Čudo Hercegovine: Munara džamije Osman-paše Kazanca tri i po stoljeća prkosi vremenu i ratovima

Iako je prošlo skoro tri i po stoljeća od njene gradnje, munara u selu Kazanci, smještenom dvadesetak kilometara od Gacka i svega dvjestotinjak metara vazdušne linije udaljenog od Crne Gore, ostala je i opstala uprkos svim ratovima i zubu vremena i svjedok je da je tu nekada postojala džamija Osman-paše Kazanca, bosanskog vezira iz 1683. godine.

Bez obzira što je građena skoro prije 350 godina, na munaru visoku 15 metara se i sada može popeti stepenicama isklesanim u kamenu. Tajna opstanka munare, smatra se, leži u tome da je njen svaki kamen međusobno povezan metalnim spojnicama i zaliven olovom i zato je, vjerovatno, ostala do sada uprkos svim nedaćama u proteklim desetljećima i stoljećima.

Lokalitet gdje je bila smještena džamija, a koju je, inače, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, poprilično je zapušten, ali uskoro bi se i to trebalo promijeniti.

Zahvaljujući Muftijstvu mostarskom, lokalitet na kome se nekada nalazila džamija Osman-paše Kazanca bit će uređeno uz pomoć učenika Karađoz-begove medrese iz Mostara, koji će se ubuduće koristiti kao mjesto za održavanje historijskih časova, ali i kao arheološki lokalitet za posjete učenika, studenata i turista.

Također, na munaru džamije bit će postavljena ploča na kojoj će se navesti osnovni podaci o džamiji i njenoj historijskoj ulozi u tom mjestu, ali i širem prostoru.

– Objekti bitni za identitet Bošnjaka –

Ova džamije je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Međutim, Islamska zajednica Gacko nije bila u stanju odvojiti neka veća sredstva da bi napravili tu ploču i da bi izvršili konzervaciju postojećeg objekta, otkrivanja sloja zemlje, odnosno da otkrijemo gabarite džamije.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u podacima koje je koristila za proglašenje objekta nacionalnim spomenikom BiH navodi da je džamija u Kazancima bila smještena u plodnome dijelu sela Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode Oko i Stubanj. Sa izvora Stubanj, koji se još naziva Pašino vrelo, bila je dovedena voda u šadrvan ispred džamije.

O džamiji u Kazancima ima vrlo malo povijesnih podataka. Osmanska vlast je na području Gacka i okolnih mjesta uspostavljena 1465. godine. Kazanci s okolicom su bili u sastavu raznih kadiluka: fočanskog, cerničkog i gatačkog.

Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca, koji je rođen u Kazancima 1620. godine. On je 1675. imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni.

Navodi se da je u rodnome mjestu Kazancima Osman-paša 1675. godine sagradio džamiju, mekteb, medresu i šadrvan. U Kazancima je stalno bio stacioniran izvjestan broj vojnika koji su čuvali pašine konake i muslimanske kuće od napada uskoka i hajduka.

Druga polovica 17. stoljeća za Osmansko carstvo je predstavljala neprekidno ratovanje, počevši od Kandijskog rata s Venecijom (1645-1669), rata s Poljskom, Rusijom i Velikog bečkog rata s Austrijom (1683.-1699. godine).

Za vrijeme Kandijskog rata, a i poslije njega, Mlečani su stalno upadali na bosanski teritorij, prodirući u istočnu Hercegovinu sve do Gacka sa uskočko-hajdučkim četama čija je glavna baza bila u Perastu. Brojne hajduke i uskoke Mlečani su našli na prostoru Crne Gore. Plaćali su ih, hranili i obučavali.

Kotorski providur Antonije Zeno je 1684. godine angažirao Baju Pivljanina, davši mu oružje, opremu i hranu, koji je skupio 700 hajduka iz Crne Gore i napao selo Kazance. Oni su do temelja spalili naselje, razorili džamiju, medresu, kule i dućane, zadužbine koje je sagradio Osman-paša u Kazancima. Tom prigodom je ubijeno mnogo muslimanskog stanovništva, a preostale muslimanske obitelji su izbjegle i naselile se u obližnja mjesta.

Od objekata iz osmanskoga doba u Kazancima su ostali samo munara do šerefe, temelji džamije i džamijski harem u kojem nema nišana. Ovo su podaci do kojih je došla Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH o džamiji u Kazancima i historiji samog mjesta.

