Čemu ‘laž’ pojedinih novinara o broju demonstranata u Nedžarićima?

Da laž nije svojstvena samo zapadnoevropskim i srbijanskim novinarima, već i ovim našim, potvrdio je i slučaj mirnog protestnog okupljanja građana Sarajeva (6. april 2014.), nedaleko od raskrsnice u Nedžarićima, na mjestu tragične pogibije mlade Have Šljivić Dovadžija.

Građani okupljeni oko fb grupe ”Zaustavimo teror nad građanima Sarajeva! Pravda za Havu i druge” izašli su na mirne proteste kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo odnosom nadležnih institucija spram građana i njihove sigurnosti, posebice zbog formalnog procesuiranja većeg broja prijestupnika i njihovog nelogičnog puštanja da se brane sa slobode.

Za samo 24 sata od formiranja grupe, u istu se učlanilo preko 10 000 ljudi, a broj komentara i osuda koje su se mogle iščitati, po raznim portalima, pokazivao je da su naši građani itekako nezadovoljni dosadašnjim odnosom nadležnih institucija prema raznoraznim kabadahijama i siledžijama koji su, ili samo formalno, ili čak nikako procesuirani za mnoge njihove prijestupe i bahatosti.

Pošto živim u sasvim drugom kantonu, i svjestan da neću ovaj vikend imati prilike da budem u našem glavnom gradu, odlučio sam da bar medijski propratim ishod ovih okupljanja i sve ono što je vezano za ovaj nemili slučaj pogibije ove mlade žene.

Već od prvog dana pratim kako su i na koji način naši, posebice sarajevski mediji, ispratili ovaj prvoaprilski događaj. Mislio sam da će se cijeli grad dići na noge i da će uslijediti oštre reakcije naših političkih zvaničnika, ali i tog ”stručnog” (laičkog) nevladinog sektora i njihovih standardnih galamdžija i dušebrižnika za ljudska prava. (Pokretač protesta jeste bio dio nevladinog sektora, ali šta je sa ostalima? Zašto i oni nisu dali svoju podršku?)

U četvrtak naveče (3. april) situacija mi pomalo počinje biti sumnjiva. Određeni mediji (TV stanice i portali) šute kao zaliveni ili tek formalno spomenu da se uopće desio taj slučaj.

Nema onih ustaljenih galamdžija koji uvijek traže ”pravdu”, ”promjene” i tome slično. Mislio sam da će određeni pojedinci ili predstavnici određenih (manjih ili većih) stranaka, pokušati ubrati koji predizborni poen, kako to inače i rade gazeći preko mrtvih, ali nije do toga došlo.

U subotu sam  izlazio sa par prijatelja na kafu i zaibretio se. Oni uopće i ne znaju da se nemili događaj desio u Nedžarićima. Pitam ih: ”Pa kako to kad svi mediji bruje o tome?” Ovaj jedan mi reče: ”A koji mediji?” I poče mi nabrajati TV-stanice čije je on dnevnike redovno gledao zadnjih dana i nije uopće čuo za to krvoločno ubistvo.

Nakon što mi je spomenuo određene TV-stanice situacija mi je postala malo jasnija. Sada, kad su se mirni protesti savjesnih i odgovornih građana Sarajeva završili, situacija mi postaje još više jasnija.

Propratio sam sve značajnije portale u regionu i TV-stanice sa sjedištem u našem glavnom gradu i primijetio veliku kontradiktornost.

U toku dana javio mi se sms-porukom jedan prijatelj koji je bio na licu mjesta i koji mi piše da je na demonstracijama i da ima, po njegovoj slobodnoj procjeni, okupljeno preko 1 500 građana.

Kad su počele pristizati prve medijske vijesti uslijedilo je moje veliko čuđenje. Ugledni bosansko-hercegovački list i njihov, očigledno ćoravi novinar, izvještavaju javnost da se na protestima pojavilo ”više od stotinu građana”. Jedna TV-stanice pokazuje prilog na kojem se vidi veliki broj prisutnih ljudi, ali njihova novinarka koja je pripremala prilog tvrdi da je bilo prisutno ”oko dvije stotine građana Sarajeva”.

Slijedeći medij (jedan naš portal) navodi da je bilo ”preko dvije stotine građana”, dočim u vijestima u sedam slijedi drugačiji navod jedne velike regionalne TV-stanice. Oni izvještavaju da je na mirne demonstracije izašlo ”oko hiljadu naših građana”.

Poslije slijede vrlo šturi prilozi naših drugih dušebrižnih ”novinara” koji opet navode da se radilo o ”nekoliko stotina okupljenih građana”, iako se na njihovim video-zapisima jasno vidi da je bilo prisutno jako puno ljudi.

Izvještaj organizatora govori da je peticiju koja se na licu mjesta potpisivala, potpisalo preko 2 300 građana, što jasno govori da su neki naši novinarčići očigledno, ili pospani izašli na lice mjesta, ili su svjesno lagali. Neki čudni crv sumnje mi govori da je ovo drugo u pitanju.

Zanimljivo bi bilo saznati koliko košta ta njihova laž i radi koga inače lažu. Ovo je samo jedan od vidljivih primjera, a takvih novinarskih ”ispada” ima na stotine. Svakodnevno.

Stoga, kad se pojavi kakav interesentan novinski članak, vijest na web-portalima ili nekoj TV i radio stanici, prvo posumnjam u pročitano, pa tek onda čekam da se stvar ”slegne”, te da se to i na svim ostalim medijima potvrdi ili pak demantuje.

Jadno je i žalosno što smo dočekali ovo vrijeme kad ni (nekada) najvećim bosansko-hercegovačkim novinama, portalima i TV kućama ne možeš više vjerovati.

Žalosno je i to da nam u uredništvu i u samom vrhu jednog sarajevskog medija sjedi ”veliki šejh” čije vazove uz ramazan slušamo, a da nam na njihovoj fb stranici nema ni riječi o današnjim protestima za pravdu, protestima za sve građane Sarajeva, i na koncu za sve građane BIH.

Dok jedni plaču i tuguju, oni bi da pjevaju i sevdišu. Gledam anketu u kojoj nas pitaju: ko će biti novi predsjednik SDP-a? Šta me boli briga ko će biti novi predsjednik SDP-a ili ko je sekretar u Našoj, vašoj ili nekoj njihovoj stranci.

U muci se poznaju junaci. Vi ste se ovdje, na slučaju pravde za Havu i druge,  trebali pokazati, dragi moji (pojedini) novinari, (pojedini) urednici i predstavnici (većeg broja) stranaka.

 Ali vikend je. Trebate i vi malo odmoriti. Odmoriti od nerada i od onog neprovjerenog ”copy-paste”. Da ste svojim očima gledali i bili među savjesnim građanima Sarajeva koji su izašli na mirne demonstracije, i vi bi tačno znali koliko je građana bilo prisutno. A bilo ih je više od vaše podle tvrdnje : ”sto” ili ”dvjesto”.

Zašto ste bili tako nemarni spram ovog slučaja i tako podli, e to mi nije nikako jasno?!

Za Akos.ba piše: Admir Iković