Amila Buturović istražila nepoznate eksponate Zemaljskog muzeja: Slojeviti svijet ezoterije i osmanske kulturne baštine
Tim Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u svom bogatom fundusu pronašao je eksponate koji do sada nikada nisu prezentirani javnosti. Zapravo, ne zna se ni ko ih je, ni kada su doneseni u muzej
Tim Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u svom bogatom fundusu pronašao je eksponate koji do sada nikada nisu prezentirani javnosti. Zapravo, ne zna se ni ko ih je, ni kada su doneseni u muzej, javlja Anadolu.
Čast da ih istraži pripala je Sarajki Amili Buturović, redovnoj profesorici historije religije i kulture na Odjelu za humanističke nauke na Univerzitetu York u Torontu, sa specijalizacijom u oblasti Islamistike.
U rodnom gradu, diplomirala je na odjelu za Orijentalistiku, a onda magistrirala i doktorirala na Institutu za Islamistiku na McGill univerzitetu u Montrealu. Njen naučnoistraživački rad pokriva pitanja veze između kulture i religije, mističnih učenja, kulture smrti i zdravlja, te prijenosa znanja u premodernom periodu.
Trenutno istražuje međukonfesionalnu kulturu zdravlja sa fokusom na ezoterične priručnike i okultno korištenje hamajlija, talismana i bilja u osmanskoj Bosni.
Vi ste se prvi upustili u istraživačku avanturu. Šta ste otkrili, kakvi eksponati su u pitanju? Ko je još pored Vas bio u istraživačkom timu?
BUTUROVIĆ: U pitanju su predmeti pohranjeni u Zemaljskom muzeju koji su vezani za ezoteričnu tradiciju i okultnu praksu iz premodernog perioda u Bosni i Hercegovini. Oni uključuju zapise i hamajlije koji su dio svakodnevnog života diljem BiH, ali i kompleksne talismane koji razotkrivaju vizuelne i narativne predstave kosmosa, astronomiju, astrologiju, numerologiju i mistička učenja stoljećima prisutna u našim krajevima.
Prvenstveno sam zahvalna dr. Mirsadu Sijariću i etnološkom timu iz Zemaljskog Muzeja koji mi je omogućio da budem prva koja prilazi ovoj tematici i ovim artefaktima kroz sistematičan teorijski i metodološki interdisciplinaran način. Neki važni i rijetki primjeri među njima datiraju iz srednjovjekovnog doba, ali većina je nastala u osmanskom periodu i svjedoči o kompleksnoj tradiciji i praksi u BiH koja se prožima kroz mnoge sfere privatnog i javnog života bez obzira na vjerske, rodne, ekonomske i sociopolitičke kategorije pripadnosti. Svi ovi predmeti su pohranjeni u Muzeju više od stotinu godina, znači otkako su postali dio njegovog fundusa. Rijetki, vrijedni, višejezični i formirani kroz rizomatsku obrednu i intelektualnu genealogiju, oni ukazuju na dinamičan prijenos znanja kroz nekolikogeografskih, imperijalnih i kulturnih zona.
Artefakti na koje se fokusiramo variraju od jednostavnih i svakodnevnih do izuzetno složenih, što žanrovski tako i simbolički. Najsloženiji su velika talismanska platna koja potiču iz duge i veoma bogate prakse islamske ezoterije i koja su glavni fokus ovog istraživanja. Na tim platnima se isprepliću kompleksni kriptogrami, vjerski simboli, kuranski ajeti i neobične dove, detaljne astrološke i narativne predstave vidljivih i nevidljivih svjetova, te kaligrafski i dekorativni elementi. Slojeviti su, znači, i po formi i po sadržaju. Od prvog susreta s njima sam shvatila da im se mora pristupiti metodično, kroz detaljnu obradu i kontekstualnu analizu, kako bi se njihova vrijednost razumjela ne samo lateralno, u smislu naše kulturne baštine, nego i kroz činjenicu da su ona dragocjen arhivski dokument za šira naučna istraživanja ovog žanra ezoterične prakse. Zbog toga sam uputila poziv jednom od najvećih svjetskih stručnjaka za historiju islamske ezoterije, Dr. Binku Hallumu iz Nacionalne biblioteke Velike Britanije, koji se entuzijastično uključio u istraživački proces kada je shvatio o kakvim predmetima je riječ. Naša dosadašnja istraživanja su nas usmjerila u nekoliko oblasti intelektualne tradicije i društvene historije, a geografski veoma široko od Balkana do Južne Azije, tako da je istraživanje postala velika i zanimljiva avantura pronalaženja i povezivanja tačaka koji sačinjavaju slojeviti svijet ezoterije i osmanske kulturne baštine u BiH.
