Četiri stvari o dojenju koje nisam znala

Piše: Lu Jang, BBC Svjetski servis

Išla sam na časove prije porođaja, igrala sam se sa ispletenim grudima, kupila posebne grudnjake za dojenje. Bila sam potpuno spremna da postanem majka koja doji.

Ali dva dana nakon porođaja, mlijeko je iz mojih grudi izlazilo samo u kapljicama. Probala sam sa masažom, jela masnu hranu, pila mnogo kravljeg mleka. Ali, trećeg dana, patronažna sestra mi je rekla da moram nazad u bolnicu jer je moje dijete gladovalo.

Teško je.

Kada su mi prikačili mehaničku pumpu, umesto mlijeka, potekla je krv.

„Šta nije u redu sa mnom? Zašto moje tijelo fizički odbija ideju majčinstva”, bilo je prvo što sam pomislila.

Ispostavilo se da je moja mala beba tako jako sisala u pokušaju da dođe do mlijeka da su mi pukle bradavice.

Žao mi je što nisam znala da dojenje nije tako lako.

To je proces, po sistemu pokušaja i pogrešaka.

Sa vježbom postajete sve bolji i ne postoje trikovi koji mogu da vam pomognu. Ali nije uvijek lako i može da bude veoma bolno.

Usamljenost

Kada sam konačno počela da dojim, stalno sam bila isflekana raznoraznim tjelesnim tečnostima. Skoro da nisam spavala, a da ne govorim o tuširanju ili gledanju u ogledalo.

Izlasci nisu djelovali kao dobra ideja.

„Šta će da pomisle komšije i prijatelji?”

Nije mi bilo prijatno da dojim na javnim mjestima. To sam radila u pola noći, kada smo beba i ja bile same. Osjećala sam se izolovano od ostatka svijeta.

Bila sam na korak od postporođajne depresije, a nisam imala kome da se obratim za pomoć.

Da sam tada znala da je važno brinuti o sebi koliko i o bebi… Zdrava i odmorna majka je bolja od anksiozne i depresivne „olupine”.

Zašto mame odustaju od dojenja

Krivica

Kada sam se porodila, u bolnici sam dobila formulu, a činilo mi se da beba spava satima. Sjećam se da sam pomislila – ako mi nekad bude potreban san, mogu da joj dam formulu, umjesto da je dojim.

Nije prošlo mnogo i počeo je da me razdire osećaj krivice. Formula je ostavila beličasti trag na bebinom jeziku, užasno je mirisalo i djelovalo je neprirodno.

Osećala sam se kao da bebi dajem brzu hranu umjesto ukusnog, zdravog, majčinog mlijeka.

Taj osjećaj krivice se stalno vraćao.

„Mogla sam više da se potrudim. Nisam morala da spavam toliko”, pomislila sam u sebi.

Ali taj osjećaj nije opravdan. Svako razvije neku rutinu i pronađe način koji mu najviše odgovara – da li doji ili ne.

Istovremeno, osjećaj krivice javlja se kod svakog odgovornog, a ne lošeg roditelja.

Nađite pomoć

Dojenje je industrija vrijedna milijarde dolara. Za svako bebino štucanje, tamo negde postoji lijepo upakovano rješenje osmišljeno da vam izvuče novac iz novčanika u zamjenu za osjećaj olakšanja.

U lokalnom supermarketu, dok sam tražila pomagala i lijekove, otkrila sam grijače za grudi od lavande.

Ali najvažnija pomoć za mene bio je odlazak na radionice za dojenje. Tamo sam dobila savjete od stručnjaka i žena sa više iskustva.

Uvijek možete da dobijete podršku i tražite pomoć. To je najbolje rješenje ako imate problem.

akos.ba