Bez države u srcu nema funkcionalnog sistema u praksi

MJESTO

Srce – izvanredna mogućnost

“U tijelu ima jedan komad mesa; kada se pokvari, i cijelo tijelo se pokvari. To je srce!”

Iz ovog hadisa, kojeg bilježi Buhari u svom Sahihu, razumijemo da je srce stvoreno čisto i ispravno. Međutim, budući da je ono glavni grad zemlje – cijelog čovjekovog organizma, u njemu se nastoje organizirati njegovi prijatelji – imān, rūh i dr…., ali i njegovi neprijatelji – šejtan, nefs…

U njemu se događaju revolucije, promjene. To široko prostranstvo najupečatljivije je po onome što je skriveno u njegovom imenu, “kalb” (srce), što znači: koje se mijenja; koje prelazi iz jednog stanja u drugo; koje je, jednom rječju: “nestalno”… Zašto je nazvano imenom onoga koji je nestalan i koji poput vode uzima oblik i boju onoga u čemu se nalazi.. Zar i revolucija nije promjena?

Gdje je njegovo mjesto, je li? Kakva je korist od govora osrcu? Ako nismo uništili beskrajnost smještenu u našoj nutrini, šta može promijeniti naše znanje, ili neznanje, o njegovom mjestu? Međutim, ako srce bude živo, ono će vas obavijestiti o sebi…

Država srca

Da bi smo postali vlasnici ove najveće države na svijetu, prvo moramo spoznati njene izvanredne mogućnosti i prilike. Moramo upoznati svoju unutarnju geografiju koja nema granica ni razreda. U teološkim raspravama koje govore o oblicima i mjestima Objave Kur’ana, neki učenjaci su “arš” (Božije prijestolje) poistovjetili sa “kalbom” (srcem). Njihovo mišljenje potvrđuju i ajeti koji govore o srcu.

Srce, koje može biti mjesto za “Onoga koji nema mjesta”, stvoreno je sa kapacitetom posredstvom kojeg može prirediti prijem Allahu; Onome koji je čovjeku bliži od žile kucavice.

Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (50/16)

I znajte da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred njim sakupiti. (8/24)

Dakle, ako je srce mjesto koje je namijenjeno za Allaha i učinjeno bejtullahom i aršullahom, to znači da njegove mogućnosti nismo iskoristili. Sejrâni kazuje:

U istu rupu dva direka se ne mogu pobosti,

jer jedan od njih će se sigurno slomiti..

Budući da Allah Uzvišeni u jednim grudima nije stvorio dva srca (El-Ahzab, 4.), srce može biti posvećeno Allahu ili nekome drugom. Ako je posvećeno nekom drugom, osim Njega, ono neće biti bejtullah (Allahova kuća), nego bejtul-mekam (kuća položaja), bejtul-mal (kuća imetka), bejtuš-šehvet (kuća strasti), bejtun-nefs (kuća prljave duše), pa čak i bejtuš-šejtan (šejtanova kuća).

Koliko ima junaka koji su uspjeli formirati državu srca u društvu čije su jedinke “pogođene” u srca.

A nije tako! Ono što su radili (od grijeha) prekrilo je srca njihova.(83/14)

Nije lahko očistiti crne mrlje grijeha koje su prekrile naše srce. Kako ih očistiti? Organi koje najviše koristimo su ruke, glava i srce. Od njih, opet, najviše koristimo srce. Zamislimo da nekoliko mjeseci nismo oprali ruke? Gadi vam se, zar ne? Pa, u kakvom je stanju, onda, naše srce koje koristimo mnogo više od ruku? Zamislite koliko je ono uprljano? Ta prljavština ga na kraju učini kamenim, tvrdim, bezosjećajnim.

Pogledajte šta nam o tome Kur’an kazuje:

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite. (2/74)

Jezikom pjesnika navedene istine zvuče ovako:

Kamen nije kamen, srce je tvoje kamen!

Reci mi: kuda i kako da te zapali ova vatra?

Toliko je tvrdo da mu dinamit ne znači ništa,

pa šta mu ti, o kamenu, učiniti možeš?

Kazmom udari po srcima, a ne po stjenama, o Ferhad,

uzaludno si se trudio i razbio toliko stjena!

Jedan drugi pjesnik, Asaf Halet, podsjeća nas na kipove u našim, Azerovskim srcima. Njegovi stihovi su naličje stihova Božijeg prijatelja, Čelebija:

Sa sjekirom u ruci

razbij kipove moga srca,

o Ibrahime!