Direktor Zemaljskog muzeja, Mirsad Sijarić, jednom prilikom je kazao da su u pitanju eksponati koji su po svojoj vrijednosti u rangu Hagade, te svjedoče o bosanskom čovjeku koji je raspolagao nevjerovatnim znanjem, a čak je poznavao i nauke koje nisu bile svojstvene za tadašnje vrijeme.
BUTUROVIĆ: Sarajevska Hagada je jedinstvena ne zbog toga što je jedini tekst tog tipa, nego što, između ostalog, ukazuje na bogatstvo i raznolikost jevrejske kulturne baštine u okviru srednjovjekovne pisane i likovne tradicije južne Evrope, te oslikava putanje kulturnih kontakata španskih Jevreja prije izgnanstva, i poslije na putu iz Španije preko Italije do osmanske Bosne. Tako i ovi talismani koji su, za razliku od Hagade, nastali na našem tlu, jednako fascinantno predočavaju do koje mjere je u našim krajevima postojao kontakt raznih kultura, specifično onih koje su vezane za ezoterijsku misao i praksu. Prema ovim predanjima, mi i svijet činimo jedinstvo, i sve što se dešava u nama je odraz svijeta izvan nas. Ezoterijskoj teoriji i praksi je za cilj bila duhovna spoznaja i istinska povezanost između fizičkih i metafizičkih sistema značenja. Ti sistemi su se dugovjekovno razrađivali u okviru indijske, starogrčke, staroperzijske, arapske, osmanske misli. Znači, tradicija je izuzetno eklektična i širokog spektra, ali je istovremeno i lokalna, tj. bosanska u svojoj provenijenciji i upotrebi.
Koja je bila svrha eksponata, ko su bili njihovi kreatori, a ko korisnici. Postoje li još negdje u svijetu slični primjerci?
BUTUROVIĆ: Ezoterijska učenja se aktiviraju kroz razne djelatnosti, od alhemije i astrologije do talismanske prakse (sadašnja astrologija je simplificirana i popularizovana verzija mnogo kompleksnije nauke o zvijezdama iz premodernog doba, op.a.). Pošto je primarna postavka ezoterije da se istinsko znanje doseže unutarnjim spoznajama, a ne samo empirijskim radom i racionalnim argumentima, za njenu praksu su vezani ljudi koji imaju duhovni autoritet. U svakodnevnoj praksi, kod nas u zapise pisali i hamajlije spravljali hodže i svećenici, ali kompleksne talismane su radili ljudi koji su unutarnjim prosvjetljenjem i obrednom disciplinom imali široka znanja astronomije, matematike, hagiografije, Kur’anske egzegeze, alhemije, a uz to su imali i nadahnuće koje je rezultat prenosa mističkog znanja i zanata među određenim sljedbenicima. Oni su kroz to znanje i nadahnuće pronalazili smisao između pojava i događaja vezanih za ovozemaljski život pa su koristili znanstvene i gnostičke metode da sastave kompleksne talismanske dijagrame. Kod nas se to uglavnom vezalo za sufijsku tradiciju, ali ne među svim sufijama, nego isključivo među stručnjacima posvećenim toj djelatnosti. Talismani nisu nikada potpisani, pa se ne zna njihovo autorstvo, iako se ono može naslutiti ili pretpostaviti iz drugih izvora.
