Društvo u kojem se više oporezuje rad nego bogatstvo je nepravedno prema radniku

Nakon dvadeset pet godina tranzicije u Bosni i Hercegovini još nije uspostavljen prepoznatljiv model kapitalizma. Tako imamo mehanizme karakteristične za kapitalizam, ali smo i zadržali neka nasljeđa socijalizma kao što je recimo visok porez na rad koji je potpuno nekompatibilan sa tržišnim modelom koji smo prihvatili.

Govoreći o tome Adisa Omerbegović Arapović, dekanesa Ekonomskog fakulteta univerziteta Sarajevo School of Science and Technology(SSST), za Akta.ba kaže da je jedan od problema što smo samo uskočili u ovaj kapitalistički model bez da smo se kao društvo propitali kakav model kapitalizma želimo.

Budući da temeljni vrijednosni izbori nisu napravljeni na nivou društvenog konsenzusa rezultat te praznine su narasle ekonomske i socijalne devijacije koje prijete urušavanjem društvenoga, ekonomskog i političkog poretka BiH, ističe naša sugovornica.

Navodi da je posljednji odgovor političkih aktera na ove strukturalne poremećaje bio Reformska agenda kao paket dominantno ekonomsko-socijalnih reformi.

Iako smatra da je ova Agenda dobar alat, navodi da je to samo alat i da neće doprinijeti u potrebnom zaokretu ka novim vrijednosnim izborima nužnim za uspostavljanje pravednijeg društvenog poretka, niti ekonomskog razvoja.

Za to su, ističe naša sugovornica, potrebne dublje promjene od onih predviđenih Agendom. U studiji koju je nedavno objavila komparirala je ključne elemente Reformske agende i Modela društvene kohezije koji daje neiskorištene instrumente preraspodjele prihoda i fiskalne demokratizacije, čime je ukazala na alternativne izbore koji bi u konačnici mogli voditi ka drugačijim i potencijalno pravednijim društvenim ishodima.

Između ostalog smatra da društvo u kojem se visokim porezima oporezuje rad, a ne i bogatstvo kreira sustav koje je nepravedno prema običnom radniku.

”Tako ako ste u Americi i vlasnik ste veoma vrijednih dionica Facebooka vi ćete platiti poreze od milijardi dolara, a ovdje biste bili neoperezovani. Sa druge strane imamo slučaj se plaća jednog radnika koji radi na kasi i ima 400 KM oprezuje visokim porezom”, ukazuje Omerbegović Arapović na ovaj apsurd.

Kako bi se djelimično ispravile ove nepravde tj. da bogati koji imaju više budu i operezovani više, države su u svijetu davno kreirale registre bogatstva i uvele visoke poreze za bogate kao što su porez na nekretnine, dividende, profit, nepokretnu imovinu, depozite, dionice, novac u banci, patente…

Sa druge strane postoje stvari koje BiH nikada nije raščistila, a jedna od njih je koruptivna privatizacija koja je osiromašila društvo, obezvrijedila kapital i ostavila veliki broj nezaposlenih iza sebe dok je nekolicina na osnovu toga zgrnula veliko bogatstvo.

Iako je sada svima jasno da sudovi nisu bili efikasni u spriječavanju uzimanja ogromne dobiti onih koji su ostvarivali velike profite, a nisu davali doprinos društvu kroz plaćanje poreza vrijeme je, smatra, da sada ono bogatstvo koje je stečeno na nelegalan način počnemo oporezivati.

”Francuski ekonomista Pikety ističe da porezni sustav može ispraviti nepravdu nastalu pogrešno stečenim bogatstvima kroz porez na bogatstvo. Te rješenje je puno brže i efektnije nego svi neuspješni pokušaji sudova da isprave prethodne nepravde u akumulaciji kapitala”, kaže ona.

Zbog toga smatra da je potrebno pažnju fokusirati na porezni sustav i poreznu politiku.

