AK Partija ostaje prva, čemu se vi radujete?

Kolumna urednik turskog dnevnog lista “Yeni Şafak” Ibrahim Karagüla o parlamentarnim izborima u Turskoj

Ne tugujte, ne žalostite se, ne očajavajte, ne smatrajte ovaj rezultat kao poraz. Na jučer održanim izborima, stranka koja je već 13 godina na vlasti opet je postala prva. Sa osvojenih više od 40 odsto glasova, premašila je ostale stranke sa velikom razlikom

U Turskoj je prisutna jedna politička struktura koja već 11 godina zaredom dobija najviše glasova. Odmah iza nje, nalazi se politička stranka od koje je osvojila 16 odsto više glasova. Premda je pobjednička stranka „kažnjena“ zbog samog izbornog sistema, ovo je ipak pobjeda.

Ovdje pričamo o pobjedničkom govoru jedne stranke koja je osvojila 13 posto glasova i govoru vođe gubitničke Republikanske Narodne Stranke (CHP) kao da je osvojila prvu poziciju. Oni nikada neće moći preći AK partiju, već se samo raduju što je izgubila nekoliko glasova. To je njihov jedini luksuz u politici; to je njihovo poimanje pobjede. Nijedna politička opcija nije moguća bez AK Partije. Jedna ogromna većina je preferirala AK partiju u Turskoj i dodijelila joj misiju u vlasti.

Iako je izgubila glasove i ne može sama biti na vlasti, AK partija je i dalje najjača i vodeća stranka u Turskoj. Ona će nastaviti biti ovakva; da bude glavna pokretačka snaga turske politike. Naravno da će morati sebe preispitati, raditi na utvrđivanju svojih grešaka i na osnovu toga sebe obnoviti. Možda će samu sebe formirati u jednu stranku jaču nego je sadašnja. U AK partiji ima na pretek ovakvog političkog razuma, sposobnosti i iskustva.

Ipak, ovi su izbori pokazali i neke druge stvari koje treba dobro izanalizirati.
Projekt redizajniranja političke strukture u Turskoj i zamjena CHP-a prokurdskom Narodnom demokratskom strankom (HDP) je postigao uspjeh. Već trinaest godina strukture moći koje promovišu status quo nasuprot progresivnog razmišljanja koje je promijenilo Tursku, osvojile su značajno uporište.

Na jučerašnjim izborima dobili smo rezultat koji je okončao jednopartijsku vlast. Nakon ovoga nema druge opcije osim koalicije, manjinske vlade i prijevremenih izbora. Zabrinuti smo došlo doba kraja stabilnog perioda za Tursku.

Glavni gubitnik je CHP

Iznenađenje na ovim izborima je, naravno, stranka HDP. Od početka sam vjerovao da će HDP preći izborni prag, ali nisam mogao predpostaviti da će postići ovoliko uspjeh. Uspon HDP-a „hranio“ je uspon Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), tako da su ove dvije promjene potpuno preokrenule rezultate.
Veliki dio glasova iz AK partije je otišao MHP-u, a izgleda da se i konzervativni dio kurdskog biračkog tijela okrenuo HDP-u. Značajan broj glasova HDP-u došao je iz CHP-a. Kako se čini, sa ovim izborima došao je i kraj CHP-ovoj ulozi centralnog status quo igrača. U tom okviru, možemo kazati da je uloga CHP-a, u velikoj mjeri, data HDP-u.

Premda je održao nekoliko veselih govora, ovo za lidera CHP-a Kemal Kılıçdaroğlua znači da su počeli problematični dani. Zapravo, najveći gubitnik na ovim izborima je on.

