Ako izgovoriš Bosna …
Ako izgovoriš Bosna …
Vidjet ćeš zvijezdu na vrhu Maglića
carski jorgovan što samo na Prenju cvate
vidjet ćeš Neretvu poslije kiše kao majčino mlijeko
I Bosnu, rijeku neudatu što Crnom moru teče bez carevića
vidjet ćeš raseljene i tužne u čežnji da se vrate
i prozor mali kuće zarasle u lozu na kojem čeka neko
Bosna je kamen tvrdi, hercegovački
Bosna je pijesak pored Save što pod nogama šapori
da kikot zaljubljenih od drugih skrije
Bosna je Hasanov uzdah mladalački
što u Ponjevićima gore u Krajini o zemlji zbori
kao o djevojci koju sanja a ljubio nije
Bosna je šamija od čista pamuka
na glavi starice pored crne peći
a starica je nečija majka kako god da se zvala
Bosna je neznanom putniku luka
kada je morao prognan iz Španije preći
gladnog je svojim njedrima napitala
Ako izgovoriš Bosna…
Na bijeli kamen stani odakle duše ispraćamo
dlanova čistih suncu svoju iskrenost pokaži
Rekoše da je bosa i posna
dva milenija ustima svojim Bosnu osjećamo
da grumen tuđe zemlje nije nam draži
Bosna!
Pjevam joj na kamenu Hercegovine
za nju u pero točim šehidsku krv pisača
i ne zovite suzom biser što na hartiju kanu
To duša jedna kaplje dok se uvija u ćefine
Bosna je preživjela mnoge i nebrojeno osvajača
ne znam hoće li znati šehidsku suzu slanu?
Ako izgovoriš Bosna…
neka je zemlje šaka, mali, sušni grumen
na kojem cvijet se dječijom suzom zaljeva
zapamti dobro, brda su njena grobovi pusti
Zemljom se Bosnom još kao majkom kunem
umorena duša na plač natjerana samo o njoj pjeva
prije nego glavu na grudi joj spusti
Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
Akos.ba