U Reformskoj agendi navedeno je da se socijalna politika mora usmjeriti ka onima kojima je najpotrebnija, ali naša sugovornica navodi da pravednu socijalnu politiku ne možemo imati bez registra bogatstva.

”Čak i mali porez na bogatstvo može biti izvor ekonomske transparentnosti. Porez na kapital je način da se isprave decenijske greške bez opasnosti da će demotivirati akumulaciju kapitala, ali će zaustaviti širenje nejednakost”, ističe naša sugovornica.

POTREBNE REFORME KOJE ĆE IĆI DUBLJE OD REFORMSKE AGENDE

Što se tiče Reformske agende smatra sa strategija države ne može biti Agenda koja je usvojena kao tehnički dokument.

”Nama treba strategija za sljedećih 15-20 godina u kojoj će biti određen način na koji ćemo upravljati energijom i drugim resursima, koja će jasno pokazati da smo se odlučili da postanemo izvozna ekonomija ili da imamo neke druge ciljeve. Svejedno. Ono što je potrebno da mi sami napravimo izbor i da kažemo u kojem pravcu želimo ići i šta razvijati”,navodi ona.

Sama činjenica da je Reformska agenda alat na osnovu čijeg provođenja smo bili uvjetovani dobivanjem sredstva govori i dalje da ta rješenja nisu ”iznjedrena iz naše kuhinje” , a samo smo mi oni koji, smatra ona,možemo i moramo napraviti vrijednosne izbore, odnosno odlučiti koji model društva želimo imati.

Više ne možemo, smatra Omerbegović Arapović, imati društvo zasnovano na rentijerskoj ekonomiji, odnosno na ekonomiji kojom kompanije svojom političkom pozicijom mogu zagarantirati visoke profite i imati monopol na tržištu. Sa prosvjedima 2014.vidjeli smo da je taj model eksplodirao.

”Sada se mora tražiti novi model kojemu će trebati dugo da zaživi, ali ako počnemo stavljati dobre osnove onda postoji nada da ćemo ga napraviti. Ovo što se sada radi je i dalje šminkanje, ali nisu suštinske promjene koje će se morati dogoditi. Za prave reforme mora se ići dublje od Reformske agende”, smatra naša sugovornica.

OPOREZOVANJE RADA NASLJEĐE IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE KADA NISU POSTOJALI KAPITALISTI

Što se tiče oporezivanja rada ona podsjeća, da su recimo u bivšoj Jugoslaviji svi bili radnici, a pojam kapitaliste niti privatnog kapitala nije postojao pa tako i nije bilo razloga za oporezivanje kapitala. Oporezivanjem rada u bivšoj Jugoslaviji alocirao se novac potreban za zdravstvo, kulturu, obrazovanje, kapitalne investicije u infrastrukturu, socijalnu zaštitu i mirovinski sustav.

Ovaj način alokacije sredstava bio je logičan u bivšoj državi, gdje nezaposlenost u današnjem smislu nije ni postojala, a porez na kapital nije ni bio predmet rasprave jer je država bila vlasnik cjelokupnog kapitala.

Porez na imovinu također nije bio relevantan jer je država dodjeljivala stanove, zemljišne posjede kroz sustav centralnog planiranja. Izuzmemo li indirektne poreze, BiH danas ima porezni sustav uglavnom dizajniran u bivšoj Jugoslaviji i prilagođen tadašnjim okolnostima, ističe Omerbegović Arapović.

Ona smatra da je krajnje vrijeme da promijenimo taj sustav u kojem najviše ispaštaju radnici i da se kao društvo odlučimo za model kapitalizma kakav bi bio najbolji za našu zemlju.

”Da li ćemo usvojiti skandinavski ili želimo njemački ili anglosaksonski model kapitalizma ili neku kombinaciju svega toga to je na nama da se odlučimo”, navodi ona dodajući da to trebamo uraditi što prije.

Piše: Danijela Kozina

akta