BiH ne treba još jedan nepošten posrednik

Piše: Dr. Emir Suljagić

SREBRENICA (AA) – Ovo je vijest o Bosni i Hercegovini koju čini se niko ne poima: u praktičnom smislu, Ured visokog predstavnika (OHR), ključna međunarodna institucija uspostavljena u skladu sa Daytonskim sporazumom i zadužena za civilnu (političku) provedbu mirovnog sporazuma, i što je još važnije, institucija koja je preuzela ulogu konačnog arbitra neizbježnog političkog trvenja unutar bosanskohercegovačkog političkog sistema, prestala je postojati. Međutim, možda to i nisu loše vijesti.

Evo malo konteksta:

Dana 23. jula ove godine, posljednjih dana svog mandata, sada već bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko upotrijebio je takozvana “bonska ovlaštenja“, to jest ovlaštenje da “olakša rješavanje svih poteškoća… donošenjem obavezujućih odluka, kada smatra neophodnim” – i nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona države kojim se zabranjuje poricanje genocida.

OHR je ujedno i posljednji preostali značajan mehanizam međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini. Nekadašnja vojna komponenta mirovnog aranžmana tokom godina je reducirana od snažne vojne operacije na manje nego simbolično vojno prisustvo.

Odluku o zabrani poricanja ili veličanja genocida Inzko je obećao nekoliko godina ranije, i to je bilo dugo očekivano i potrebno kako bi se zaustavila ponovna pojava poricanja genocida koju zagovaraju, sponzorišu i finansiraju institucije bosanskih Srba. Poricanje genocida je institucionalno među bosanskim Srbima, kao i Srbima u Srbiji. To je sada jedna od centralnih tema srpske političke agende koju dijele Banja Luka i Srbija, takozvani “srpski svijet“, koji je nedavno rezultirao dramatičnim nasiljem u Crnoj Gori. Nadalje, u određenoj mjeri, sada je opasniji nego što je bio u neposrednim poslijeratnim godinama. To je sada postalo dio folklora, a mediji u Srbiji optužene ili osuđene ratne zločince tretiraju kao zvijezde.

Kao odgovor na Inzkovu odluku, srpska politička klasa napustila je Vijeće ministara i druge državne institucije, najavljujući doslovni bojkot Vijeća ministara. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, čak je u jednom trenutku izjavio da bosanski Srbi “nemaju drugu mogućnost osim da krenu ka disoluciji” Bosne i Hercegovine. Dok je retorika koja poziva na nasilje – jer ideja otcjepljenja podrazumijeva nasilje – splasnula, kriza se pogoršala dolaskom novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Schmidt, njemački demokršćanin i bivši savezni ministar u Vladi Njemačke, imenovan je uz ličnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel. Bosanski Srbi, koje podržava prvenstveno Rusija (a odnedavno i Kina), usprotivili su se njegovom imenovanju, pri čemu su dvije zemlje predložile rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija za trajno gašenje OHR-a.

Cijela politička elita bosanskih Srba bojkotuje Schmidta – on se još nije sastao sa bilo kim od njih – i negira njegov legitimitet, navodeći kao razlog nedostatak formalne saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, što je uslov koji nije neophodan za imenovanje visokog predstavnika.

Budimo jasni: nema potrebe za OHR-om bez volje da ga se koristi u svrhe za koje je osnovan: za promociju i provedbu najviših standarda demokratije, vladavine prava i ljudskih prava, a sve to izričito je navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine. Schmidt je u posljednje vrijeme pokazao spremnost da iskoristi bonska ovlaštenja OHR-a u izričito antidemokratskom smjeru, naime, da u državi osnaži aranžman o podjeli vlasti koji liči na aparthejd. Ako postupi u tom smislu, Schmidt će krenuti stopama dugog niza međunarodnih posrednika u Bosni i Hercegovini koji su nastojali povlađivati srpskom ili hrvatskom nacionalizmu iako su odgovorni za zločine protiv čovječnosti i na kraju i genocid.

Schmidt, više od svega, utjelovljuje nedostatak volje međunarodne zajednice, i ako ne dođe do radikalne promjene u pristupu Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije prema bivšoj Jugoslaviji, on će vrlo vjerojatno nadzirati službeni kraj OHR-a.

Schmidt je nedavno prisustvovao panelu u Njemačkoj, gdje je jedna od njegovih kopanelistkinja, Marie-Janine Calic – “ekspertkinja za Balkan“ u Njemačkoj – skoro pa negirala genocid u Srebrenici, tvrdeći da je obilježavanje genocida bošnjački nacionalistički projekat. Drugi panelista bio je predsjednik Bundestaga Wolfgang Schauble, koji je otvoreno izjavio da bi podjela Bosne i Hercegovine iza sebe ostavila “muslimansko ostrvo sa značajnim konfliktnim potencijalom”. Ton cijele rasprave bio je otvoreno kolonijalan, otkrivajući dubinu predrasuda u nekim njemačkim političkim krugovima prema Balkanu, posebno Bosni i njenoj jedinoj grupi koja se, između ostalog, samoidentificira kao muslimani. Schmidt je na sve to šutio.

Čuli smo dovoljno toga u posljednjih 30 godina.

Zbog toga možda i neće biti loša vijesti ako OHR odumire, ode na drugi način ili jednostavno bude ugašen. Ovoj zemlji ne treba još jedan nepošten posrednik.

​​​​​​​- Autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Honorarni je predavač na Odsjeku za međunarodne odnose Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS). Suljagić je i autor dvije knjige: “Etničko čišćenje: politika i nasilje – srpska kampanja etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji” i “Razglednica iz groba”

*Mišljenja iznesena u tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).

Akos.ba