ANALIZA – Novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini?

Mnogi u Bosni bili su vrlo iznenađeni kada je istraživački novinski portal “Istraga“ objavio tekst u posljednjoj sedmici 2020. godine, tvrdeći da Njemačka želi zamijeniti Valentina Inzka, austrijskog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH). Ured visokog predstavnika (OHR) utvrđen je prema Dejtonskom mirovnom sporazumu kako bi nadzirao “civilnu provedbu“ mirovnog sporazuma. Najmoćnija međunarodna institucija u BiH, OHR je igrao istaknutu ulogu u procesu izgradnje institucija u BiH u nedavnoj prošlosti. Međutim, od početka vladavine kancelarke Angele Merkel, uloga OHR-a u velikoj je mjeri svedena na izražavanje zabrinutosti zbog sve odvažnijih pokušaja srpskih separatista i hrvatskih političara da podriju mir i stabilnost zemlje.

Nedavne vijesti bile su iznenađujuće iz više razloga. Prvo, bilo je očito da Njemačka radi iza leđa ostalih članica NATO-a i Evropske unije iz Quinte (neformalne grupe članica NATO-a, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Francusku i Italiju), kako bi preuzela politiku EU u regiji. Drugo i što je još važnije, otkriveno je da je Njemačka sklopila odvojeni dogovor s Rusijom kako bi dobila odobrenje te zemlje za imenovanje novog visokog predstavnika. Budući da su ruski zvaničnici radili na potkopavanju kredibiliteta OHR-a više od jedne decenije, opetovano pozivajući na njegovo zatvaranje, zasigurno je zabrinjavajuće šta bi takav sporazum baziran na pravilu ’usluga za uslugu’ mogao podrazumijevati.

Da stvar bude još gora, dogovor je otkriven nakon nedavne kontroverzne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Bosni i Hercegovini. Konačno, Christian Schmidt, čovjek koji bi trebao biti novi visoki predstavnik, mnogima se čini sumnjivim izborom. Pored toga što je etiketiran kao ’Russland-Versteher’ (doslovno, onaj koji razumije Rusiju), ima snažne veze i s vladajućim hrvatskim nacionalističkim strankama u Hrvatskoj i BiH. Ustvari, kao njemački zvaničnik, odlikovan je Ordenom Ante Starčevića – hrvatskom državnom čašću kojom su ranije odlikovane političke i vojne ličnosti, od kojih je neke Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio krivima za zločine protiv čovječnosti.

Nakon samo nekoliko dana, početni izvještaj koji je objavio portal “Istraga” potvrdio je njemački dnevnik “Tageszeitung”, kao i ugledni njemački novinar i stručnjak za Balkan Michael Martens. Martens je kasnije tvitovao da su najveće prijetnje miru u BiH “ustavna rješenja nametnuta od SAD-a” koja ne bi uspjela pored protivljenja EU. Jasno se uviđa preventivno odbacivanje očekivanog povratka američkog prisustva u BiH pod vodstvom Joea Bidena, što opet reflektuje intelektualnu klimu u uredu kancelarke. Zanimljivo je da dok njemački zvaničnici podcjenjuju američko prisustvo u regiji, njemačka vlada istovremeno troši milione na lobiranje kako bi zadržala američko vojno prisustvo u Njemačkoj. Ovdje bi trebalo važiti isto pravilo, pa je stoga definitivno nejasno kako američka vojna i politička prisutnost istovremeno predstavlja sigurnosnu prednost za Njemačku, a “prijetnju miru” u Bosni i Hercegovini.

Njemački napor za postavljanjem novog visokog predstavnika dešava se u pozadini, naizgled, upornijeg nastojanja EU-a da isključi britanske snage iz vojne misije ALTHEA u BiH. Britanski kontingent ovih snaga – poznat kao “Snage preko horizonta” – bio je postrojba veličine bataljona, spremna za brzo raspoređivanje u slučaju potrebe. Uprkos efikasnosti snaga kao faktora odvraćanja, one više nisu dio misije. Mir u Bosni i Hercegovini ponovo je u rukama zemalja koje su nasilje 1990-tih godina smatrale “humanitarnim“ pitanjem i slijedile su politike “suzdržavanja“, iako suočene s nasiljem genocida.

Njemačka nije nužno dobronamjerno djelovala u Bosni i Hercegovini – barem tokom posljednje decenije. Uzastopne vlade Angele Merkel doprinijele su gušenju napretka BiH kao liberalne i građanske demokratije, promovišući uvjerenje da lijek za bolesti zemlje leži u većoj segregaciji i više apartheida. Njemačka je također stimulisala jedan od najrazornijih odljeva mozgova iz BiH u historiji zemlje, iskoristivši kvalifikovanu stranu radnu snagu, namjerno na štetu BiH koja je teško stekla svoj ljudski kapital. Ogroman pritisak njemačkog tržišta rada ugrozio bi čak i mnogo snažnije ekonomije. Iako su građani BiH dočekani raširenih ruku među evropsku radnu snagu, njihova je zemlja i dalje potisnuta na krajnje rubove evropske periferije. Ova dinamika funkcionira poput začaranog kruga: isključenje iz Evropske zajednice vodi nefunkcionalnosti; nefunkcionalnost rađa beznađe; beznađe tjera sve više kvalifikovanih mladića i djevojaka da napuste svoju zemlju i odlaze u Njemačku.

Posljednji njemački potez dolazi samo nekoliko sedmica prije nego što je Joe Biden položio zakletvu kao novi predsjednik SAD-a. Usred rasprostranjenog iščekivanja da će Bidenova administracija zauzeti robusniji pristup prema Balkanu, nedavni njemački postupci djeluju kao brzoplet i preuranjen pokušaj sprječavanja budućih američkih inicijativa u regiji ili pokušaja ustavne reforme. Također je primjetan i ruski faktor koji čitavoj sagi daje dojam igara velikih sila nad sferama utjecaja. Neki bosanski komentatori čak su ovaj najnoviji aranžman nazvali “Pakt Molotov-Ribbentrop 2.0”. Ono što ovoj analogiji nedostaje u preciznosti, nadoknađuje svojim potencijalom da osnaži lokalne apetite za teritorijalne nagodbe. Kako se politički, ekonomski i socijalni uvjeti u regiji i dalje pogoršavaju, vrijedi podsjetiti Evropu na jednostavnu historijsku istinu: povlađivanje ne funkcioniše. Nije uspjelo u 1990-tim. Nije uspjelo u 1940-tim godinama. A povlađivanje preporođenim srpskim i hrvatskih nacionalizmima danas sigurno neće dati rezultat.

* Mišljenja izražena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).

Dr. Emir Suljagić je direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Honorarni je predavač na Odsjeku za međunarodne odnose Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS). Suljagić je i autor dvije knjige: “Etničko čišćenje: politika i nasilje – srpska kampanja etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji“ i “Razglednica iz groba“

Reuf Bajrović je bivši ministar energetike u Federaciji Bosne i Hercegovine, a trenutno je kopredsjedavajući Američko – evropske alijanse, think tanka sa sjedištem u Washingtonu

Akos.ba