Korisnici ovih talismana pripadali su svim sferama života i svim vjerskim skupinama. Ako govorimo o cjelovitoj kolekciji ovih predmeta iz Muzeja, svjedočimo o tada općeprisutnoj potrebi za zaštitom od neizvjesnosti i somatskih, psiholoških, zdravstvenih i društvenih nedaća. Što je veoma važno, mnogi predmeti oblikom i sadržajem ukazuju na međusobno oslanjanje i podršku te su predstavljali izvjestan oblik premodernog međureligijskog dijaloga između muslimana, pravoslavaca, katolika i židova, koji su se povjeravali mudracima s ovih prostora i računali često na njihovu pomoć, često bez obzira na vjersku pripadnost. Mnogi pisani tekstovi iz tog perioda zapažaju tu uvezanost, pa je izuzetno bitno imati primjere iz materijalne kulture kao ilustraciju i dokaze ovih interakcija. Što se tiče velikih talismana, oni su bili upućeni klijenteli koja je vjerovatno pripadala višem društvenom sloju i profesionalno bila vezana za velika putovanja, izlaganja nepoznatom, mogućim sukobima i političkim turbulencijama, pa je zahtijevala mnogo “obimniju“ zaštitu. Mnogima je bilo važno naći smisao u nejasnim pojavama i događajima vezanim za ovozemaljski život, i ovo je bio način traženja i pronalaženja tog smisla i zaštite od besmisla.
Kada ćete javnosti prezentirati eksponate?
BUTUROVIĆ: Trenutno se bavimo akutnim pitanjem konzervacije eksponata, a za to se oslanjamo na svjetske i domaće eksperte. Neizmjerno smo zahvalni da je vodeća svjetska konzervatorica tekstila Dr. Fenella France,koja je članica Savjeta za zaštitu historijskog naslijeđa Sjedinjenih Američkih Država, te predvodi Odjel za istraživanje zaštite artefakata pri Library of Congress i Muzeju Smithsonian u Washingtonu, prihvatila da procijeni i odredi proces njihove konzervacije. U isto vrijeme, sastavili smo izvrstan iskusan i interdisciplinarni stručni tim za produkciju izložbe, predvođen direktorom Muzeja dr. Mirsadom Sijarićem. Sada radimo na planiranju izložbe kojoj je za cilj predstaviti ove izuzetne nalaze kao i širi kontekst ezoterijske prakse u Bosni i Hercegovini. To uključuje i kreiranje edukativnog segmenta usmjerenog na interaktivni angažman publike. Izložbom želimo predočiti sve važne elemente ovih artefakata, naglasiti njihov značaj kao kulturne baštine, njihovu relevantnost za razumijevanje ezoterijske misli i okultne prakse u premodernom Balkanu, Evropi i Osmanskom carstvu i animirati posjetioce da vide u novom svjetlu intelektualno i obredno prisustvo ove tradicije u pisanoj i materijalnoj kulturi BiH. Na kraju, svi mi tražimo smisao života, zdravlja, ljubavi, međuljudskih odnosa na razne načine, kroz svjetovna i vjerska učenja i vrijednosti, kroz umjetnost, socijalne mreže i samoispitivanja. Ovo što ovi artefakti predstavljaju je jedan od fascinantnih načina pronalaženja tog smisla. Sigurna sam da će svako u publici u ovoj izložbi pronaći bar jedan dio s kojim će osjetiti posebnu vezu sa vlastitim iskustvom, bilo u sadržaju, formi ili estetskoj predstavi ovih neobičnih i vrijednih artefakta, ali i da će svi sa ponosom ponijeti nova saznanja o raznolikosti i izuzetnom bogatstvu našeg kulturnog blaga.
akos.ba
