Ako od djeteta hoćete istinu, nemojte da ga lažete

Ako vaše dijete laže, to znači ili da vas se plaši, ili da vas podražava. Ako od djeteta hoćete istinu, nemojte da ga lažete. Ova preporuka nije moralne prirode, jer svi mi povremeno lažemo.

Ponekad lažemo da ne bismo povrijedili nečija osjećanja, a naravno, lažemo i o sebi, kad nas optužuju za egoizam ili uobraženost. Umjesto da djetetu kažete: “Mamu boli glava! Budi miran!” – bilo bi bolje i poštenije da viknete “Prestani sa tom galamom!” Međutim, to možete slobodno da kažete samo ako vas se djeca ne plaše.

Za porodičnu laž imaju dva motiva: nastojanje da se dijete lijepo ponaša i želja da mu se ureže u svijest roditeljska savršenost. Koliko će očeva i nastavnika istinito odgovoriti na ova pitanja : “Da li si se ikad napio? Da li si ikad psovao?” Upravo strah od ovakvih dječijih pitanja čini roditelje licemjerima.

U društvu punom laži, roditelju je izuzetno teško da bude pošten. Lažući, roditelji pokazuju nevjerovatno neznanje u pogledu štete koju nanose djetetu. Oni mogu da nanesu toliku štetu svojim lažima i zabranama, zato što su osjećanja neuporedivo važnija od znanja. Oštećenje više trpi djetinje srce nego glava.

Aleksandar S. Nil, Slobodna deca Samerhila

Detinjarije.com