Ko je smjestio nove kipove

na mjestu u kojem su oni bili razbijeni?

Sunce je srušilo moj dom od leda,

velike gromade leda se srušile,

a kipovi slomili svoje vratove.

Ibrahime,

ko je doveo sunce u moj dom?

Ljepotice koje šeću predivnim baščama

Nabukodonosor je prihvatio za svoje kumire.

A ja sam zagrlio vječne bašče,

dok su ljepotice ostale u meni.

Ibrahime,

ko je slomio moje srce misleći da je kip?

Tvrdoća srca je povezana sa oskudicom Božije milosti (rahmeta). To je razlog našeg zadržavanja na ovoj temi. Uzvišeni kaže: Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova tvrdim učinili. (5/13)Kako je strašnačinjenica da je tvrdoća srca uzrok čovjekovog prokletstva.

Srca se ispituju. Čovjekovo srce, taj veličanstveni svijet mikrokosmosa, svakoga časa se ispituje i dovodi u iskušenja. Kur’an nas obavještava o onima “čija je srca Allah prekalio za bogobojaznost (takvā).”Obavještava nas i o “kasvetu” (grubosti i bezosjećajnosti srca, o.pr.), koji u srce uvodi noć nakon koje više nema svjetla dana, i koji u potpunosti presijeca dolazak “hidajeta” (upute), jedine energije srca:

“Hatemallahu ‘ala kulubihim [Allah je zapečatio srca njihova].” (2/7; 6/46)

Sada je njegov dosije zatvoren, potpisan i zapečaćen. Niko nije u stanju da ga otpečati, osim Onoga koji ga je zapečatio. Tvrdoća srca je nesreća srca, a njegova zapečaćenost – smak svijeta. Onaj ko iz svog posjeda izgubi predivnu geografiju srca, ostao je bez ptice koja se zove država srca. Najsigurniji način da ne dođemo u takvu situaciju je “unutarnja borba”.

Unutarnja borba

U čovjekovom životu svaka vrsta borbe je prolazna. Jedino je trajna njegova unutarnja borba. To je zbog činjenice da svaki neprijatelj, osim šejtana, jednoga dana može postati naš prijatelj. Međutim, šejtan to nikada ne može biti.

Šejtan je prvo izgubio rat u svome srcu, a poslije toga i Džennet. Gubitak Dženneta nije pripisao sebi, nego Allahu i čovjeku:

‘E zato što si odredio pa sam u zabludu pao,’ – rekao je (šejtan) – , ‘kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati!’ (7/16)

Kao što vidimo iz ajeta, šejtan će presretati ljude na Allahovom pravom putu (sirātu’l-mustekīm) i odvoditi ih na stranputice. Prema tome, nije dovoljno da čovjek samo bude na pravom putu, nego i da kroči, ide pravim putem. Sada šejtan nabraja frontove koje je formirao protiv čovjeka:

Pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti! (7/17)

Dimenzije ovog rata će rasti srazmjerno mržnji i snazi neprijatelja. Šejtanova mržnja je želja za osvetom, aona neće prestati do Dana proživljenja. (7/14) Ovaj bijesni i otvoreni neprijatelj (aduvvun mubin) napadat će čovjeka sa toliko frontova da čovjeku ne preostaje ništa osim da bude oprezan i spremno uđe u doživotni rat sa neprijateljem koji niti spava, a niti odmara.

Njegov napad sprijeda je radi rušenja čovjekove uravnoteženosti u pogledu Ovoga svijeta, koji mu je (pre)dat u emanet. Šejtan s te strane nastoji odvratiti čovjeka od Ovoga svijeta i učiniti mu ga apstraktnim. Na ovo značenje ukazuju i klasični komentari Kur’ana.

Šejtanov napad stragaje njegovo obmanjivanje kojim nastoji narušiti čovjekovu ravnotežu u pogledu Ahireta, a u korist dunjaluka; ukrašavajući i prikazujući mu lijepim imetak, bogatstvo, žene, djecu, vlast, položaj i druge dunjalučke izazove.

