Asim Pušina za tri godine naučio Kur’an napamet iako je bio slijep
Koliko Bošnjaka je čulo za ime Asima Pušine (preselio na Ahiret 1981. godine), a koji je naučio čitav Kur’an napamet iako je bio slijep? Nažalost, vrlo malo pažnje posvećujemo našim velikanima iz prošlosti, iako iz njihovih života možemo izvući mnoštvo pouka.
Ovaj kratki tekst je samo mali osvrt na veliku ljubav koju su naši časni preci gajili prema Allahovoj Knjizi Kur’anu, a koja bi nama trebala poslužiti kao inspiracija da nastavimo njihovim časnim stopama.
Na početku, treba istaći da su u periodu između 1918. i 1930. godine učenje Kur’ana napamet u Sarajevu završili slijedeći hafizi: Ibrahim Proho, Ibrahim Trebinjac, Akif Handžić, Mustafa Sahačić, Sulejman Muharemagić, Ismail Fazlić, Emin Bilić, Omer Mušić i braća Osman i Husein Merhemić.
Jedan od njih, Ismail Fazlić (1909-1985) je bio muhaffiz slijepom hafizu Asimu Pušini. Inače, hafiz Fazlić je bio dugogodišnji imam i hatib Čekrekči Muslihuddin džamije. Hifz je počeo učiti pred imamom Mustafom-ef. Derviševićem, a nastavio pred čuvenim hafizom Šakirom-ef. Tuzlom. Zanimljivo je spomenuti da je hafiz Fazlić, na podsticaj Mehmeda-ef. Handžića, izvršio popis hafiza koji su živjeli u Sarajevu od 1878. do 1942. godine. Obišao je sva mezarja u gradu da bi ustanovio kad je koji hafiz živio. Na osnovu njegovih podataka, Handžić je u listu El-Hidaje objavio članak pod naslovom „Pamćenje Kur’ana kod napamet i hafizi u Sarajevu od 1878. do danas“ (El-Hidaje, godina V/1941-42., br. 8-10, str. 193-204.)
Asim-ef. Pušina je upravo od svog muhaffiza naslijedio ljubav prema učenju Allahove Knjige. Iako su živjeli u veoma burnim vremenima i teškim uvjetima, to ih nije spriječilo da dijele ljubav prema svome dinu i da nesebično rade na širenju kur’anskog svjetla među svojim narodom. Hafiz Pušina je nakon tri godine učenja završio hifz pred svojim muhaffizom Fazlićem, a prema riječima hafiza Mahmuda Traljića ostao je upamćen po veoma jakom i čvrstom hifzu. (1)
Subhanallah, zamislimo se nad našim stanjem. Hafiza Asima Pušinu njegovi zdravstveni problemi nisu spriječili da život posveti učenju Allahove Knjige, iako zbog problema s vidom nikada nije naučio čitati ni pisati. Gdje smo mi od njegovog primjera, iako smo i zdraviji i dunjalučki imućniji nego što je on bio? Imamo li mi srce poput njegovog koje je kucalo za Kur’an, ili su naša srca vezana za druge stvari pa ne nalazimo u nama želju za učenjem Božijeg Govora? Neka svako od nas odgovori za sebe, i znajmo da ćemo sigurno biti pitani za blagodati koje nismo iskoristili da se Uzvišenom približimo.
Na kraju, vrijedi istaći da slučaj hafiza Pušine, rahmetullahi alejhi, nije usamljen na našim prostorima. U Bosni i Hercegovini je živio znatan broj Čuvara Božje Objave koji su znali cijeli Kur’an napamet, a pri tome su bili slijepi. Spomenut ćemo imena samo nekolicine njihovih imena zabilježenih u analima historije, doveći Uzvišenom da im podari najveće deredže u Džennetu (2):
– Alija, sin Ebu Bekrov (u. 1876.),
– Šakir-ef. Muhibić (u. 1881.)
– Mustafa-ef. Vučjaković (u. 1881.),
– Ahmed-ef. Temim (u. 1929.),
– Bajram Lekić (1944.),
– Sulejman-ef. Repak (u. 1964.),
– Mustafa-ef. Snaga (u. 1975.),
– Halil-ef. Repak (u. 1978.),
– Ali Osman-ef. Smajić.
___________________________________________
Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998.
Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i IC El-Kalem, Sarajevo, 2011.
Piše: Nedim Botić
minber.ba
