Ćiro Truhelka: Neumorno proučavanje prošlosti Bosne
Sedamnaestog septembra navršilo se 76 godina od smrti doktora Ćire Truhelke, jedne od najznačajnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine, Slavonca koji je bio jedan od osnivača Zemaljskog muzeja BiH i njegov prvi kustos. Povodom prve godišnjice Truhelkine smrti, u septembru 1943. godine, Hamdija Kreševljaković je u listu Bosanska uzdanica objavio članak o ovom važnom naučniku kojeg Stav prenosi uz neznatne gramatičke i stilske izmjene
Piše: Damir Hadžić
Sedamnaestog septembra 1942. umro je u Zagrebu nakon kraće bolesti doktor Ćiro Truhelka u 78. godini života. Punih 57 godina neumorno je proučavao našu prošlost, a od toga je proveo 36 godina u Sarajevu, i to je najplodnije razdoblje njegova rada. S Truhelkom je legao u grob posljednji član onog malog kruga zaslužnih radnika što se okupiše oko njega u prvo doba opstanka Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Osamnaest godina proveo je Truhelka kao kustos muzeja, a isto toliko kao njegov ravnatelj. Rođen je 2. februara 1865. godine u Osijeku. Otac Antun bio je učitelj, vrstan glazbenik i pisac. Truhelka je u Osijeku završio njemačku osnovnu školu i pet razreda gimnazije. Nakon očeve smrti, s majkom seli u Zagreb 1878. godine, gdje je završio gimnaziju i Filozofski fakultet. Studirao je opću povijest i povijest umjetnosti. Još kao student, Truhelka je počeo raditi u Umjetno-obrtnom muzeju u Zagrebu, a na Obrtnoj školi predavao je nauku o stilu i francuski jezik. Godine 1885. izradio je katalog Strossmayereve galerije slika, što ga je iste godine izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Zemaljska vlada 14. maja 1885. godine odobrava pravila rada Muzejskog društva u Sarajevu. Na skupštini društva 28. decembra odlučeno je da se Ministarstvu finansija u Beču pošalje molba kojom se traži da se društvu dodijeli kustos koji će voditi poslove društva. Na zamolbu ministra Benjamina Kállaya, doktor Iso Kršnjavi, profesor povijesti umjetnosti na Zagrebačkom sveučilištu, napisao je nacrt za osnivanje muzeja, a za kustosa je preporučio svog najdarovitijeg učenika, doktora Ćiru Truhelku, koji je došao u Sarajevo 1. marta 1886. godine. Sljedeće godine u Sarajevo je došao Ormar Reiser kao kustos za prirodoslovne zbirke.
Prvog februara 1888. godine otvoren je Zemaljski muzej u Sarajevu, a tada je objavljen i vodič iz kojeg se moglo vidjeti kako je u dvije godine narasla muzejska zbirka. Truhelka je kustos muzeja bio do 1905. godine, kada je imenovan ravnateljem. U tom je svojstvu otišao u mirovinu 1922. godine. Živi u Osijeku do 1926, kada odlazi u Skopje na katedru za arheologiju tamošnjeg Filozofskog fakulteta. Tu ostaje pet godina. Od 1931. do smrti Truhelka živi u Zagrebu.
Kao kustos i direktor Zemaljskog muzeja, učinio je veoma mnogo za procvat i razvitak ovog zavoda. Za njegove uprave, na njegov poticaj sagrađen je današnji muzej i uređen u duhu moderne muzeologije. Truhelka je sredio prethistorijsku i srednjovjekovnu zbirku onako kako ih danas vidimo, a mnogo je doprinio i uređenju etnografske zbirke. Za prve dvije zbirke napisao je i odlične vodiče. Petnaest godina uređivao je Glasnik Zemaljskog muzeja (1906–1920).
Truhelkin je rad mnogostran; on zasijeca u prethistorijsku i klasičnu arheologiju, sredovječnu povijest Bosne i tursko doba u ovoj zemlji, u heraldiku, numizmatiku i paleografiju, epigrafiku, etnografiju i albanologiju. Usto je beletrist i slikar pejzaža. Najveći broj Truhelkinih radova izašao je u Glasniku zemaljskog muzeja (1889–1918), sarajevskoj Nadi i nekim drugim domaćim i njemačkim, te češkim časopisima i kalendarima (Bosnischer Bote), a i u zasebnim djelima na našem, njemačkom i francuskom jeziku.
Olovo je prvi rad koji je napisao Truhelka po dolasku u Bosnu, a izašao je u više brojeva Bosnische Posta 1887. godine. Sljedeće godine objelodanio je povijest i znamenitosti grada Jajca na njemačkom jeziku (Geschichte und Denkwurdigkeiten von Jajce) u zasebnoj knjizi. U razvitku znanstvenog rada muzeja od osobite je važnosti dan 6. april 1889. godine. Tog je dana izašao prvi svezak Glasnika Zemaljskog muzeja, sa četiri članka iz pera doktora Truhelke i od ovog dana do kraja 1918. Truhelka je najvjerniji suradnik ovog časopisa.