Njegov napad slijeva, ustvari je napad sa lijevih strana, kojim nastoji uvući čovjeka u harame – zabrane; da prelazi Allahove granice koje mu je odredio. Praiskonski i vječni čovjekov neprijatelj u tom napadu koristi slatke i privlačne stvarčice, prikazujući se za prisnog prijatelja:

‘Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili!’, i zaklinjaše im se: ‘Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’ (7/21-22)

Šejtanov napad sa desne strane…

To je, možda, i najopasniji šejtanov napad, kojim nastoji pokvariti čovjekova “dobra djela”. On to postiže posredstvom raznih parazita, kao što su: oholost, ponositost, licemjernost i dr., tako da čovjek, koji se trudio i radio dobra djela, na kraju od svog truda nema nikakve koristi. Dakle, šejtanov cilj je da čovjek “bankrotira”. Ubacujući mikrobe u njegova najvrijednija djela on se bori da ona budu najštetnija po njega. U svemu tome on kao pomagača koristi čovjekovu “dušu koja je sklona zlu” (12/53), upošljavajući je u svoje prljave i ružne poslove.. Pored toga, on na tim poslovima angažuje i svoje prijatelje na Zemlji (evlijāu’š-šejtan), koji umjesto Allaha, šejtane za prijatelje (zaštitnike) uzimaju (7/27 i 7/30),organizirajući ih u šejtanovu stranku (hizbu’š-šejtan) kojom provodi svoju, šejtanskupolitiku prema vjernicima, zbijajući ih u stada i torove…

Dakle, prvi i posljednji cilj našeg neprijatelja, koji je veoma dobro organiziran kako za spoljašnje tako i za unutarnje napade, jeste naš iman, odnosno, njegovo sjedište – srce. Naš neprijatelj nastoji da iz našeg srca odstrani iman, a da ga ispuni imetkom, bogatstvom, položajem i drugim stvarima koje nam neće omogućiti vječnu sreću.

U tom slučaju, moramo odmah, bez imalo oklijevanja i gubljenja vremena, započeti unutarnju borbu. Ta borba neće trajati jedan mjesec, ili nekoliko godina, nego cijeli život… Moramo čuvati iman od stalnih napada i spasiti njegovo mjesto obitavanja – srce. To mjesto moramo učiniti slobodnom teritorijomi u njemu proglasiti vladavinu imana.

Dobra djela trebaju biti straža i čuvari srca, a njegova nutrina treba biti u stalnoj pripravnosti. Borba u našem unutarnjem svijetu treba se nastaviti sve dok smutnja ne nestane i dok samo Allahova vjera ne ostane. Poslije toga se država srca, koja je tu uspostavljena, treba prenijeti na druge ljude, zemlje, geografske prostore.

Zarobljeništvo je u nama samima…

Prvo su nas zarobili u našim srcima. Koji dio Zemlje možete spasiti sa okupiranim srcima i glavama? Iman je zarobljen u srcima. Bjelosvjetski silnici su nas prvo pogodili u naša srca. U takvoj sutuaciji naše ruke, oči, uši, razum i svijest nisu u vlasti imana. Izgubili su slobodu koju trebaju imati. Oduzeli su nam vlast imana i učinili nas bespomoćnim. Naše srce, koje je stvoreno da bude zgrada imana, postalo je njegov zatvor i kabur. Neprijatelji imana, koji su počeli sa tezom: “Vjera je oblik svijesti!”, uz pomoć svoje kulture, obrazovanja, medija i šejtanskih spletki uspjeli su da velikog diva (tj. iman) smjeste u Aladinovu svjetiljku.

Oni vrlo dobro znaju kolika je snaga imana. Znaju i to da ga niko ne može zaustaviti ukoliko se oslobodi mjesta u kojem je zatvoren. Zato i rade sve što je potrebno za njegovo zarobljavanje, ne odbacujući pomoć i žrtvovanje svojih šejtana. Oni iman ne vezuju javnim lancima. Njihovi lanci su ispod, nevidljivi i prefinjeni, a pojavljuju se kao umjetnost, kultura ili, pak, kao posljednje čudo tehnologije.

Ukoliko ste pronicljivi pa primjetite da je to lanac za zarobljenike, oni vas ovaj put uvjeravaju kako to nije ono što mislite, nego da su to narukvice koje vam poklanjaju veliki ljudi. Onoga ko im ne služi iz ljubavi, nastoje uposliti da im služi “u ime misije”, “u ime dobra” ili “u ime vjere”. Oni vrlo dobro znaju kako se iskorištava, jaše i stavlja tovar na druge.

Međutim, ukoliko uspijemo pokidati te lance, vidljive i nevidljive, vrijedne i bezvrijedne, tada će iman postati vid naših očiju, svjetlo našeg srca, snaga našeg bića i dokaz našeg jezika. Jednom rječju, iman će postati “iman”.

