Budi sretan

Sreća je ono čemu, na ovom svijetu, žudi svaki čovjek bez obzira na vjeru, naciju, boju, jezik ili neki drugi faktor

Svi ljudi na tom putu ulažu maksimalan napor. Nekad provedu dane, mjesece ili čak i godine da bi osjetili sreću samo nekoliko trenutaka ili malo duže, što je rijetko. Malo je onih koji iskreno mogu reći da su srećni i da se nemaju na šta žaliti. Sreća je svakako duševni osjećaj, zadovoljstvo koje je obično plod vanjskog činioca, što je vrlo često materija. Znači, da bi došli do tog duševnog zadovoljstva moramo poboljšati materijalno stanje i ugodnost na ovo svijetu. Da bismo bili bili srećni tako moramo imati dosta novca, ili toliko da sebi možemo priuštiti sve što želimo, ili, u najmanju ruku – da nam ništa ne fali. 

A danas – ako imamo novac imamo i sve druge užitke koji se mogu pojeftino kupiti. Uzmimo da je ovo materijalistički pogled na sreću. Međutim, budimo iskreni i priznajmo da smo i mi koji vjerujemo u principe vjere i islama – oboljeli od ovoga. Ponekad osjetimo da i naša sreća zavisi od prethodno spomenutog. Pitamo se kako to da su se prve generacije ummeta u kojem je ova vjera pustila svoje korijene, odricale svega onoga što nama čini sreću. Evo zato nekoliko činjenica i stvari koje će nama pomoći na putu koji vodi sreći.  

– Moramo razmisliti o blagodatima kojima nas Allah, Uzvišeni obasipa. Naći ćemo ih svuda oko nas. Kaže Allah, dželle še’ nuhu: 
,, A ako Allahove blagodati budete brojali nećete ih moći prebrojati.” 
Zdravlje, sigurnost, hrana i piće, odjeća, zrak – posjedujemo cijeli dunjaluk, a da i ne osjećamo. 

,,Obasuo vas je Svojim blagodatima, vidljivim i nevidljivim. ”  

Imamo oči, usta, ruke i noge, pa koje blagodati Gospodara svoga poričemo. Da li nam je malo to što na svojim nogama hodamo dok su drugi nepokretni ? Da li nam je mizerno to što mirno spavamo dok je druge bol ostavila budnim noćima ? Vrijedi li nam to što stomake punimo raznoraznim ukusnim jelom dok istovremeno ima onih kojima je svaki zalogaj i svaki gutljaj gorak. Razmisli o nimetu sluha i što nisi gluh, što imaš oči a nisi slijep. Pogledaj svoju kožu koja je sačuvana lepre i drugih oboljenja. Sjeti se da možeš razmišljati. Imaš zdrav razum i nisi iskušan maloumnošću ili ludilom. 

– Razmišljanje o onome što je prošlo, kao i uzbuđivanje i tugovanje zbog nesreće koja je iza nas – suludo je! To je jedino pravi način da uništimo vlastitu volju i motiv, srušimo sadašnjicu. 

Racionalni ljudi dokument prošlosti ostave u arhivu koju više ne otvaraju. Ono što je iza nas zauvijek se zaključa u tamnicu zaborava, dobro uveže lancima nemara kako se više nikada ne bi oslobodili. Ne dozvoljava mu se da vidi tračak svjetlosti, jer je prošlo njegovo vrijeme. Tuga ga neće vratiti, niti briga ispraviti. Potištenost ne može oživjeti ono što je davno umrlo. Allah govori o narodima koji su prošli i kaže:  

,,To je narod koji je prošao. On će naći ono što je zaradio a vi ono što zaradite.”  
Naš najveći belaj je taj što ne možemo izaći na kraj sa stvarnošću, pa smo našli da treba dozivati prošlost. A sasvim je jasno da jučerašnji dan ne bi uspjeli vratiti ni kada bi se i džinni i ljudi udružili.  

• ,,Kada osvaneš ne očekuj noć, a kada omrkneš ne očekuj zoru.”  

Samo danas ću živjeti – neka bude tvoj moto. Nema jučer koje je otišlo odnoseći svoje i dobro i zlo. Nema sutra koje je još daleko. Dan, u kojem te je sunce ogrijalo i svjetlo ugledalo – tvoj je dan! Tvoj život je taj jedan dan. Za tvoju vječnost neka taj dan bude kao da si se u njemu rodio i kao da u njemu umireš. Kada tvoj život bude na klackalici na čijoj je jednoj strani jučer, a tugovanje i briga za njim, te na drugoj strani sutra – nejasno i prijeteći i nepoznato, moći ćeš okrenuti pažnju i usmjeriti energiju na svoj dan.  

