, nikad joj udovoljiti. Kako god, šejtan je tu kriv, on nije.

Isto tako, nije bilo ni do NJE što je on obasipao brojnim komplimentima njene svakodnevne, zavodljive (!?!) selfije (da ih nije šejtan možda postavljao na profile tvojih društvenih mreža umjesto tebe, seko draga?) i imao baš prave riječi utjehe i podrške za nju (čudna li čuda). Naravno, nije kriva ni što njegov brak ne funkcioniše (jadničak se pati sa tom ženom koja ga ne shvata) i ona mu samo želi olakšati, pomoći, jer vjernici to rade (da se Allah smiluje nama i našem tumačenju šerijata, amin). A to što je otišla sa NJIM na kafu, pa se baš onako opustili, ispričali (a nerijetko i mnogo više od toga, da Allah sačuva), e to je šejtan sami kriv. Nije htjela, nije smjela, ne zna šta joj bi. Ni prvi put, ni svaki naredni. Nema šta, šejtan sami.

Muka mi je od takvih priča. Dragi brate i draga sestro, niko ne spori utjecaj šejtana. Svi znamo da mu je najveći merak da razdvoji dvoje ljudi, da uništi brak, da uništi naš iman. Pitanje je, zašto mu svesrdno pomažemo u tome? Zašto idemo linijom manjeg otpora i odgovornost za naše postupke pripisujemo nekoj mračnoj sili? Zašto lažemo sami sebe, jer Allaha ne možemo lagati, to je sigurno.

Vraćam se na priču s početka. Jednu od mnogih takvih.

Helem, oni su se upoznali kroz posao (eto vidiš, od samog starta nisu oni krivi), pa je poslovna korespondencija veoma brzo postala nešto više (šejtan kleti umiješao prste), te shvatiše da su oni jedna duša, a dva tijela (pri čemu je ona vjerovatno nekad mislila isto za bivšeg muža, a on za, još uvijek sadašnju, ženu).

Ašik ko ašik…odmah krenuše stotitne poruka…na mobitelu, na fejsbuku, na tviteru, na ovome, na onome…

Šejtan ima razne načine, zar ne!?

Verbalno su se nadmudrivali, jedno drugom misli čitali, srceparajuće pjesme razmjenjivali (kakva bi to bila ljubavna priča, a da je pjesma ne prati, ko će sad misliti o dozvoljenosti il nedozvoljenosti kad te muzika ponese). Helem, konstatovaše da su se jedno u drugo zaljubili.

Eh, onda slijedi ono što većina u takvim situacijama kaže: „Nisam kriv(a). Desilo se!“ Od te izjave mi se digne sva kosa na glavi. Čak i ispod hidžaba. Čuj desilo se! Kao kiša koja padne u sred vrelog dana – k’o biva ničim izazvano.

Nakon toga ljudi obično svoje budalaluke pravdaju kaderom. Kader malo morgen! Kakvo je to pravdanje grijeha kaderom!? Od kadera tu ima samo da je Allah svjestan svega što činiš, o svemu obaviješten i pušta te, a izbor šta ćeš učiniti je isključivo tvoj. Kao i odgovornost za isto.

Jeste, desilo se, ali ko je doveo do toga što se desilo? Ne, nije šejtan. Barem ne sam. Ti si drage brate i ti draga sestro. Šejtan vam je samo bio pomagač. Nije on uzeo tvoj mobitel i slao neprimjerene poruke, niti je ispijao kafe sa osobom sa kojom se ne smiješ osamljivati.

Ti si! I ti ćeš biti pitan(a) za to!

Na stranu šta će svijet reći kad se sazna (a uvijek se sazna), na stranu što brukaš islam svojim postupcima, na stranu što zulum činiš (ženi, djeci, sam(a) sebi..), sve to na stranu, ali kako ćeš stati pred Gospodara?

Kako ćeš pred Njim objasniti svoje postupke na dan kada te se i šejtan odrekne i kaže da ga nisi morao slijediti da si htio?