Prljavština je u nama. Prvo su uprljali našu nutrinu, pa tek onda zrak i okolinu. Oni nemaju čistače za naše nutrine. Ako i uspiju očistiti zrak, vodu i okolinu, oni nikada neće pokušati da očiste našu nutrinu. Naprotiv, još više će je zaprljati; svojim sistemima, obrazovanjima, sredstvima informisanja, kulturama, ikonama, kipovima, totemima. Ukoliko ne uspostavimo svoj poredak, oni će svoj poredak nereda uspostaviti i u našim srcima. To bi bila prava nesreća i propast.

Nemojte se bojati njihovog poretka kojeg su uspostavili nasiljem, rušenjem, paljenjem, vješanjem i sječom. Ne bojte se, jer silnici će sigurno saznati u kakvu muku će se uvaliti. (26/227) Ono čega se trebamo bojati jeste da oni svoj poredak smjeste u naše srce, da okupiraju glavni grad našeg bića i stave u svoju službu naše ruke, noge, oči, uši, mišiće i cijelo biće. Naprimjer, ja se ne bojim da će “zulum”, zvani kapitalizam, upravljati ekonomijom, nego se bojim da njegovi mikrobi ne uđu u naša srca i mijenjaju naš odgoj, ponašanje, razmišljanje, stavove i način života.

Zar nema takvih muslimana? Zar nema onih čija je vjera islam, a ponašanje kapitalističko? Zar nema onih koji su prihvatili islamsko vjerovanje, a usvojili kapitalistički odgoj? Ko zna, kada bi bolje preispitali svoje stavove i ponašanje, možda bi i sami sebe pronašli u toj skupini. Naprimjer, u to se ubraja naša sposobnost da jedni druge trošimo kao sitne pare; da radi lične dobiti iskorištavamo međusobnu ljubav, pažnju, znanje, iskrenost i pripadnost istoj strani ili Vjeri. U to se ubraja i naša želja da zbog svoje dobiti iskorištavamo i uzvišene islamske ciljeve. U svojoj nesreći mi koristimo čovjeka, ljude, pa čak i sebe kao osnovni kapital. U koristoljublju smo postali toliko lukavi i perfidni da u svoj kapital ubrajamo i Kur’an – Knjigu cijelog života, islam – sistem življenja i Vjerovjesnika (s.a.v.s.), koji nam život znači…

Dakle, to je ono čega se trebamo plašiti. Oni koriste sve raspoložive načine i sredstva kako bi svoj poredak smjestili u naša srca. Međutim, mi muslimani ne smijemo biti ravnodušni i zadovoljni njihovom okupacijom. Trebamo odbaciti sve ono što nam obećavaju od dunjaluka kao satisfakciju okupacije. Ne smijemo prećutno preći preko činjenice da će se naš iman grčiti u prljavštini, cviliti u zarobljeništvu i da će mu biti oduzeta vlast iz ruku. Moramo odbaciti svaku vrstu “širka”. I neka nas ne prevari “istina” sadržana u širku. Trebamo znati da je širk laž u kojoj ima istine.[1]Kada se ta istina odvoji od njega, on više nije širk, nego ilhād (otpadništvo od Vjere). I trebamo odbaciti sve lažne bogove. Nama je dovoljan naš Gospodar. Zar i Kur’an ne postavlja isto pitanje: Zar Allah nije dovoljan robu Svome?(39/36) Naravno da je dovoljan! Ako tako postupimo naš iman će postati slobodan, a kad postane slobodan, on će grmiti kao grom.

To ćemo uraditi tako što ćemo srce oprati suzama, koje će teći poput šumećeg potoka. Uradit ćemo to fikrom, zikrom, šukrom, irfanom, ihsanom, takvalukom. Dovom ćemo to uraditi.

Naravno, dovom koja je uzrok našeg postojanja:

Reci: ‘Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove!”

Dakle, dova je molba, poziv. Ako bude u skladu propisa, Uzvišeni će se odazvati. Mnogi od nas ne čine dovu, nego iz neznanja prizivaju prokletstvo (čine beddovu). Kako? – pitate se. Pa, tako što miješaju šejtana u taj posao, koji svojim parazitima – vesvesama remeti signale srca. Bolje rečeno, zato što mu omogućavaju da to radi.

Dakle, kada ostvarimo gore navedene vrijednosti, u našoj nutrini će se dogoditi revolucija, a u državi našeg srca će zavladati iman. Naše srce će postati “daru’l-islam” (kuća islama). U tu državu, bez granica i staleža, prihvatit ćemo cijeli islamski ummet. Niko neće ostati izvan naše države.

Na taj način ćemo postići jedinstvo (vahdet). Nećemo biti oni koji trguju jedinstvom, nego istinski monoteisti (muvahhidi) čije je srce dostojno Uzvišenog Allaha. Onome koji je Svom robu bliži od njegove vratne žile kucavicereći ćemo: “Izvoli!” “O Ti, koji Si čist od toga da Te može obuhvatiti mjesto! Izvoli, uđi u moje srce koje sam očistio istigfarima, oprao suzama, ukrasio zikrom i tesbihom, uredio ilmom, irfanom i hikmetom, i osvijetlio takvalukom i ihsanom!” Tada ćemo shvatiti stihove pjesnika:

Očisti srce od “drugih”da bi se Hakk u njemu
tedželli učinio

Sultan neće ući u dvorac dok se ne pripreme
njegove odaje!

A Junusu Emreu šaljemo selame. Našem Junusu, koji kaže:

Očisti kuću srca svoga,

jer samo u čistu kuću Voljeni dolazi!

Naravno, tada će Uzvišeni Allah udijeliti Svoju milost, pružiti Svoj oprost, spustiti smirenost od Sebe i utoliti našu glad Svojim prisustvom.

Tek tada će se ostvariti “čisto srce” (kalb-i selim), utihnuti bura u našoj nutrini i umiriti se okean našeg srca. Na taj način ćemo otkriti novi svijet u sebi:

Oni koji vjeruju i čija se srca smiruju kada Allaha spominju. Znajte da se samo spominjanjem Allaha srca smiruju! (13/28)

Eto, to je pobjeda i cilj “unutarnje borbe”. Osnovana je država srca. Kako god je potrebna borba za njeno osnivanje, isto tako je potrebna borba i za njeno očuvanje i prenošenje u spoljašnji svijet. Sada srce više neće stati, i vi ga ne možete zaustaviti. Vaša unutarnja sreća, koju ovdje nazivamo država srca, započet će sa aktivnostima prelaska u spoljašnji svijet u kojem živite. Ona će to činiti i bez da se savjetuje sa vama. Kada bi joj se suprotstavili vaši organi, i kada vaš razum ne bi prihvatao njena nastojanja, ona će ispuniti zadaću na svoj način. Znate da srce ne sluša logičke dokaze.

Jedna od sposobnosti takvog srca su basīret (oštroumnost) i ferāset (pronicljivost), dva najpreciznija i najsavršenija radara. Kur’an nas obavještava o još jednoj vrsti vida, pored vida očiju:

Ali oči nisu slijepe, već srca u grudima! (22/46)

Sa ovom vrstom radara možete prijatelju emitovati signale ljubavi bez obzira na njegovu udaljenost od vas. Posredstvom ovog radara možete prepoznati pravog vjernika u društvu kome su licemjerstvo (nifak) i odmetnutost od vjere (irtidad) postali sastavni dio prirode. Posredstvom njega ćete čitati Allahove ajete u kosmosu (51/20) i u vama samima (51/21); i usvojitiznanjeo njima. To znanje ćete usporediti sa ajetima Knjige, “Kitabu’l-mestūr”, i nakon što uvidite njihovu podudarnost, (pro)naći ćete “hikmet” (mudrost). Saznat ćete istinu Kur’ana Plemenitog: onaj kome je mudrost darovana – darovan je blagom neizmjernim. (2/269)

Tek tada će vaše srce prenositi mnoge emisije. Precizni radari će registrovati “nagrade” (sevabe) Neba i Zemlje i dokumentovati ih u arhivu. U tom slučaju nećete samo znati, nego ćete i spoznati (irfan); nećete samo gledati, nego i vidjeti (basiret).

Svaki ajet će u vama otkriti nova obzorja. Postat ćete onaj čije je srce Allah prostranim učinio i koji slijedi svjetlo od Gospodara svoga! (39/22) Posjedovat ćete mogućnosti koje su mnogo veće od telefona, telefaksa i drugih bežičnih naprava koje počinju sa “tele”. Tom preciznom napravom kontrolisat ćete svoju vezu sa Gospodarom i On će vas uvijek upozoravati, alarmirati vam…

Ovim radarom ćete moći čuti glas širkakoji je nečujniji od mravljih koraka i prepoznati nifāk (licemjerstvo) uprkos njegovim vještinama i raznim maskama za skrivanje lica. Kada vam do uha dopre ime vašega Gospodara, kazaljke na satu vašeg radara naglo će se pomjeriti, a kada se uče Njegovi ajeti, on će vas zaustaviti svojim zvukom: “cink!”, kao što se svako tijelo zaustavi pri udaru u zid dijamanta.

Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kada im se ajeti Njegovi kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (8/2)