Ahmići 16. april 1993: Svjedočanstvo, sjećanje i poziv na istinu
16. aprila 1993. godine, u ranim jutarnjim satima, selo Ahmići kod Viteza postalo je mjesto jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” napali su bošnjačke civile, ubivši 116 osoba, među kojima je bila i tromjesečna beba. Napad je započeo ezanom za sabah-namaz, simbolički označivši početak masakra.
Enisa Ahmić-Mulić, tada 14-godišnja djevojčica, svjedočila je stravičnim događanjima. Gledala je kako su joj pred očima ubijeni otac, amidža, strina i njihovo troje djece. Njena strina, ranjena, nije preživjela požar koji je izbio nakon napada. Enisa je danas glas onih koji nisu preživjeli, boreći se za istinu i pravdu, te pozivajući na sjećanje i poštovanje žrtava.
Bob Stewart, bivši komandant britanskih snaga UNPROFOR-a, prisjetio se tih dana s dubokim žaljenjem. Iako su pokušavali pomoći, nisu imali dovoljno resursa da spriječe zločin. Stewart je izrazio izvinjenje zbog iznevjeravanja međunarodne zajednice i istakao važnost sjećanja na žrtve.
Na komemoraciji povodom 31. godišnjice masakra, Enisa Ahmić-Mulić istakla je značaj istine i pravde. Naglasila je da je istina temelj pomirenja i da se zločin ne smije zaboraviti. Pozvala je na osudu zločina i poštovanje žrtava, ističući da se istina o Ahmićima nikada neće ugasiti.
Ovaj zločin ostavio je duboke rane na kolektivnoj svijesti Bosne i Hercegovine. Sjećanje na Ahmiće nije samo podsjetnik na prošlost, već i poziv na odgovornost, pravdu i izgradnju budućnosti temeljenoj na istini i pomirenju.
Akos.ba
foto: Saff.ba
