Adolescentno doba ili mladalaštvo: Period bura i oluja
To je upravo najveća avantura života, jedan raskošan i za svakog pojedinca unikatan spektakl, tutnjanje vremenom koje pršti adrenalinom. Struktura te avanture je takva da u sebi objedinjuje elemente drame, romanse, komedije i tragedije, epsku snagu i lirske tanahnosti, širinu sage i odbljeske epigrama
Na početku priče o adolescenciji prisjetimo se krucijalnog pitanja s početka čuvenog filma “Kingdom of Heaven”. Sjetimo se jedne filmske vjetrovite zime i životnog slogana urezanog iznad vrata na ulazu u srednjovjekovnu kovačnicu: “Šta je čovjek koji svijet ne učini boljim?”
Na kapijama samostalnosti, na ulazu u svijet samotraganja i samodokazivanja, ovo pitanje može poslužiti kao efektan motivacijski ključ. Riječ “bolji” komparativ je pridjeva “dobar”. Samo, jesmo li u svome umu i umu našeg adolescenta rasvijetlili šta je to što se zove Dobro, a šta je to što se zove Zlo? Ako mi “odrasli” nismo to rasvijetlili sebi, onda nećemo moći rasvijetliti ni svome naraštaju.
Na putu odrastanja
Ovo nije priča o odraslima (a malo je takvih), nego o onima koji su na putu da to postanu. Svako razvojno razdoblje čovjeka možemo promatrati kao uokvirenu životnu sliku s njezinim dimenzijama i optičkim zakonitostima. Elementi koji uvjetuju kvalitet impresije jedne slike najčešće su: kompozicija, harmonija, kontrast, dinamika, težište i motiv. Mladenaštvo, ili popularnije adolescencija, etapa je u razvoju čovjeka koja kao i sve druge etape ima svrhu ostvarenja potencijala s kojima se on rodi, a jedan od najvažnijih lajtmotiva u periodu adolescencije jeste samoodgoj.
Bez obzira na sva previranja, zanesenosti i bure koje krase mladenaštvo, to je izvrsna prilika da osobe postepeno nauče da s odgoja prelaze na kvalitetan samoodgoj. Samoodgoj je usko vezan za procese samoobrazovanja, samopercepcije, samotraženja, samospoznaje i samorealizacije.
Samoodgoj
Svako ko uspije izazvati želju za identifikacijom i imitacijom (poistovjećivanjem i podražavanjem) kod neke osobe, za njega kažemo da odgaja i obrazuje tu osobu. Kako je cilj obrazovanja postignuće sposobnosti samoobrazovanja, tako je i jedan od ciljeva odgoja postizanje zrelosti u procesu samoodgoja. Samoodgoj podrazumijeva oblikovanje vlastitog unutarnjeg svijeta pod utjecajem i vođstvom samostalno izabranog autoriteta. Autoriteti u okviru svog profila ličnosti imaju neke izražene i diferencirane karakterne crte koje posjeduju potencijal uzora. Uzor je određena fizička ili metafizička forma koja posjeduje idejnu snagu da naše djelovanje usmjeri ka približavanju osobinama i suštini iste te forme.
Usljed permanentnog širenja fizičke i socijalne okoline te razvoja duhovnih sposobnosti, osobe već u ranom djetinjstvu za sebe počinju tražiti raznovrsne autoritete, odgajatelje i učitelje. Nekad čovjek to radi svjesno, a nekad nesvjesno…
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novog vremena:
Adolescentno doba ili mladalaštvo: Period bura i oluja
novovrijeme.ba