Kako ćeš položiti račun za svaku, baš svaku, izgovorenu i otipkanu riječ!?

Šta ako si blud počinio, taj teški grijeh za koji je iskup smrtna kazna?

Poslanik, s.a.v.s. je rekao: Grešno je svako oko koje gleda što je zabranjeno, jer time vrši čin bluda. Žena koja se namiriše i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prođe, griješna je zbog takvog postupka, kojim može izazvati pobudu i odvesti u blud. (Ahmed, Tirmizi)

Da li te je stid?

Da li te je strah?

Kako ćeš stati pred Sveznajućeg kada tvoji udovi budu govorili gdje su bili i šta su radili, kada svaki dio tvog tijela bude svjedočio protiv tebe?

Pitaš li se koliko ćeš skupo platiti svaku suzu svoje supruge koju si uzrokovao?

Pitaš li se ti draga sestro kako ćeš ti objasniti Uzvišenome da si rasturila nečiji brak, da si tog insana pozivala na razvod?

Il’ ćeš mu možda biti druga žena? To opet ne opravdava sve harame učinjene na putu ka nečemu što bi eventualno moglo postati halal. Šerijat je dozvolio višeženstvo, ali je opet postavio jasne granice ponašanja između muškarca i žene.

Koncept pravde je tu ključan.

Nije to za svakoga.

Ko voli nek izvoli, al nemoj mi pričati o višeženstvu kad ni prema jednoj ženi ne možeš biti suprug kakav islam nalaže da budeš.

Ne možeš finansijski da je obezbjediš, jedva kiriju platite, a hoćeš drugu ženu.

Ne možeš da se lijepo ophodiš prema njoj, da joj pružiš ljubav i pažnju, a doveo bi drugu.

Umjesto da radiš na zbližavanju sa sopstvenom ženom, ti se nekako zbližiš sa onom koja ti nije dozvoljena. Njoj možeš glumiti veličinu, možeš glumiti da si ono što bi želio da budeš, nesvjestan da i ona s druge strane radi isto, da nije hurija dženetska kakvom ti se predstavlja.

Hranite ego jedno drugom, gradite iluzije zbog kojih se ruši stvarnost.

Kažu vole avanturu, izazov, uzbuđenje. Ok, razumijem. Ali, shvatate li dragi brate i sestro, da se ti i ta “tvoja polovina duše“ uzmete, da bi uzbuđenje veoma brzo nestalo pred izazovima svakodnevnice, da bi sve poprimilo neku drugu dimenziju?

Zar nije tako bilo i sa tvojom suprugom, kao i sa njenim bivšim mužem? Jeste.

Izazov, dragi moji, je ostati u sretnom braku. Izazov je biti istinski vjernik na današnjem vaktu, biti primjer islama u vremenu nemorala. Biti primjer uzoritog supružnika.

Svaka veza slabi ako se dovoljno dobro ne brinemo o njoj. Postići i održati istinsku bliskost, ljubav i partnerstvo,  to je cjeloživotna avantura.

Sreća u braku nije zagarantovana. Ona zahtijeva konstantni rad i trud, konstantno davanje i odricanje s obje strane. Da se oko svog supruga/supruge trudiš kao oko nekog tamo nedozvoljenog, vjeruj da bi se višestruko isplatilo, na oba svijeta. Ni taj šejtan na koga se „vadiš“ ne bi ti mogao ništa. On je jak onoliko koliko si ti slab(a).

Znači, brate Casanova, kad god poželiš neku ženu, poleti svojoj ženi u zagrljaj i svima dobro, a šejtan poražen. A za sestre zavodnice koje ašikuju sa oženjenima, samo jedno pitanje: Ako je nju „varao“ sa tobom, zar misliš da ne bi i tebe sutra sa nekom drugom? Pametnome dosta.

Napisala: Hana Harbić-Mušić

Preneseno sa: IslamBosna.ba

akos.ba