Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Banjalučki boj 1737. – Odbrana Bosne započela je prije zvaničnog rata (1)

Banjalučki boj 1737. – Odbrana Bosne započela je prije zvaničnog rata (1)

Neposredno prije zvanične objave rata 14. jula 1737. godine Bosanski ejalet se našao u opasnosti. Razlog tome bilo je stacioniranje austrijskih oružanih snaga na području Pakraca u cilju što organiziranijeg i uspješnijeg upada u Bosnu. Ukupne vojnih snaga koje su trebale da upadnu u Bosni sa ciljem što bržeg zauzimanja Banja Luke iznosio je 16 257 ljudi po podacima koje iznosi Adem Handžić.  Vrhovni komadant zadužen za što hitnije provođenje operacije u Bosni bio je princ Josip Hildburghausen čij je zadatak bio da sa svojim trupama dođe prvo do Gradiške u Hrvatskoj, a onda nakon prelaska rijeke Save do Bosanske Gradiške. Bez ozbiljnijeg otpora austrijske snage došle su dalje do sela Jurkovići-Bukovica, a ponešene početnim uspjesima mislili su da će veoma brzo ostvariti svoj prvobitni cilj, upada u Banja Luku.

Salih-aga u susret Austrijancima

Kako su branioci Banja Luke znali za neposrednu opasnost, odlučili su se da napadače dočekaju izvan svoga grada. Naime, Salih-aga banjalučki vicekapetan sa dijelom svoje vojske. Susret dvije sukobljene vojske desio se kod sela Jurkovići, a iako je austrijska vojska dolazila sa tri strane, Salih-aga ih je sa svojom vojskom spremno dočekao. Dolaskom carskih trupa započeala je jedna veoma teška borba za obje sukobljene strane. U početku su branioci imali većih uspjeha nad austrijskim vojnicima, što je naravno, otežalo dalje napredovanje ove formacije prema Banja Luci. Koliko je bitka kod Jerkovića bila važna za obje vojske govori i direktno sučeljavanje predvodnika ove bitke. Fedmaršal Muffling i Salih-aga u jednom trenutku su se našli jedan nasuprot drugog, a u konačnici se ovaj trenutak pokazao kobnim za obojicu vojnih zapovjednika. U prilog ovoj činjenici govori to da su nakon međusobne borbe oni okončali svoj život. Naime, prvo je nakon ranjavanja podlegao Salih-paša, dok je njegov suparnik Muffling, sa bojnog polja prebačen u Požegu, gdje je nakon dva dana izgubio i posljednju ovozemaljsku borbu, borbu za život. Iako su na početku bošnjačke snage predvođene Salih-agom bile u prednosti, njegovom smrću situacija na bojnom polju se znatno promjenila. Također, nakon promjene austrijskog vojnog zapovjednika na čije mjesto je došao izvjesni general Goldy, austrijske snage su pojačale svoju ofanzivu, što je u konačnici dovelo do toga da austrijanci dođu pred odlučujuću pobjedu u sukobu kod Jerkovića.

Povlačenje u Banja Luku

Nakon veće ofanzive austrijske vojske, bilo je jasno da će bitka kod Jerkovića ipak na kraju biti završena u njihovu korist. Pogibijom Salih-age bošnjački vojnici značajno su oslabili što je bio jedan od glavnih razloga za ovakav ishod. Nakon poraza, koji ipak nije bio u razmjerima koje su Austrijanci priželjkivali, braniocima nije ništa drugo preostalo nego da se vrate u Banja Luku, kako bi se što bolje spremili za sada već izglednu opsadu ovog grada. Cilj je bio sačuvati banjalučku tvrđavu od protivnika, pa je većina vojnika upravo tu bila stacionirana. Pobjeda Austrije u bici kod Jerkovića za branioce Banja Luke značio je period neizvjesnosti, ali i povećanog opreza kako se poraz kod Jerkovića ne bi ponovio.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top