Često uči dovu Rabbena atina: Gospodaru naš, podaj nam…
Često uči dovu Rabbena atina: „Gospodaru naš, podaj nam dobro na ovom i dobro na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“
Ovo je jedna od najsadržanijih dova, ako nije i najsadržanija. U njoj su objedinjena sva dobra ovog i budućeg svijeta. U dobra ovog svijeta, između ostalog, spada i to da čovjeku Allah da sve što mu treba: zdravlje, sigurnost, ugodan život, duševnu čistoću, poslušnu djecu, čestitu ženu, prostranu kuću, korisno znanje, činjenje dobrih djela, ugodno prijevozno sredstvo, reputaciju, a da ga ujedno sačuva od svakog zla: smutnje koja uništava, nemilih događaja, bolesti, kušnje, hrđavog morala, neodanosti vjeri, neposlušnosti djece, iskvarenosti supruge, netrepeljivosti komšija i prijatelja, teškog života, ubitačnih dugova, lošeg glasa…
Međutim, dobro na onom svijetu vrijednije je, a to je zadobijanje Allahova zadovoljstva i ulazak u Džennet, gdje će se biti u društvu s vjerovjesnicima, poslanicima i dobrim Allahovim robovima. Čovjek koji uđe u Džennet ujedno će se sačuvati i kazne, Božije srđbe i velikog poniženja i sramote. Eto zbog čega je ova dova tako sadržajna i dovoljna.
U predmetnom ajetu je očit dokaz da samo Allah, dž,š., daje sreću, ono što je milo daruje i ono što je neprijatno otklanja. I zato će Gospodar poštedjeti briga i neprijatnosti onog čovjeka koji vjeruje u Njega i lijepo se prema Njemu odnosi, popravit će njegove prilike i sačuvati ga strašne kazne na ovom i bolne na budužem svijetu.
Allah nas u ovom ajetu uči da Mu upućujemo koncizne, sadržajne dove pomoću kojih molimo za svako dobro, a utječemo se od svakog zla, i da je vrijednije biti pošteđen kušnje a zahvaljivati se, nego biti iskušan pa se strpljeti i da je poželjno tražiti spas od nedaća, i da čovjek može tražiti dobra ovog svijeta kao što može tražiti dobra ahireta. U ajetu je dokaz da je traženje spasa od kazne nešto najveličanstvenije što čovjek traži od Allaha, tim prije jer se dobri ljudi mnogo boje kazne i strepe pred njom, pa im se srca smekšaju. Sveznajući Allah je objavio: „Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.“ (Ali Imran, 192.)
Dok je, govoreći o suštini spasa na ahiretu, rekao:
„…i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio…“ (Ali Imran, 185.)
Kad razmišljamo o ajetu: „Gospodaru naš, podaj nam dobro na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“ (El-Bekara, 201.), moramo primijetiti ljepotu izraza „dobro“ na oba mjesta, i čovjek teži ostvariti svako dobro, te se ovaj izraz ne može ograničiti na pojedina dobra (njegovo je ograničavanje proizvoljan sud), izuzev ako postoji vjerodostojan hadis koji to ograničava. Allah, dž.š., uputi nas je i zapovijedio da Ga molimo samo zato da usliši naše dove. Pjesnik zapisa: „Bože, da mi nisi želio dati ono čemu se nadam i što od Tebe, Darežljivog, tražim, Ti me ne bi ni uputio da Ti se molim.“
Neka čovjek zato bude duboko svjestan djelovanja dove i njezine velike plemenite koristi po čovjeka. Trebalo bi da učimo kur’anske i hadiske dove, one su vrijednije i bolje, jer na njih nas je uputio Allah, Koji zna tajne i ono što se pomisli.
Izvor: Na kapiji Objave
Autor: Aid el-Karni
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić
