Behram-efendijina džamija među najstarijim na području Banjaluke

Behram-efendijina ili Behram-begova džamija u banjalučkom naselju Novoselija, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, prema mnogim podacima najstarija je džamija na ovom području.

Sagradio ju je Behram-efendija 1560. godne, a pod zaštitom države, osim same džamije, su kuija – podzemna prostorija za ibadet, turbe Behram-efendije, mekteb, harem, kao i česma, kapija i kameni zid koji ograđuje kompleks džamije.

“Behram efendija bio je imam ovog džemata i ovu džamiju je sagradio prije svega drugoga što se gradilo. Po mnogim podacima, ovo je najstarija džamija na ovom području, starija čak i od Ferhadije džamije koju mi poznajemo kao jednu od najstarijih džamija”, ispričao je ekipi Anadolu Agency (AA) Muhidin Mustafić, imam džemata Novoselije u kojem osim Behram-efendijine postoje još tri džamije.

U odluci o proglašenju kompleksa Behram-efendijine džamije nacionalnim spomenikom navodi se da je po narodnoj legendi osnivač bio Behram efendija, koji je došao iz Đumiša iz Anadolije, po čemu je dobio i prezime Đumišić.

“Behram efendija bio je pisar, prevodilac, te je takođe od ove džamije napravio stjecište kultura, znanja, prevoda knjiga koje je sam preveo i koje je sakupio od drugih učenjaka, pisara. Te knjige su mogli da čitaju svi koji su živjeli na ovom području, ova džamija nije samo bila utočište muslimanima nego svima koji su tada živjeli i želili nešto da nauče”, kazao je Mustafić.

Prema njegovim riječima, neki od prepisa i knjiga mogu se još uvijek pronaći u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a neki i u biblioteci u muftiluku Banjaluke.

“U potpunosti je džamija sačuvala svoj osnovni izgled, a što se tiče onoga što je ostalo od njezine primarne konstrukcije je 50 do 70 posto kamenih zidova koji stoje i nastavljena je gradnja na njih u renoviranju 2006. godine, kada je ponovo otvarana nakon spaljivanja 1993. godine. Osim toga, ostala je i greda, koja stoji iako je izgorila. S namjerom je nismo htjeli skloniti jer je ostala jaka, njezina nosivost nije narušena,  ali i kao škola svima nama da ne bismo dozvolili ni jedni ni drugi da se nešto slično ponavlja. Ostalo je takođe i mjesto na kojem je ukopan i sahranjen Behram efendija, njegovo turbe. Sam nadgrobni dio spomenika je uništen nakon spaljivanja džamije, međutim, donji dio, u kojem se nalazi sam Behram efendija, mezar, je ostao netaknut”, ispričao je Muhidin Mustafić.

Naglasio je da je ostala i kuija, koja se nalazi s desne strane džamije.

“To je prostor koji je specifičan za ovu džamiju, koji je sagradio Behram efendija da bi se u njemu provodilo više vremena za molitvu Bogu, za posebne želje koje su ljudi želili da upute svome Gospodaru”, objasnio je Mustafić.

Iznad malih drvenih vrata džamije i danas se nalazi natpis kakav je, prema podacima Komisije očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 1637. godine napisao sam osnivač, a čiji je prevod: “Pisao sam knjige cijeli život i kroz cijeli dan, a doći će vrijeme i one će se prodavati bud zašto.”

Kroz istoriju, osim obnove nakon spaljivanja, nisu zabilježene veće obnove objekta.

“Dosta munara je popucalo prilikom zemljotresa u Banjaluci, međutim ova džamija je imala, kao i sada, drvenu munaru koja se oduprla, jer su pokretnije od zidanih i kamenih”, kazao je Mustafić.

Prema njegovim riječima, ova džamija imala je veliki značaj za stanovništvo kroz prethodne vijekove.

“Povodeći se za primjerom Muhammeda a.s., Behram efendija je želio da izgradi džamiju kako bi sa njom pokrenuo izgradnju zajednice, izgradnju ljudi. Simbol podizanja munara i džamija kod nas simbolizira podizanje čovjeka kao uspravnog, čovjeka sa svojim pravima, čovjeka koji želi da napreduje i da se uzdiže koliko u duhovnom, tako i u fizičkom svjetlu. Naravno, munara simbolizira uzdizanje još više ka nebeskim sferama, ka Bogu uzvišenom, i ona pokreće sastavljanje ljudi. Džamija je jedan dio izvedenice riječi džemat, a džemat znači zajednica, upravo to je i značaj džamije i tada, a i danas ona znači to isto”, kazao je Mustafić.

Žao mu je što je u džematu Novoselija sve manje ljudi, ali dodaje da veoma ponosan na svoje džematlije.

“Nažalost, kao što znamo i svjedoci smo sve većeg broja ljudi koji odlaze s ovih prostora. Takođe, problem današnjeg vremena jeste povećanje mortaliteta, a smanjenje nataliteta, to je iz godine u godinu sve više i više. U ovom džematu sve je manje i manje ljudi. Međutim, mogu da kažem da sam ponosan sa svojim džematlijama, koji iako ih dosta živi van granica BiHm trude se da što više vremena, godišnjih odmora, dođu i provedu u svome džematu, da posjećuju svoje džamije, da dođu na namaz, na molitvu, da dođu sa nama. Iako su dragocjena ta vremena njima da bi otišli negdje drugo – oni dolaze u svoj rodni kraj. Nadati se nekim boljim vremenima, boljim mogućnostima, kada ćemo moći bolje da razvijamo svoju zajednicu kao zajednicu ljudi, kao zajednicu čovječanstva i muslimana na ovom području gdje bismo mogli da budemo uzorni građani, primjer kao što smo to i prije, stoljećima, bili, ali znamo da je teško vrijeme, nadamo se boljim vremenima, nadamo se boljim mogućnostima”, kazao je Muhidin Mustafić.