Bratunac: Sjećanje na bošnjačke žrtve ubijene tokom 1992. godine
Obilaskom mjesta gdje su ubijani Bratunčani tokom 1992. godine i odavanjem počasti nedužnim žrtvama, danas je u Bratuncu obilježena 27. godišnjica stradanja Bošnjaka u ovom gradu u okviru programa obilježavanja „Dani sjećanja na genocid u Bratuncu“.
Članovi porodica žrtava, preživjele žrtve, predstavnici Medžlisa islamske zajednice Bratunac, predstavnici udruženja koja okupljaju preživjele žrtve, te politički predstavnici položili su cvijeće kod gradskog stadiona u Bratuncu, te u fiskulturnoj sali OŠ ”Branko Radičević” (1992. godine OŠ “Vuk Karadžić”) gdje su bili zatočeni Bošnjaci Bratunca.
Pored toga, preživjele žrtve su obišle i Ljubovijski most odakle su u rijeku Drinu bacili ruže za ubijene Bratunčane, a posjetili su i masovnu grobnicu u mjestu Redžići.
Paša Suljić iz bratunačkog mjesta Suha je svjedok događaja od prije 27 godina u Bratuncu.
”Desetog maja 1992. godine sam iz svog mjesta istjerana od strane JNA, četnika preko Drine, i od domicilnog srpskog stanovništva. Dotjerana sam na stadion sa kompletnom porodicom, znači otac, majka, tri brata, bratići. Na stadionu je bio veliki broj stanovnika. Počeli su da prozivaju ljude, ubijali, odvodili ljude. Ko god je odveden sa stadiona, taj je ubijen. Pored toga, sve su nas opljačkali, sve što je neko vrijedno imao kod sebe, zlato, novac, sve su uzeli. Odvojili su muškarce od žena. Nas su transportovali prema Kladnju, a moja tri brata i tri bratića su ostala. Od njih šest samo je jedan preživio”, rekla je Suljić.
Šuhra Sinanović, član Organizacionog odbora za 13. kolektivnu dženazu i ukop u Bratuncu, kaže da zločinci nisu kažnjeni za svoja zlodjela.
”Prije 27 godina zlikovci su od nas odvojili naše najmilije. Odveli ih u školu gdje su ih ubijali. Prva žrtva u Bratuncu bio je moj amidža. I nakon 27 godina gotovo da niko nije odgovarao za zločine koji su počinjeni u Bratuncu 1992. godine”, ističe Sinanović.
Behija Hodžić kaže da nikada neće zaboraviti dešavanja u Bratuncu u maju 1992. godine.
”Istjerali su nas iz kuća, dotjerali na stadion, gdje smo bili od 12 do sedam. Otimali su od naroda zlato, pare, izvodili koga su htjeli, ubijali. U sedam naveče nas su deportovali”, govori Hodžić.
Sakib Ahmetović, predsjednik udruženja logoraša Bratunac, prisjetio se danas stravičnih slika sa stadiona, te iz škole koja je pretvorena u logor.
”Maj u Bratuncu 1992. godine je bio strašan. Svo bošnjačko stanovništvo Bratunca je stjerano na stadion. Ja sam bio ovdje sa porodicom. Strašno je to sve bilo. Maltretiranje, udaranje, oduzimanje ličnih stvari. Kasnije su nas razdvojili. Ubijali su ljude u sali osnovne škole. To je bilo strašno. Nakon 27 godina moj utisak je da se ništa nije promijenilo, rukodovdstvo RS-a, policija ne radi ništa osim što negira zločine i genocid. U Bratuncu je počinjen genocid, ovdje su se desila masovna ubistva civila. To je genocid i uništenje jednog naroda”, rekao je Ahmetović.
Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, smatra da se moraju procesuirati odgovorni za zločine u Bratuncu.
”Mi na svim stratištima i mjestima zločinima ukazujemo na to da ne smijemo zaboraviti. Moramo vršiti pritisak na institucije da procesuiraju one koji su počinili zločine. Danas smo u Bratuncu, juče smo bili u Brčkom, Vlasenica, Prijedor. Mi u kontinuitetu imamo negiranje zločina, negiranje genocida. Ponekad se pitam da li će na kraju pravda pobijediti, ili će pobijediti oni koji su počinili genocid i strašne zločine u Bosni i Hercegovini”, istakao je Mešković.
Sutra će u Bratuncu biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop za tri identifikovane žrtve zločina iz 1992. godine.
