Brinemo li dovoljno o udovicama i jetimima?

Udovice i jetimi su dvije najugroženije kategorija društva. Islam je posvetio veliku pažnju zaštiti njihovih prava. Sekularni zakon im takođe pruža svoj vid zaštite. Ali, koliko pojedinci i društvo u cjelini, po pitanju brige o udovicama i jetimima, teoriju sprovode u praksu?
Prije nego nastavimo izlaganje, upoznat ćemo se sa nekim terminima koji se spominju u teoriji o pravima hudovica (el-ermele) i jetima u islamu. Udovica (hudovica) je žena kojoj je umro suprug. Sejjib je pojam koji se odnosi na udavanu ženu, ejjim -sinonim za udavanu ženu (dok je bikr izraz za djevojku). Ihdad udovice predstavlja period žaljenja udovice za umrlim mužem u skladu sa ponašanjem, poput izbjegavanja nošenja nakita, ukrasa, mirisa i sl. Ihdada prati priček udovice koja je u žalosti četiri mjeseca i deset dana. Ihdad udovice-trudnice završava se porođajem. Sef'a'ul-haddejn je udovica koja se poslije smrti muža nije udala, već koja se posvetila odgoju svoje djece – jetima.
Jetimi ili djeca bez oca mogu biti: ma'rufu neseb – djeca poznatog porijekla, djeca nepoznatog porijekla, lekit – odbačena djeca nahočad, beslema – tuđa djeca uzeta pod skrb, jetimi bližeg roda, jetimi daljeg roda i jetimi stranci.
Islam je, kako smo kazali, posvetio posebnu pažnju udovicama, ali i ženi općenito. Žena u islamu je kao biser ili dragulj koji se mora dobro čuvati i paziti.

Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. čak ni na oprosnom hadžu na Arefatu, kada je ummetu govorio o najvažnijim temama, nije zaboravio spomenuti prava žena. U tom velikom danu, on je prisutnim ashabima rekao: ''Bojte se Allaha u pogledu žena! Činite ženama dobro!'' Zanimljivo je da Kur'anu ne postoji sura koja nosi naziv Er-Ridžal (Muškarci), ali postoji sura koja nosi naziv En-Nisa (Žene), i to je jedna od najdužih sura u Ku'ranu a.š.

Koliko islam uvažava ženu kao ličnost i štiti njena prava, pogotovo ako se radi o udovicama ili raspuštenicama, svjedoči i to da je Allah dž.š. objavio jednu cijelu suru (El-Mudžadele) koja je dobila naziv po raspravi jedne muslimanke (Havle bint Sa'lebe) sa Poslanikom s.a.v.s u vezi nepravednog postupka njenog muža (Evsa ibn Samita) koji joj je usljed svađe dao razvod braka tzv. ziharom, rekavši joj da mu je ona ''kao leđa njegove majke.''

Naime, u predaji stoji da je ona došla kod Muhammeda s.a.v.s. i rekla mu: ,,Allahov Poslaniče, moj muž, Evs ibn Samit, oženio me je kao mladu, lijepu, bogatu i uglednu djevojku, a kada je pojeo moj imetak i ispio moju mladost i ljepotu, kaže mi da sam mu kao leđa njegove majke. Da li postoji zakonska osnova i mogućnost koja bi nas pomirila i ponovo spojila u braku?'' Poslanik s.a.v.s. odgovorio je: ,,Na osnovu onoga što je rekao, ti si njemu haram.'' Onda je ona kazala: ,,Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji ti objavljuje Kur'an, on nije spomenuo razvod. On je otac moje djece i meni najdraža osoba.'' Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ,,Ti si njemu haram, jer mi nije došlo ništa od Objave o vašem slučaju.'' Tada je Havla kazala: ,,Allahu se žalim na moju oskudicu i samoću. Ja imam malu djecu, ako ih dadnem mužu, bojim se da se neće brinuti o njima, a ako ih uzmem sebi, biće gladna.'' Zatim je podigla ruke prema nebu i rekla: ,,Moj Allahu, ja se Tebi žalim na moje stanje! Moj Allahu, objavi svome Poslaniku ono što će biti izlaz za mene!'' Nakon toga Allah je objavio ajete iz sure El-Mudžadele: Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi…. (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hiban, Bejheki, Taberani).

