Boli li tebe duša?

Ima jedna prodavnica…

Blizu je moje zgrade, ni velika ni mala, ni široka ni dugačka, a unutra vam opet nije tijesno, već tamam. Treba vam korpa dok prolazite između dvije rafe, a kolica nikako. Unutra su uvijek u ponudi osmijesi i srdačnost.

I uvijek sam u njoj imao sreće.

Jednom, tuzlanska “Dita” napravila nagradnu igru za svoje kupce. Na računu ostavite svoje podatke i kontakt…

“Nikad se ne zna”, rekla mi je tada kasirka, a koju bih i sada, čini mi se, prepoznao da ima kacigu, a ne samo bijelu masku preko lica i nosa.

Ima i još jedan razlog: prodavnica je blizu škole moje djece koja redovno tu dolaze na velikom odmoru, kupiti užinu.

Opširnije na portalu Al Jazeere.