Abeceda islamskog bankarstva: Investicijsko partnerstvo (muḍāreba)

O cilju i opsegu standarda o investicijskom partnerstvu (muḍārebi), definiciji muḍārebe, propisanosti muḍārebe i njenom pravnom utemeljenju, mudrosti zbog kojih je muḍāreba ugovor dozvoljen, primjeni muḍārebe u savremeno doba, te muḍāreba ugovoru, kroz AAOIFI standard o investicijskom partnerstvu i njegovoj savremenoj primjeni

Piše: dr. Šukrija Ramić 

Cilj standarda o investicijskom partnerstvu (muḍārebi)

Ovim standardom žele se objasniti šerijatske norme za ograničenu i neograničenu muḍārebu, bilo da islamska finansijska institucija, kao što je islamska banka, nastupa u svojstvu muḍāriba (poduzetnika) ili u svojstvu investitora (rabbu-l-māla).

Opseg standarda

Ovaj standard se odnosi na muḍāreba ugovore između institucije i drugih strana ili pojedinca. On se, također, primjenjuje na zajedničke investicione račune, te investicione račune za posebne namjene, ako se ti računi administriraju na muḍāreba principima.

Ovaj standard nije primjenjiv na muḍāreba sukūk ili druge vrste ugovora o partnerstvu, pošto su oni obuhvaćeni posebnim standardima.

Definicija investicijskog partnerstva (muḍārebe)

Muḍāreba, za koju se u arapskom jeziku koristi i termin qirād, je ugovor koji uređuje saradnju u poslovnom ulaganju između kapitala s jedne strane i poduzetništva sa druge, pri čemu su ugovorne strane, shodno ugovoru, zajednički vlasnici realiziranog profita. Strana koja daje kapital poznata je kao rabbu-l-māl, a menadžer (poduzetnik) poznat je kao muḍārib ili ‘āmil (lit. radnik) ili muqāriḍ.

Uobičajna definicija muḍārebe kaže da je to partnerstvo u dobiti, pri čemu jedna strana daje kapital (rabbu-l-māl), a druga strana daje rad (muḍārib). (Vidi: El-Marginānī, El-Hidāje šerḥu bidājeti-l-mubtedi’, 3/202; El-Kāsānī, Bedāi’ eṣ-ṣanāi’,  6/56, 57; Ibn Rušd, Bidājetu-l-mudžtehid,, 2/236; Ibn Qudāma, El-Mugnī, 3/26)

Propisanost muḍārebe i njeno pravno utemeljenje

Muḍāreba ugovor svoj legitimitet derivira iz sljedećih dokaza:

(a) Iz riječi časnog Kur’ana u kojima Allah Uzvišeni kaže: „…i onih koji će po svijetu putovati (jaḍribūne fi-l-erḍi) i Allahove blagodati tražiti…,, (El-Muzemmil, 20) Ovaj ajet protumačen je da znači one koji putuju u svrhu trgovanja i traženja dopuštene zarade i dohotka, kako bi izdržavali sebe i svoju porodicu.

(b) Iz sunneta: hadis koji kaže da je El-Abbās ibn Abdu-l-Muṭṭalib imao običaj davati novac u vidu muḍāreba investicije i uvjetovati muḍāribu (menadžeru) da ne putuje morem, da ne prolazi kroz kotline i da ne trguje stokom, te da će on – muḍārib biti odgovoran za bilo kakve gubitke, ako ne bude tako postupao (tj. ako prekrši neki od navedenih uslova). Ti uslovi su predstavljeni Poslaniku, s.a.v.s, i on ih je odobrio. (Bejhaqī, Es-Sunen El-Kubra, 6/111)  Među hadisima koji potvrđuju valjanost muḍārebe  je i primjer koji kaže da je Omer ibn El-Khaṭṭāb dao jednom čovjeku sredstva u svrhu muḍārebe, a koja su pripadala jednom siročetu, i čovjek je sa tim sredstvima trgovao u Iraku. Hadis je zabilježio Bejheqī u poglavlju El-Ma’rife. (Vidi: Ez-Zejle’ī, Naṣbur-rāje, 4/114, 115.)

(c) Ibn El-Munzir je kazao da postoji opći konsenzus učenjaka u pogledu valjanosti muḍāreba ugovora. (El-Mugnī, 7/133-134)

Mudrosti zbog kojih je muḍāreba ugovor dozvoljen

Prvo, novac se ne može sam po sebi uvećavati i oplođivati, osim ako je povezan sa radom. Novac nije dozvoljeno dati u najam osobi koja će ga investirati uz fiksnu najamninu, jer to vodi u kamatonosni dužnički odnos koji je po Šerijatu strogo zabranjen.