O tom slučaju Aiša r.a. je kazala: ,,Hvala Allahu koji čuje i najtiši glas. Došla je ''Mudžadila'' (ona koja se raspravljala) kod Poslanika s.a.v.s. dok sam ja bila u svom dijelu sobe i opet nisam čula šta je ona njemu govorila. Ali je njihov razgovor čuo Allah i objavio je ajete o njenom slučaju.'' (En-Nesai, Hakim, Ibn Madže)

Spomenuta sura En-Nisa, kao i mngobrojni ajeti iz drugih kur'anskih sura, tretiraju prava udovica i prava drugih ugroženih kategorija.

Navest ćemo neke:
„Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene – treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. Ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono što one sa sobom, po zakonu, urade; – a Allah je silan i mudar.'' (El Bekare 240.)

¸¸Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom;ili- eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.“ (En Nisa, 3.)

¸¸I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.“ (En Nisa, 4.)

Također, brojni hadisi tretiraju prava udovica i jetima. Prenosi se preko Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Posebno vas upozoravam na prava dvoje slabih: jetima i žene.'' U ovom hadisu, Poslanik s.a.v.s. nas upozorava da je skrnavljenje prava jetima i žena veliki grijeh koji za sobom povlači veliku odgovornost i kaznu.

U drugom hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ko se bude starao o udovicama i siromašnima biće poput borca na Allahovom putu i biće poput onoga koji noću klanja, a danju posti.“ (Buharija, Muslim)

U nasljednom pravu ilmul-miras supruga kao varis, spada u red nasljednika ashabi feraid, a to su lica kojima je tačno ciframa određen iznos u nasljeđivanju. Taj se iznos spominje u Kur'anu u suri En Nisa, ajet 12. Udovica, znači, ima pravo na nasljedstvo. Ona takođe ima pravo na ponovnu udaju poslije pričeka-iddeta od četiri mjeseca i deset dana, pravo na prihvat ili odbijanje prosca (udavanoj ženi–sejjim ne treba izun za prihvatanje ponude za brak).

Veoma je pohvalno muškarcu oženiti časnu, mladu udovicu ili udovicu sa jetimima, kao što je veoma pohvalno i uzeti jetima pod skrb. Po pitanju nečijeg eventualnog dvoumljenja ili brige o tuđim mišljenjima, mogli bismo mu dati savjet da o toj odluci upita svoju savjest, a mogli bismo mu navesti i narodnu poslovicu: ,,Ne pitaj za dužinu svoje brade, jer jedni će ti reći da je kratka, drugi da je duga!''

Međutim zakon u našoj zemlji je regulisan tako da udovica, ako učini izbor da se uda, gubi penziju koju je ostvarila nakon smrti muža. Ona je, dakle, prinuđena birati između penzije i braka. Prema rezultatima istraživačkih radova na ovu temu, naše udovice Bošnjakinje se, u većini slučajeva, umjesto braka odlučuju za penziju (koliko god ona niskog iznosa bila).

U razgovoru sa mlađim udovicama saznajemo da kod nekih od njih postoji spremnost da se ponovo udaju, ako će im Islamska zajednica dozvoliti da se šerijatski vjenčaju bez prethodnog potraživanja izvoda iz matične knjige vjenčanih. Međutim, Islamska zajednica već dugi niz godina ne dozvoljava šerijatsko vjenčanje, prije nego se obavi vjenčanje kod matičara, iz razloga što su u nekim slučajevima postojale zloupotrebe takvih vjenčanja. Helem, ispada da je svaka institucija po razlozima koje navodi u pravu, ali se ta pravda, da kažemo, sprovela na uštrb prava udovica koje zajedno sa jetimima i dalje ostaju jedna od najugroženijih kategorija društva.

Udovice imaju pravo na pravdu, dostojanstven život, slobodu, imetak, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, građansku ravnopravnost i sva ostala ljudska prava koje ima svaki član društva.
Mnogo je Kur'anskih ajeta koji govore i o jetimima. Između ostaloga, Allah dž.š. podsjeća i Muhammeda s.a.v.s. da je bio jetim, objavivši: Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio. (Ed-Duha, 6.)I kako što sura En- Nisa, sadrži ajete o udovicama, ona također, sadrži i ajete o siročadima, poput sljedećih: ,,I siročadima imanja njihova uručite, rđavo za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, – to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.“ (En Nisa, 2.) „Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.'' (En Nisa, 10.)

