Ashabi koji su umrli kao muhadžiri u Abesiniji – nisu dočekali pobjedu islama, ali su ostvarili svoj cilj

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Džamija ”El-Nedžaši” ili džamija ”Negus” je jedna od najpoznatijih islamskih građevina koja se nalazi na Rogu Afrike. Ova džamija nalazi se u istoimenom selu El-Nedžaši ili Negus, 45 km sjeverno od grada Mecele, glavnog grada regije Tigray u Etiopiji.

Selo Negus (El-Nedžaši) smatra se prvim mjestom koje je upoznalo i primilo islam u Africi, u vrijeme hidžre ashaba, radijallahu anhum, u Abesiniju, pete godine po poslanstvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 615. godine nove ere. Njih je primio i ugostio Ashama ibn Abjar El-Nedžaši, kralj Abesinije, odbivši ih predati Amr ibn Asu, tadašnjem izaslaniku Kurejšija.

Pored džamije u ovom selu nalazi se kabur kralja El-Nedžašija koji je također primio islam i kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu u odsutnosti, rekavši: ”Umro je danas dobri čovjek (El-Neždaši), pa ustanite da mu klanjamo dženazu” (El-Buhari), kao i mezarje petnaest ashaba (deset muškaraca i pet žena), prvih muhadžira, koji su umrli u Abesiniji.

Ovi ashabi i ashabijke su umrli na početku puta islama, ostavljajući za sobom svoje domove, imetak i djecu, a noseći sa sobom svoju vjeru, nakon što su bili podvrgnuti mučenju i zlostavljanju od strane Kurejšija.

Umrli su u vrijeme kada su muslimani bili slabi, malobrojni, obespravljeni, i kada su bili pravi tuđinci. Umrli su nevidjevši pobjedu, slavu i ponos islama i muslimana.

Umrli su, a nisu vidjeli svog voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ruši idole u Mekki, nakon njezinog oslobođenja, niti su vidjeli Halida ibn Velida, radijallahu anhu, kako sa muslimanskom vojskom pobjeđuje moćnu perzijsku i bizantijsku vojsku, i kako ruši dva moćna carstva i imperije.

Nisu vidjeli muslimanska osvajanja Sinda, Indije i Endelusa, niti su u svojim snovima zamišljali da će Mekka, iz koje su protjerani, postati mjesto koje danas posjećuje milione muslimana iz svih krajeva svijeta, pa tako i iz Abesinije ili Eritreje u kojoj su oni okončali svoj dunjalučki život, kako bi obavili hadž.

I, naravno, to im i nije bila briga, niti im smeta što sve to nisu vidjeli i doživjeli, dok god su kročili stazom islama. Saburali su izvjesno vrijeme na iskušenjima i nedaćama na ovom svijetu, da bi uslijedio dugi odmor i vječni užitak na Ahiretu.

Njihov cilj je bio Allahovo zadovljstvo i džennetske bašče prostrane kao nebesa i Zemlja, i oni su svoj cilj ostvarili.(saff.ba)

akos.ba