Čast je biti imam

Biti imam i daija na Božijem putu velika je odgovornost, ali istovremeno i velika čast. Svi oni koje je Uzvišeni počastio tim plemenitim da’vetskim pozivom trebaju biti ponosni na činjenicu da njihov posao spada u krug onih najčestitijih i najčasnijih.

Allahov poslanik Muhammed, a.s. je bio i učitelj, i državnik, i odličan govornik, ali istovremeno i prvi imam u časnom i odabranom ummetu.

Nastojao je da u svom imamskom poslu olakšava vjeru ljudima i da ih blago i postepeno podučava propisima namaza, ali i svih drugih ibadeta i životnih aktivnosti, naglašavajući da je islam cjelokupan sistem i način života, i nije samo sveden na jedan ili dva ibadeta.

Imam je čovjek koji poziva ljude Allahovoj vjeri i stalno ih podsjeća na Njegove ajete. Imam je osoba koja najbolje poznaje Kur’an, ali i osoba koja odlično poznaje sunnet Poslanika, s.a.v.s., te intencije većine šerijatsko-pravnih propisa.

Stoga, imam ima potpuno razumijevanje prema muslimanima svih pravnih škola. Imam, u našem vremenu, je taj koji shvata stremljenja i aktivnosti mutesavvifuna (sufija), ali isto tako i aktivnosti muvehhiduna (selefija), kao i postupke starih bosanskih muslimana koji nisu znali puno o fikhskoj i hadiskoj nauci, ali su bili iskreni u svojoj vjeri.

Imam je taj koji u svom džematu sve te različitosti objedinjava i stavlja pod lupu Kur’ana i hadisa, te neutemeljeno i nesunnetsko djelovanje mudro i blago preusmjerava na ono što je sahih (ispravno) i što je u skladu sa intencijama i propisima naše časne vjere.

Imam miri sve te različitosti i u duhu ehlisunnetskog nauka svoj džemat usmjerava na ono najljepše, najispravnije i najkorisnije.

Imam je taj koji spaja razdvojene i posvađane. On je taj koji uživa u tome da bude prvi u svim vidovima dobročinstva, ma gdje god se nalazio.

Imam smjerno i marljivo radi da proširi svoj džemat da’vetski djelujući i želeći da svakog mjeseca u svoj džemat pridobije po kojeg novog aktivnog klanjača. Svjestan je važnosti svakog džematlije, ali i same činjenice da je ogroman sevap ukoliko bi Uzvišeni Allah njegovim sevepom (djelovanjem, uzrokom) u vjeru uputio samo jednog insana.

Odgovoran imam naučava svoj džemat da je islam univerzalna vjera i da su svi vjernici braća. Ne dijeli ih ni po kakvim strankama ili skupinama. Ne dijeli ljude na ”naše” i ”njihove”.

On je svim stanovnicima svoje mahale, ulice, čaršije ili sela, pastir i sa svima treba biti u lijepim i dobrim odnosima, bez obzira da li ti ljudi bili aktivne ili pasivne džematlije. Bez obzira da li oni bili veći ili manji ”griješnici”, ili pak bili ljubitelji ovog ili onog tarikata, mezheba ili menhedža.

Imam (efendija) ima tu čast da kao poštovani uglednik u svom mjestu stekne najviše sevapa mireći, povezujući i sunnetu podučavajući sve one kojima to povezivanje i podučavanje treba.

Imami su ti koji trebaju nastojati da u svom gradu, svojoj čaršiji ili svom selu gdje službuju, budu omiljeni i prihvaćeni od strane svih stanovnika tog mjesta. Imami, shodno svom najvećem uzoru i učitelju, Muhammedu, a.s., svuda šire ljubav, pravdu, povjerenje i istine Allahove vjere. Čine to sa osmijehom i sa lijepom riječju.

Allahu moj, pomozi naše imame da ispravno spoznaju intencije Tvojih propisa i da ih iskreno i sa sveg srca prakticiraju i sprovode u svojim džematima.

Allahu moj, potpomozi naše džemate i sačuvaj naše jedinstvo, a našim aktivnim i čestitim imamima, koji slijede Tvoju vjeru i sunnet Tvoga Poslanika, podari dobro zdravlje, obilje nafake i imana, kako bi bili iskrene daije i prenosioci Tvoje vjere.

Nagradi ih Svojom zaštitom i uputom. Udalji ih od svih iskušenja i od svih vidova antisunnetskog djelovanja i širenja nepotrebnih bid’ata (novotarija u vjeri) kojih katkada i ponegdje može da bude.
Za Akos.ba piše: Admir Iković