Carpe diem – Iskoristi dan!

Idemo u historiju da ispitamo porijeklo Carpe diema. Originalna izreka glasi: Carpe diem quam minimum credula postero, što približno znači:”

“Iskoristi dan, vjerujući da malo možeš učiniti u budućnosti.“ (Horacije)

Ustanemo, jedemo, pijemo kafu bez koje “ne funkconišemo”, obučemo se, iziđemo, ili ostanemo kući, čistimo naš dom, malo po društvenim mrežama, i tako. Idemo po sigurnoj, utabanoj liniji rutine, ne shvatajući da iz dana u dan nam prolazi vrijeme, prolaze dani, sedmice, mjeseci pa i godine.

Nije bez razloga u davna vremena rečeno: Iskoristi dan! Mi ovako samozaljubljeni, možemo reći: “Pa naravno da koristim! Trči tamo, trči po ovo- ono, ne znam gdje udaram.” E, ako smo došli u stanje da ne znamo gdje udaramo, vrijeme je da stanemo i posložimo stvari na pravi način. Da vidimo gdje to izgaramo, gdje trošimo vrijeme i dragocijene sate. Gdje to trčimo, i da li je sva ta trka neophodna za naš produktivan život. Moramo priznati sebi da u pokušaju da damo svojim zadacima na značaju, non stop pričamo o njima. Znate sigurno ljude, sa kojima čim se vidite počinje priča: Jao, tako sam umorna… Nikad se naspavati. Jao nemam vremena za sebe. Ili kada ih pitate kako zivot, u istom tonu brzine, odgovore:” Trka- frka”. I onda, njihov um se navikne na takvo stanje nereda i stalne “frke”.

Ono što predlažem jeste da svoje obaveze ne izjednačavate sa frkom. Nema potrebe, jer nered stvara stres. Ako stvari nisu položene i dobro organizovane, sve obaveze, koliko god bile teške ili jednostavne, stvaraju disbalans, što oraganizam dovodi u stanje stresa.

Također, predlažem da svaki svoj dan, u naredih mjesec dana pišete na papir. Odnosno, da vodite računa o satnici i vremenu koje potrošite za neku aktivnost. Nekada, od silnih priprema da nešto obavimo, niti obavimo to što smo planirali, osjećamo se jako umorno jer smo ipak nešto radili (u sustini o nečemu razmišljali), a počnemo neku novu aktivnost. Znači, pišite i vidjećete obrasce ponašanja koji vam uzimaju najviše vremena. Budite iskreni, jer ova aktivnost je samo vaša, ne morate je dijeliti ni sa kim (osim kada uspijete iskoristiti svoj dan maksimalno, pa da podučite i druge šta je tajna vašeg uspjeha).

Također, “raditi” i “uraditi” nije isto. Kad su nam ispiti, učimo i slamamo se danima, a dođemo na ispit, i dobijemo jako razočaravajuće rezultate. Kako!? Tako što učimo, ali nismo naučili. U satima provedenim u učenju, napišite koliko od tih sati ste puta ustali da napravite kafu, ili donesete sok, ili nešto tražili za grickanje, ili ste vidjeli neku knjigu i pročitali par stranica, pa ušli malo na neku od silnih društvenih mreža, (razmišljajući vjerovantno pa ništa ne smeta ako ostavim jedan komentar, ili dva, ili deset,…), i na kraju dana imate situaciju da ste jako umorni od učenja. Vaš mozak se pripremio na teški intelektualni rad, dobio je mrvice toga, ali se opteretio dodatnim aktivnostima. Niste bili fokusirani, i vaše učenje nije rezultiralo naučenim, nego je rezultiralo gubitnom vremena i slabi rezultatima.

Tako je sa svime. Primjer učenja sam uzela, jer nažalost svi imamo taj problem. A naravno primjera je mnogo.

Za maksimalnu efisaknost i korištenje dana, najbolje je da:

Prihvatimo obaveze kao takve. One postoje i time što sebi stvarmo ideju da je to jako zamorno i teško i da stvara trku-frku, definitvno će je i stvoriti, čak i onda kada zadatak sam po sebi nije zahtjevan.
Ako moram ići na posao, idem. Ako moram učiti, učim. Ako moram očisti stan, čistim. Za ovakav stav nam svima treba trening, ali nije nemoguće.
Svaka vrsta odlaganja, stvara apsolutno nezadovoljstvno. Stići će nas kad- tad. Nekad određene vrste odlaganja, dovedu do nepopravljivih šteta, gubitka godina na fakultetu, problema u porodičnom životu, gubitka prijateljstava, negativnog imidža…

Ipak, želim da svi iskoristimo dan tako da se osjećamo ispunjeni njime. Da u zadacima koje ne volimo nađemo svrhu, da se motivišemo dobrim djelom koji eventualno proističe iz toga, da se tjeramo da radimo stvari organizovano, dok ta organiziranost nam ne postane rutina. Rutina, ne mora biti negativna. Ona je onakva kavom je sami učinimo. Zato, naš dan neka bude jedna lijepa, pozivina rutina.

Mi smo dan koji živimo.

Razlog zbog kojeg sam željela da pišem od iskoristivosti dana, jeste što je čovjek skup dana. Život koji živimo nisu stavke koje napišemo dan prije u naš planer, nego su stavke koje napišemo u naš dnevnik dan poslije. Ono što svakodnevno radimo, jeste ogledalo našeg života.
Razumijem, da postoje sati i sati stvari koje moraju da se obave u toku dana, ali tražim prvo od sebe, pa od vas da uradite introspekciju i vidite gdje želite da vaš život ide. Na šta želite da vaš život liči? I onda , korak po korak, nađite barem 20 minuta dnevno i radite to što želite. U šupljinama između obaveza koje morate, uradite stvari na koje ste ponosni i stvari koje želite da postanu dio vas.

Kao što rekoh, dan ste vi. Organizujte se da budete sretni u tom danu, jer je sve do vaše percepcije, načina na koji doživljavate stvari. Stvari koje ne možete promjeniti, nađite segment koji volite, i nađite svrhu u njemu.. S ciljem ljepšeg i produktivnijeg života, krećite se samo naprijed prema promjenama od stvari koje vas sputavaju.

Neka ovaj ramazan bude pocetak promjene nasih zivota.

Za Akos.ba piše: Vildana Žigonja