Za dan u kojem jesi – napravi raspored. Raspodijeli sate. Od minuta napravi godine, a od sekundi mjesece u kojima ćeš sijati dobro, širiti lijepo na sve strane, od grijeha oprost tražiti, svoga Gospodara spominjati, za put se spremati. 
Živi ovaj dan srećan i radostan, siguran i smiren, zadovoljan nafakom koja ti je data, znanjem koje posjeduješ, položajem u društvu kojeg imaš, presretan zbog svoje supruge, djece, kuće. 

,,Uzmi ono što sam ti dao, i budi od zahvalnih.” 

Tako ćeš živjeti taj dan bez tuge, nemira, zavisti i zlobe. Na ploči svoga srca ukleši riječi: Ovo je moj dan.  
Reci sebi:  

  – Samo ću danas moći govoriti i zato ružno iz mojih usta neće izaći. Nema psovanja, vrijeđanja, ni ogovaranja.  

  – Samo danas ću imati priliku da u svojoj kući i na radnom mjestu stvari dovedem u red. Tada neće biti haos i nerada, nego će biti blistavilo, uredno i sređeno.  

  – Samo danas imam mogućnost da povedem računa o svojoj čistoći i izgledu, da se dotjeram. Da budem umjeren u ponašanju, govoru, hodu i svim pokretima – te ću to i učiniti.  

  – Samo ću danas živjeti pa ću biti vrlo marljiv u ibadetu, klanjat ću namaz na najpotpuniji način, obavit ću dosta nafile, proučavati mnogo Kur’ana, čitati knjige i izvršavati druga Bogu ugodna djela.  

  – Samo danas živim pa ću oplemeniti svoje srce, očistiti ga od bolesti i zaraze, oholosti, samozadviljenosti, rijaluka, zlobe, sumničenja.  
  – Samo danas živim, pa ću drugima od koristi biti, lijepo se prema njima odnositi, roditelje hizmetiti, bolesnika obići, dženazu klanjati i do kabura ispratiti. Zalutalom na put ukazati, gladnog nahraniti, mučeniku muku olakšati, onome kome je nepravda učinjena pomoći, za slabog se zauzeti, učenjaka uvažavati, mladom se smilovati i ruku pružiti. 
 
– Činiti dobro je poput njegova imena. Lijepo je onako kako i izgleda. Hajr je svoga ukusa. Oni koji druge čine srećnim su prvi koji se od toga okoriste. Oni prve uzberu plodove toga u svojim dušama, moralu, osjećajima. Tako osjete širinu u grudima, smiraj i rahatluk.  

Ako te zadesi kakva briga ili te prekrije oblak tuge, uradi kakav hajr i drugom pomozi, vidjet ćeš kako te obuzimaju sreća i rahatluk. Daj onome koji nema, pomozi nemoćnika, olakšaj onome koji je u tegobama, nahrani gladnog, obiđi bolesnog – i osjetit ćeš sreću kako ti tijelo mili. Činjenje dobra je kao miris – koristan je onome ko ga donese, onome ko ga proda i svakako onome ko ga kupi. Rezultat hajra su pilule koje se mogu naći u apoteci onih koji su svoje srce oživjeli dobročinstvom i hajrom. 

Dijeliti blistave osmijehe onima kojima moral nije bio naklonjen, jeste trajna sadaka. Ne podcjenjuj nijedno dobro djelo makar to bilo i da sretneš brata nasmiješena lica. Jedan gutljaj vode kojim je bludnica napojila žednog psa, uveo ju je u Džennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja. Onaj koji daje nagradu, On i prašta a dobro dobrim vraća.  

Zato svi oni kojima prijeti slabost nesreće, straha i tuge, neka pohrle u bašče dobrih djela, zaposle se hajratima, davanjem, ugošćavanjem, međusobnim potpomaganjem i naći će sreću. Njen ukus, miris i boju. 

,,Ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja zadovoljan biti.” (Kur’an) 

Prava sreća je vječna sreća! 

Iz knjige: ‘’Mehlem za sreću i nafaku’’ 

Autor: Fadil Lutvić 

Za Akos.ba priredila: Adisa Omerbašić