Od 1889. do 1918. napisao je preko 150 radova i svu silu manjih članaka i feljtona. Iz Truhelkinih radova u prvoj godini Glasnika vidi se njegova raznovrsnost. U Glasniku su tiskani radovi: Predhistorijski predmeti sa Glasinca; Afrikanski novci od tuča nadeni na Vrankamenu kod Krupe; Zanimljiv turski novac kovan u Sarajevu; Gromile na Glasincu; Dva heraldička spomenika iz Bosne; Bosančica (Prilog bosanskoj paleografiji); Epigrafske crtice iz Bosne i Hercegovine; Ko je bio slikar fojničkog grbovnika?; Dva starobosanska natpisa; Liječništvo po narodnoj predaji bosanskoj i po jednom starom rukopisu; Dva rimska natpisa u Glamoču i Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina.
Pored Glasnika, izdavao je muzej za strani svijet Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (1893.-1916.). Tu su tiskani uglavnom isti radovi kao u Glasniku, samo što nije svaki rad iz Glasnika preveden na njemački. Za izučavanje prethistorijskog doba u Bosni i Hercegovini učinio je Truhelka vrlo mnogo. Iz ovog su područja najznamenitiji njegovi radovi o istraživanju gromila na Glasincu i sojenica u Donjoj Dolini. Truhelka je 1899. godine predavao na arheološkom kongresu u Kijevu. To je predavanje izašlo u zasebnoj knjizi Documents prehistoriques de Bosnie Hercegovina.
U Parizu je tiskano 1900. godine njegovo djelo Restes illiriens en Bosnie. Za poznavanje Bosne u doba banova i kraljeva, kao i za turski period (1463–1878), Truhelka je mnogo doprinio. Za svoje radnje crpio je građu u prvom redu iz Dubrovačkog arhiva, iz Arhiva Zemaljskog muzeja, kao i iz isprava u privatnom posjedu i raznih publiciranih dokumenata. Usto je pročitao i priopćio najveći broj natpisa s patarenskih stećaka.
Za sredovječnu bosansku povijest najvažniji su Truhelkini radovi: Natpis Kulina bana (1898); Državno i sudbeno uređenje Bosne prije Turaka (1901. i njemački 1907); Crtice iz srednjeg vijeka (1908); Dubrovačke vijesti o godini 1463. (1910); Testamenat gosta Radina (1911); Još o testamentu gosta Radina i patarenima (1913); Vuk Banić Kotromanić (1915) i Konavski rat 1450.-1433. (1917). Sve su ove radnje izašle u Glasniku Zemaljskog muzeja.
Iz bosanske povijesti pod Turcima napisao je više studija i publicirao mnogo izvora s objašnjenjima u istom časopisu od kojih opet navodim samo najvažnije: Turskoslovjenski spomenici dubrovačke arhive (1911); Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba (1912); O porijeklu bosanskog agaluka (Sarajevski list, 1913); Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni(1915); Stari turski agrarni zakonik za Bosnu (1916) i Bošnjaci i prvi srpski ustanak (1917).
U zasebnom i bogato ilustriranom djelu Naši gradovi u izdanju knjižare J. Studnička ocrtao je Truhelka 22 srednjovjekovna grada u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1904). Isto tako, prikazao je ponovo grad Jajce s okolicom, izdano u nakladi J. Studnička na hrvatskom i njemačkom jeziku (Sarajevo, 1904). Ovom je djelu kao nadopuna objavljen rad Pabirci iz jajačkog sidžila, objavljen u Glasniku 1918. godine. Nakon odlaska pokojnog Truhelke iz Bosne, njegov rad ponešto jenjava, ali, može se reći, on do smrti ne odlaže pero. Kao profesor u Skoplju, napisao je dva vrlo interesantna rada, i to Larizam i Krsno ime(1930) i Sojenice kao izlaz pontifikata (1930).
Posljednje veće Truhelkino djelo jeste Starokršćanska arheologija (Zagreb, 1931). Kao penzioner je napisao nekoliko manjih studija. U Nastavnom Vjesniku (1933) objavio je studiju Kolijevka i groblje prvih Kotromanića, u kojoj dokazuje da je ova bosanska vladarska porodica hrvatske, a ne germanske krvi. U Hrv. Smotri (1934) tiskao je radnju o porijeklu bosanskih muslimana. Usto je objavio još nekoliko studija (Macedonski Juruci, Bosanski sokolari, O podrijetlu žitelistva grčkoistočne vjeroispovijesti u Bcsn: i Hercegovini). Tih sedam radova izdala je Matica Hrvatska 1941. u knjizi Studije o podrijetlu.
Za “Napretkovu” Povijest Bosne napisao je nekoliko priloga. Bio je suradnik i Hrvatske enciklopedije. Iz bosanske prošlosti napisao je mnogo manjih i većih radova, ali nije uspio da nam napiše cjelokupnu povijest ovih zemalja, a to je velika šteta. Mnoge svoje radove pisao je pokojni Truhelka na brzu ruku i bez navođenja izvora. Njegove zasluge na izučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine najbolje će upoznati pisac cjelokupne povijesti ovih zemalja. Punih 55 godina radio je na ispitivanju bosanske prošlosti, a sada, eto, i doktor Ćiro Truhelka spada u tu prošlost.
Stav.ba