Drugo, muḍāreba ugovor dozvoljen je kako bi se olakšala investicijska saradnja između vlasnika kapitala, koji nisu spremni da investiraju i lično upravljaju investicijom, i kompetentnih biznismena i investicijskih stručnjaka koji nemaju dovoljno kapitala. Naime, postoje pojedinci koji su bogati, ali nemaju poslovni ili investicijski know-how i drugi koji imaju poslovnu ili investicijsku stručnost, ali nemaju novca. Takve okolnosti zahtjevaju dozvoljenost muḍāreba ugovora, kako bi se kombinovali interesi i potrebe tih dviju strana.

Primjena muḍārebe u savremeno doba

Muḍāreba je instrument koji se uobičajno koristio u trgovini. U savremeno doba njegova upotreba proširila se na područja investiranja u industriji, poljoprivredi, uslužnim djelatnostima i drugim poslovnim aktivnostima.

Također, važno je istaći da je muḍāreba finansiranje bio osnovni instrument na kojem su utemeljene i razvijane savremene islamske finansijske institucije. Njega su institucije koristile za privlačenje sredstava na neograničene ili ograničene investicijske račune, da bi kasnije ta sredstva investirale u različite poslovne aktivnosti i ostvareni profit dijelile sa vlasnicima kapitala, shodno prethodnom dogovoru o procentualnoj podjeli ostvarenog prihoda.

Ugovor o muḍāreba finansiranju

Dozvoljeno je, na temelju općeg okvira ili memoranduma o razumijevanju, sklopiti ugovor o muḍāreba finansiranju na određeni iznos likvidnih sredstava i unutar određenog definiranog vremenskog perioda, pod uvjetom da memorandum o razumijevanju bude implementiran shodno posebnim sukcesivnim muḍāreba ugovorima.

Memorandum o razumijevanju definira opći ugovorni okvir, koji ukazuje na namjeru strana u ugovoru da koriste, bilo neograničeni ili  ograničeni instrument muḍāreba finansiranja, kroz revolving ili odvojene transakcije. Također, u memorandumu o razumjevanju treba navesti procentualni omjer dobiti i vrste jemstava koje će biti ponuđene od strane muḍāriba da pokriju situacije nastale iz nehata, neodgovornog ponašanja ili kršenja ugovora i drugih relevantnih pitanja u vezi s tim.

Ako je muḍāreba ugovor sklopljen na temelju memoranduma o razumijevanju, sadržaj memoranduma postaje sastavni dio svakog budućeg ugovora, osim onoga što stranke dogovorno iz njega izuzmu.

Muḍāreba ugovor može se zaključiti koristeći pojmove koji podrazumjevaju suštinu investicijskog finansiranja kao što su arapski termini muḍāreba, qirād ili mu’āmela.

Uvjetuje se da obje strane u  muḍāreba ugovoru imaju pravnu sposobnost imenovanja zastupnika (agenta) i prihvatanja zastupništva (agencije). Dakle, muḍāreba ugovor ne može biti sklopljen u odsutnosti dviju ugovornih strana s apsolutnom poslovnom sposobnosti ili njihovih zastupnika koji uživaju pravnu sposobnost sličnu onoj koju imaju stranke koje sklapaju ugovor.

Opće načelo je da je muḍāreba ugovor nije obavezujući, odnosno, da ga svaka od ugovornih stranaka može jednostrano raskinuti, osim u dvije situacije:

  (a) Kada je muḍārib već započeo posao, u kojem slučaju muḍāreba ugovor postaje obavezujući sve do datuma stvarne ili konstruktivne likvidacije.

 (b) Ako se ugovorne strane dogovore o periodu trajanja ugovora. U toj situaciji ugovor se ne može prekinuti prije isteka dogovorenog roka, osim u slučaju međusobnog dogovora ugovornih strana.

Muḍāreba ugovor je ugovor utemeljen na bazi povjerenja (emaneta). Prema tome, muḍārib je povjerenik u pogledu muḍāreba kapitala koji je u njegovim rukama i, shodno pravnim normama o emanetu, muḍārib nije odgovoran za nastale gubitke, osim u slučaju kršenja muḍāreba ugovora, kao što je nesavjestan i nemaran odnos u upravljanju muḍāreba fondom. U slučaju da muḍārib počini bilo šta od navedenog, on postaje odgovoran za iznos štete učinjene muḍāreba fondu.

Akos.ba