Značenje ovog ajeta bi bilo: ,,Oni u svoje stomake trpaju vatru.'' Zato treba skrenuti pažnju i onima koji rade u humanitarnim organizacijama i brinu o fondovima koji su namijenjeni siročadima, da iz tog imetka ne smiju nikada prisvojiti marku, jer je svaka jetimska marka ustvari vatra u stomaku onoga ko je uzme.

Zbog svega toga Kur'an nas upozorava da se imetku siročadi ne približavamo: ,,A od imetka siročeta – što dalje! osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati! (El-Isra, 34.) I podsjeća nas da zulum siročetu može učiniti samo onaj ko ne vjeruje u Sudnji dan i susret sa Allahom: „Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.'' (Sura El-Maun)

Takođe, brojni hadisi tretiraju naš odnos prema jetimima, te govore o nagradama koje slijede dobročiniteljima.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Šejtan ne prilazi sofri za kojom sjedi jetim-siroče!“ (Taberani, Asbehani)

Imam Taberani bilježi sljedeću predaju: „Neki čovjek dođe Poslaniku s.a.v.s., i požali mu se na tvrdoću i krutost srca, pa mu Poslanik reče: „Ako želiš da ti srce omekša i da ti sve ide po planu – budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi, nahrani ga hranom koju ti jedeš; tada će ti srce omekšat i stvari će ti ići po planu.“ (Abdurrezzak)
Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ja i onaj ko zbrinjava siroče bit ćemo ovako u Džennetu! (pokazavši svoj kažiprst i srednji prst s neznatnom razdaljinom)'' (Buhari,Tirmizi i Ebu Davud)

Ibn Hadžer prenosi od Ibn Bettala da je rekao: ,,Obaveza je svakome ko čuje za ovaj hadis da se trudi oko jetima i njegovih prava kako bi bio blizak Poslaniku s.a.v.s. u Džennetu, jer nema veće deredže u Džennetu od njegove.''

Ebu Ja'ala prenosi hadis koji hafiz Ibn Hadžer smatra dobrim, u kojem stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ja ću biti prvi koji će uči u Džennet i pokucati na džennetsku kapiju. A onda ću ugledati ženu koja pokušava da me pretekne, odnosno da uđe zajedno sa mnom u Džennet. Upitat ću je: ''Ko si ti?'' Odgovorit će: ,,Ja sam žena koja je brinula o jetimima.''
Uistinu, veliku nagradu zaslužuju žene koje su brinule o jetimima, nakon što su im muževi umrli ili poginuli kao šehidi, kao i onima koje su brinule o tuđim jetimima koji su na bilo koji način ostali bez roditelja i roditeljskog staranja.

Islamski učenjaci se slažu u stavu da je pohvalno uzeti jetima pod skrb. Hafiz Abdulah ef. Bušatlić o uzimanju jetima pod skrb veli: ,,Vrlo pohvalnim se smatra tzv. uzimanje djece na ,,beslemu'' (skrb). Pohvalno je i sevab svakom ko je u mogućnosti i dobra srca, uzeti na ,,beslemu'' tuđe dijete, siroče kao nemoćno dijete, pa ga dati vaspitati i odgojiti svojim sredstvima. I ovakvom djetetu dotični može za svog života darovati i prepisati ako želi cijelu svoju imovinu, a dopušteno mu je i putem testamenta oporučiti mu 1/3 svog imanja.'' (Abdulah Bušatlić: Pravni odnos odbačene djece)

Rješenje da se ovakvo dijete učini mahremom je njegovo dojenje prije nego što napuni dvije godine. Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu: "Zabranjeno je po dojenju ono što je zabranjeno po mlijeku". (Muttefekun alejhi)

Dakle, udovice i jetimi imaju zagarantirana prava u islamu. Postavlja se pitanje: ako su teorijski do u tančine obrađena njihova prava, koliko je nas spremno tu teoriju sprovesti u praksu i doprinijeti ostvarenju prava ove dvije ugrožene kategorije društva? Koliko nas je spremno poraditi na buđenju vlastite svijesti, izboriti se i aktivirati mehanizme sprovođenja zakona, te nastojati institucionalno ove kategorije zaštititi?

Dosadašnja praksa je pokazala da vjernici pojedinci i nevladine organizacije čine mnogo više na polju zaštite prava udovica i jetima od državnih institucija. Ali, ne treba zaboraviti da i državnu instituciju čini skupina pojedinaca.

saff br.342/343