– Zla kob natjerala mještane da vraćaju kamen od džamije –

Zabilježeno je, kaže efendija Bilalić, da džamija u Kazancima nije porušena, već da je zapaljena. Međutim, zub vremena i ratovi su ovuda “tutnjali” i nju su, nažalost, razgradili.

“Postoji među stanovnicima kazivanje da su pojedini mještani ugrađivali kamenje u svoje štale ili kuće i da su pojedine porodice dobivale tu neku zlu kob da nisu imale muškog nasljednika, da je stoka ugibala i onda su vadili to kamenje i donosili ovdje pred džamiju. Međutim, može se vidjeti sasvim jasno da još uvijek kamenje te džamije ugrađeni u objekte pored u selu”, kaže efendija Bilalić.

– Munara bi sada koštala sto hiljada KM –

“Istraživanje govori da je vakuf sultana Sulejmana Veličanstvenog, jer, obzirom na značuj, u to vrijeme džamije su se gradile po deset do 15 godina. Traženi lokaliteti iz kojeg je vađen i tesan kamen i to je iziskivalo i vrijeme i novac.

Opstanak munare do sada dovoljno govori koliko su neimari ove džamije bili kvalitetni. Prema nekoj gruboj procjeni, kada bi sada izgradili ovakvu munaru, sa ovakvim materijalima, koštala bi preko 100.000 KM. Džamiju nije mogao svako graditi. Drago mi je da se sada naši pojedini historičari bave istraživanjem tih naših ljudi, porijeklom iz BiH koji su imali značajne uloge u Osmanskom carstvu i obzirom da su to bile veoma važne ličnosti, njihovo kretanje i u službi i u društvu, njihove aktivnosti su se pratile, i tako da ćemo u vremenu koje dolazi dobiti daleko jasniju sliku i ulogu Osman-paše Kazanca”, navodi efendija Bilalić.

Ono što znamo sa sigurnošću, navodi efendija Bilalić, jeste da je Osman-paša Kazanac isto bio vakif jedne džamije u Nudolu koje sada takođe nema.

Interesantno je da je Osman-paša Kazanac izgradio i pravoslavnu crkvu u selu Kazanci u kojoj se i sada obavlja vjerska služba.

Kada je u pitanju selo Kazanci, u neposrednoj blizini ostataka džamije Osman-paše Kazanca nalazi se i mezarje, ali i pašin šadrvan koji je i sada aktivan.

“Tu su mezari Pašića, stanovnika ovog naselja, i oni su na brežljku koje pripada vakufu džamije. Oni nisu pomjerani od onoga vremena kada su ukopani. Sigurno su iz perioda prije nego se desio sami nesretni događaji oko sela Kazanci i rušenja džamije. Jer, nakon nemilog događaja, muslimani su se preselili u Avtovac i tamo nastavili živjeti. Pored medrese izgrađen je tada, u to doba, bio i šadrvan. Voda za taj šadrvan je upravo korištena s pašinog izvora koji je za pravo čudo i sada u upotrebi.

Interesantno je, veli efendija Bilalić da je granica između BiH i Crne Gore kroz ranije vjekove bila nestabilna što potvrđuju i česti upadi hajduka, a da je sada jedna od najsigurnijih, na koje je došao NATO.

Inače, u Medžlisu islamske zajednice Gacko prije rata postojalo je šest džamija i jedan mesdžid. Tri su džamije i mesdžid obnovljene u potpunosti, a u toku je obnova još jedne džamije.

Na području Bileće su prije rata postojale četiri džamije, dvije su u potpunosti obnovljene, jedna je u toku obnove i ima jedna džamija koja nije obnovljena od Drugog svjetskog rata, kada je porušena.

Tako su, među obnovljenim džamijama u Gacku, ona u Kuli Fazlagića, Mehmed-age Zvizdića džamija u samom Gacku, džamija u Ključu i mesdžid u Cernici. U toku je obnova džamije u Pridvorici – Borač, a neobnovljene su džamija Hasan-bega Hasanbegović u Avtovcu i džamija u Gračanici.

Kada je u pitanju Bileća, obnovljene su džamije Obradovića (Careva) džamija u Bileći, džamija imama Ćamil ef. Avdića na Planoj. U toku je obnova Bajramovića džamije u Orahovicama, a još neobnovljena džamija je Hasan-paše Predojevića u Bileći.

Akos.ba