Čovjek je ono što misli

Jedna od istina, za nekog prihvatljiva, za nekog ne, jeste da sve ono što nam se dešava u životu, rezultat je našeg razmišljanja, odnosno misli. Naši svakodnevni pratioci su misli koje su izuzetno moćne i u ovisnosti kako ih koristimo mogu biti izuzetno “kancerogene”, djelovati destruktivno, ali isto tako mogu biti izvor homeostaze i ravnoteže.

Često se govori: Misli pozitivno, dešavat će ti se pozitivne stvari, ili nasuprot tome, misli negativno, dešavat će ti se negativne stvari.

Neke, od velikog broja izreka koje govore o jačini misli su npr. od Stephena Richards koji je rekao: “Ono što mislimo o sebi je refleksija onog što će postati naš život” ili Emersona koji kaže: “Čovjek je ono što misli tokom cijelog dana”.

Da bi misao, koja je psihička funkcija nastala, neophodno je postojanje objekta gdje je od izuzetne važnosti naša svijest pomoću koje percipiramo ono što vidimo, osjećamo itd. Ovo ustvari predstavlja svjesni ili racionalni um sa kojim čovjek razmišlja i sve ono što zamisli arhivira se u podsvijest koja, kako navodi Marfi usvaja sve ono što joj se nameće.

Dakle, ljudski um može biti svijesni ili racionalni i podsvijesni ili iracionalni, koji je Frojd uporedio sa santom leda. Vrh sante leda je svijesni dio našeg uma, a sve ono što je ispod površine je podsvijest. Podsvijest je veoma bitna jer ona pamti ono o čemu razmišljamo, bilo to negativno ili pozitivno, te je pohrani. Ona sluša našu svijest i ne bavi se razmišljanjem, te ukoliko pozitivno mislimo ona će se potruditi da u tome “uživamo”. Kada se govori o svijesti, neophodno je naglasiti da je podložna sugestiji koja se u podsvijest može prožeti odgovarajućom mišlju. Sa aspekta islama i tumačenja nekih autora, podsvijest je ta koja se nalazi u stalnoj borbi između dobrog ili lošeg i ona predstavlja ustvari srce.  

Kada se kaže srce, kako navode autori, ne misli se na fizičko srce, već duhovno srce u kome je smješten iman. Uzvišeni Allah kaže: “Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj, koji Allahu čista i zdrava srca dođe, spašen biti” (Eš-Šuara, 88-89).

Iz navedenog ajeta, od mnoštva drugih ukazuje se na postojanje zdravog srca. Postojanje zdravog srca mora biti rezultat naše podsvijesti u koju su se svjesno pohranile ljubav prema dobru, prema slijeđenju Allahove Upute, znanju, vjerovanju i svega onoga čime će Uzvišeni biti zadovoljan. Koliko je bitna podsvijest, koja se iz islamske perspektive naziva i srcem duše može se vidjeti u činjenju iskrenih dova. Iskrena dova je ona koju smo svjesno arhivirali u podsvijest, odnosno u srce vjerujući u sve ono što nam je Uzvišeni naredio i vjerujući da nam On jedino može dati što tražimo.

Na kraju, možemo zaključiti, čovjekov život je ono što misli, te posjeduje mogućnost izbora dobrog ili lošeg. Uzvišeni je rekao: “…i Allaha mnogo spominjite, da bi ste bili spašeni” (Kur’an 62:10) i “On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.“ (El-Bekare, 269).

Do nas je šta ćemo arhivirati i kakvi ćemo biti.

Piše: prof. dr. sci. Senad Mehmedinović

Akos.ba