Aydın Doğan i odveć znani stav

Aydın Doğan (milijarder i medijski magnat u Turskoj op. pr.) i elita kojoj pripada odradili su jedan vrlo ozbiljan politički inžinjering. Možda će ovo biti ona strana o kojoj će najviše trebati diskutovati u ovim izborima. Ovo je bio projekat sa dubokim uticajem nad političkim karakterom Turske. Oni su preko HDP-a nastojali proizvesti status quo strukturu. Dok je prije igra oko vlasti vođena preko turskog nacionalizma, ovaj put je izvedena preko kurtskog nacionalizma. Ovo sve upućuje na to da, je politička pamet HDP-a ozbiljno prešla u inicijativu ovih osnivača vlasti. Nastojali su da umjesto CHP-a konvergiraju HDP i preko kurdskog nacionalizma ponovo izgrade jedan režimski identitet. Ovo je pravi uzrok HDP-ovog uspona. Zbog toga je na ovim izborima lansiran projekat preko HDP-a i kurtskog nacionalizma. Iako izgleda, kratkoročno gledajući, da je pobijedio HDP, čini se, dugoročno gledajući, da su pobijedila središta koja već godinama određuju mehanizme moći u Turskoj. Ovo je jedini razlog zašto su Selahattin Demirtaš (vođa HDP-a, op. pr.) i njegova partija, u zadnje vrijeme, poprimili identitet poput BAAS (ozloglašena vladajuća partija Esada El-Bašara u Siriji i ranije u Iraku u vrijeme Saddama Husejna op. pr.). Prije izbora, akteri izvan Turske dali su podršku ovom projektu. Protiv AK partije, unutar Turske, uobličen je jedan potpun front sastavljen od nacionalista do socijal-demokrata, pa sve do stranaka sa islamskim predznakom poput Saadet partije. Eto, to je taj inženjering.

Cilj je bio stabilnost Turske

I oni u zemlji i inostranstvu su nastojali, ne da neku stranku dovedu na vlast, nego da spriječe AK partiju da bude sama na vlasti. U tome su i uspjeli. Ciljali su na jednopartijsku stabilnost u Turskoj. Zapravo, zauzeli su izazivački stav i ciljali na turski progres, ubrzanje, jačanje i sl. Za njih, Turska se služila snažnom političkom retorikom na svom putu postanka regionalne sile i trebalo je „lupiti po nosu“. Ovim rezultatima udarili su i AK partiju i Tursku.

Zbog toga su jučerašnji izbori bili jedni od najkritičnijih u istoriji Turske. Vidjeli smo „habanje“ i metamorfozu nekoliko političkih identiteta. Pobjednik na izborima je HDP, a stvarni gubitnik CHP. Identitet CHP stranke će se vrlo ozbiljno preispitati. Sada imamo jednu veoma radikalnu situaciju gdje su, one strane koje su formirale vlast preko turskog nacionalizma, otkrile kurtski nacionalizam i ulogu CHP-a natovarili njemu.

Je li moguća koalicija?

Da li se može uspostaviti koalicija na osnovu ovih rezultata? Da li će AK partija i MHP stupiti u koaliciju? Demirtaš je već anulirao opciju koaliranja sa AK partijom. Da li, oni koji su razvili projekt sa ovakvim političkim šablonom, mogu pod jednim krovom ujediniti CHP – MHP – HDP? Nema sumnje da su oni to već zamislili i isplanirali. Oni koji su stvorili front, vjerovatno su izvršili i pripremu za ovaj savez. U tom slučaju, sigurno je da će MHP doživiti veoma veliki slom.
Možda će razum MHP-a, kad je u pitanju koaliranje, ostati van svih ovih projekata i, zbog budućnosti Turske, iskazati opreznost i osjetljivost. Koalicija između AK partije i MHP bi mogla formirati jaku vlast. Ipak, još je rano za ovakvu govoriti za ovakvu mogućnost i za sada wsu joj izgledi veoma mali. Što se tiče AK partije, ona možda neće prihvatiti koaliranje. Možda postoje i neke struje koje razmišljaju o koaliciji između CHP i MHP, i formiranju vlade koju bi izvana podržao HDP. Ova bi sigurno bilo pogubno za zemlju i vrlo kratkotrajno.

Je li ovo povratak na Staru Tursku?

Naravno, ovo su trenutno samo špekulacije. Međutim, u svakom pogledu, predstoje nam problematični dani. Niko nije pobijedio, ali je Turska izgubila. U ovakvoj kontelaciji odnosa, svaka politička opcija bez AK partije, značio bi povratak Turske u stare dane.
Da ponovimo, čak i na osnovu ovih rezultata, ni jedna politička jednačina u kojoj nema AK partije, u Turskoj neće biti trajna. Čak i iz ovih izbora, AK partija je izašla kao najjača stranka u Turskoj. Kad se pogleda uspostavljeni front ispred nje, i ovo se može smatrati pobjedom.

(saff.ba)